D
ana 27. veljače 2022., četvrtog dana invazije na Ukrajinu, pravoslavni moskovski patrijarh Kiril govorio je o tekućim događajima u propovijedi održanoj u katedrali Krista Spasitelja. Osobito je osudio „zle sile koje se bore protiv jedinstva Rusā“.
Prividna bit ove propovijedi je poziv na molitvu za mir i jedinstvo Crkve, a posebno za mitropolita Onufrija, primasa Ukrajinske pravoslavne crkve (UPC), ovisne o Moskovskoj patrijaršiji. No koji je istinski značaj riječi moskovskog patrijarha?
Riječi patrijarha Kirila ne mogu se razumjeti bez njihovog okvira. On dolazi u nastavku: „Neka Gospod sačuva rusku zemlju. Kad kažem ‘rusku’, koristim drevni izraz iz ‘Kronike prošlih vremena’: ‘Porijeklo ruske zemlje’. Zemlja koja danas uključuje Rusiju, Ukrajinu, Bjelorusiju te druga plemena i druge narode.“
Ova „ruska zemlja“ je ukorijenjena u činjenici da Rusija i Ukrajina potječu iz „istog krsnog zdenca“ i da ih ujedinjuje ista vjerska kultura koja se ne smije prekinuti.
Kao što objašnjava Jacques Berset: „Ruskim ultranacionalistima je draga ideja o sociokulturnom i nadnacionalnom prostoru koji ne obuhvaća samo Rusiju, Bjelorusiju i Ukrajinu, već se mora proširiti i na druge teritorije Euroazije gdje su prisutni rusko pravoslavlje, kultura i jezik. Ovu se civilizaciju, sa stajališta i Patrijaršije i Kremlja, mora definirati izvan zapadne civilizacije koju se opisuje kao ‘dekadentnu’.“
Međutim, mitropolit Onufrije se zauzima za svoju zemlju, Ukrajinu. Izrazio je podršku „vojsci koja štiti i brani našu zemlju i naš narod. Neka ih Bog blagoslovi i čuva! Braneći suverenitet i integritet Ukrajine, obraćamo se predsjedniku Rusije i tražimo od njega da odmah prekine bratoubilački rat.“
„Ukrajinski i ruski narod izašli su iz zdenca krštenja Dnjepra i rat između ovih naroda je ponavljanje grijeha Kajina, koji je iz ljubomore ubio svog brata. Takav rat ne nalazi opravdanje ni pred Bogom ni pred ljudima.“
Nepodnošljiv lom
Kako je objašnjeno u članku „Ukrajina: ključevi rata s vjerskim dimenzijama“, većina ukrajinskih pravoslavaca odvojila se od Moskve uz blagoslov carigradskog patrijarha. Oni koji su ostali vjerni okupljeni su oko UPC-a mitropolita Onufrija. Njegov je položaj novi lom nepodnošljiv za moskovskog patrijarha. Zbog toga ističe:
„Ne daj Bože da trenutna politička situacija u Ukrajini, bratskoj zemlji koja nam je bliska, dopusti da prevladaju sile zla koje su se oduvijek borile protiv jedinstva Rusa i Ruske Crkve. Ne daj Bože da se između Rusije i Ukrajine proteže strašna crta, zacrvenjena krvlju naše braće.“
Međutim, poruka koju je iznio Kiril je dvosmislena. On bi s jedne strane želio da UPC i njezin metropolit ostanu vjerni Moskovskoj patrijaršiji, u viziji koja je i vjerska i politička: „Moramo moliti za povratak mira, za obnovu bratskih odnosa među našim narodima. Naša ujedinjena pravoslavna crkva, koju u Ukrajini predstavlja Ukrajinska pravoslavna crkva kojom predsjedava Njegovo Blaženstvo Onufrije, jamac je ovog bratstva.“
S druge strane, on traži „da im Gospodin dâ snagu i mudrost da se odupru ... napadima zloga, a ujedno i da vjerno služe svom narodu, naročito radeći svim sredstvima za mir.“
Tako se Kiril, izbjegavajući osudu domoljublja svoga mitropolita, zalaže za jedinstvo Rusa i s političkog i s vjerskog stajališta. Unatoč vještini formula, njegov govor se doista odnosi na viziju teritorijalnog i vjerskog jedinstva „ruske zemlje“.
Izvor: fsspx.news