S
dubokom radošću i zahvalnošću prisjećamo se 25. ožujka, kada je papa Franjo u bazilici sv. Petra pred kipom Gospe Fatimske svečano izvršio posvetu Rusije Bezgrješnome Srcu Marijinu, kojoj se pridružila većina biskupa diljem svijeta.[1]Time se čini da se konačno – nakon skoro sto godina! – ispunio središnji zahtjev Majke Božje, s kojim je povezala svoje obećanje „spasenja“ i „obraćenja“ te zemlje kao i „mir u svijetu“.
Međutim, Majka Božja (i s. Lucija kao njezin glasnik) u istom navratu s traženom posvetom kao daljnji zahtjev spominje da crkvena hijerarhija prizna i proširi pobožnost zadovoljštine prvih subota u mjesecu. Nažalost, ovoj drugoj molbi dosad je bilo vrlo manjkavo udovoljeno.
Kod dosadašnjih „nepotpunih“ posveta prijašnjih papa svaki put je na svijet došao očiti blagoslov. Božji blagoslov sasvim sigurno neće izostati kod sadašnje posvete. Kada će pak obećanja Gospe Fatimske postati stvarnost, zasad će vjerojatno ostati skriveno u Božjem promislu. Budućnost će pokazati.
U svakom slučaju, moramo imati hitnu nakanu da poduzmemo sve što može poslužiti širenju pobožnosti Bezgrješnome Srcu Marijinu te prije svega da prednjačimo svojim dobrim primjerom.
Duboko značenje pobožnosti zadovoljštine Bezgrješnome Srcu Marijinu
Sve riječi i učenja Gospe Fatimske nadahnuta su nebeskom mudrošću koja je za nas ljude svjetleći putokaz na putu u Nebo usred tmine ovoga vremena. To osobito vrijedi za pobožnost zadovoljštine Bezgrješnome Srcu Marijinu.
Kada se Blažena Djevica s Djetetom Isusom 10. prosinca 1925. ukazala osamnaestogodišnjoj postulantkinji s. Luciji u Pontevedri, detaljnije je objasnila subotnju pobožnost zadovoljštine Bezgrješnome Srcu Marijinu, zatraženu već 13. srpnja 1917. Pritom nam je dala životno pravilo duhovnosti kojem se ne može dovoljno diviti u njegovoj mudrosti jer svakodnevnom pobožnom životu daje idealan i vrlo konkretan oblik.
Ritam Marijinog djeteta
Kako je s. Lucija više puta rekla, Majka Božja želi da četiri poznate prakse prvih subota Bezgrješnome Srcu Marijinu ne budu samo jednokratna stvar jednom mjesečno, nego da budu uzor za svakodnevni pobožni život i da isto tako određuju molitveni ritam Marijinog djeteta.
Konkretno to znači sljedeće:
1. Krunica
Majka Božja u svakom od svojih ukazanja želi da svakodnevno molimo krunicu. Ova izričita želja za nas treba biti samorazumljiva, sveta obveza. Ako Nebo to želi, onda ćemo zasigurno dobiti milost za vjerno ispunjavanje ove želje. Uvijek je najljepše zajedno moliti krunicu, uz što je povezan i potpuni oprost. Ako nije drukčije moguće, onda se krunicu naravno može izmoliti u nekoliko navrata ili na putu.
2. Sveta pričest
Pričest znači sjedinjenje s Isusom koje se događa kod sakramentalne, ali i kod duhovne pričesti. Svatko tko ne može svakodnevno pohoditi sv. Misu može se lako tijekom jutarnje molitve duhovno sjediniti sa Žrtvenim Janjetom na oltarima i prikazati s Isusom samoga sebe, kao i predstojeći dnevni rad, u duhu zadovoljštine.
I baš kao što treba nastaviti zahvalu nakon svete pričesti tijekom dana, tako treba nastaviti i duhovnu pričest, obnavljajući je što češće putem strelovitih molitava i čina ljubavi. Na taj način Isus zaista živi kao stalni i trajno djelotvorni gost u našoj duši koji nas sa svojim nutarnjim poticajima vodi i s kojim rado boravimo.
3. Sveta ispovijed
Bitni dijelovi ispovijedi mogu vrlo lako postati sastavni dijelovi večernje molitve: kratak, pažljiv ispit savjesti, iskreno pokajanje iz ljubavi i obnova odluke. Pod tim uvjetom ne trebamo sumnjati da će nam naš Spasitelj podariti svoj blagi oprost.
4. Razmatranje otajstava krunice
Mnogi imaju najveće probleme s razmatranjem! „Radije ću izmoliti tri krunice...“
Zato ova želja Majke Božje djeluje kao nježna prisila da se svakodnevno vježbamo u toliko vrijednoj nutarnjoj molitvi. A to zapravo nije ništa teško: trebamo 15 minuta Isusu i Mariji praviti društvo i promatrati otajstva njihovog života.
Đavao daje sve od sebe da bi vjernike udaljio od nutarnje molitve i tako umanjio djelotvornost njihovog života s Bogom. Razmatranje je ona molitva koja najdublje čini bit prijateljskog odnosa s Bogom: razgovor srca sa srcem, promatranje Ljubljenoga. Sveci odlučno kažu da moramo gajiti nutarnju molitvu da bismo postali sveti. Inače mnogo toga ostaje previše površno, pa i krunica. Moramo se udubiti u otajstva vjere, ona moraju postati u nama sasvim živa, moraju postati životna stvarnost.
Zato Gospa apelira na našu dobru volju, a pomalo i na naše organizacijske sposobnosti. Svatko si mora rasporediti svoj dan – a gdje ima volje, tamo ima i načina – da nađe nekoliko minuta, najbolje ujutro, da u tihoj molitvi sa svojim anđelom čuvarom ostane uz Isusa i Mariju. Ako isprva ne uspijemo 15 minuta, onda barem dio toga!
Oni koji još nisu vješti u razmatranju mogu se poslužiti jednostavnom metodom koja se zove „razmatrajuće čitanje“. Za sve međutim vrijedi da su duhovne vježbe najbolja škola molitve. „Dođi i vidi!“
Prema izrečenoj volji Majke Božje, ove četiri prakse sačinjavaju dnevni ritam Marijinog djeteta. Blago onima koji izvršavaju njezinu želju! Takvi će baštiniti nutarnji mir i spokoj srdaca – pa i usred svih životnih uzbuđenja.
Marijanski mjesec svibanj neka nas potiče da vjerno ispunimo želje naše Nebeske Kraljice i da joj na taj način priuštimo što veću radost!
Sa svećeničkim blagoslovom,
p. Stefan Frey
Izvor: fsspx.at
[1] Činjenica da je papa uz Rusiju posvetio Bezgrješnome Srcu Marijinu „Crkvu, svijet“ i „Ukrajinu“ neće, nadamo se, biti prepreka da Bog posvetu prihvati.