M
onika Schmid djelovala je u župnoj crkvi sv. Martina u Illnau-Effretikonu u kantonu Zürich. Prigodom svog odlaska „koncelebrirala“ je „euharistiju“ s kapucinskim svećenikom Josefom Reglijem, novim župnikom Félixom Hungerom u pratnji đakona Stefana Arnolda i teologinjom Marion Grabenweger.
U vrijeme odlaska Monika Schmid obnašala je dužnost „župne voditeljice“ – drugim riječima „župnikinje“ – župe sv. Martina. Sada je zamjenjuje svećenik. Svečanost ispraćaja u nedjelju 28. kolovoza 2022. iznjedrila je nadasve jedinstvenu koncelebraciju, a pravim riječima svetogrđe. Događaj prenosi portal kath.ch.
Dolazi „liturgijski tim“ sa „župnom voditeljicom“ na čelu, koja u ruci drži štap, vjerojatno kako bi pokazala svoju ulogu vođe - moderni bi napisali „pastorica“. Zatim svi izuju cipele kako bi oponašali Mojsijevu gestu ispred gorućeg grma.
Propovijed drži „zvonarica“ – zanemarujući liturgijske i disciplinske propise – a Monika Schmid govori o svom vremenu služenja: krštenjima, vjenčanjima... Nažalost, dobro je poznato da u njemačkom govornom području Švicarske zajednica često ima voditeljicu koja je predvodi, svećenika i đakona... „Posljednja propovijed“ ispraćena je ovacijama, kao u predstavi ili na stadionu.
Zatim se nastavlja „koncelebracija“. U članku se pita: „Da žena koncelebrira? Normalna stvar u Effretikonu.“ Tako je. Nije prvi put. Čini se da je teško zamisliti da Joseph Bonnemain, biskup Chura kojem zajednica pripada, nije trebao znati ništa o tome. Očenaš prema tome glasi: „Bog kao majka i otac na nebesima“ i završava trostrukim šalomom.
Opaka proslava
Točna teološka ocjena ovog slavlja je sasvim jasna: to je svetogrđe. Istina je da nazočnost dvojice svećenika koji su izrekli riječi posvete kao da to potvrđuje, iako je s obzirom na okolnosti doista opravdano upitati se jesu li htjeli činiti ono što Crkva čini. Pitanje je svakako otvoreno.
Ali izgovaranje riječi posvete od strane dvojice laika – ne računajući đakona – koje se očituju kao „koncelebracija“ jednostavno je izokretanje sakramenta od strane ove tri osobe koje nemaju ovlasti djelovati in persona Christi. A uostalom i asistentima je jasno da se ne radi o pravoj koncelebraciji.
Neki će možda odvratiti da to nije ništa novo: ima svećenika koji na bogoslužju za djecu pozivaju mlade sudionike da s njima izgovaraju kanon. Ali zloporaba nikada ne može opravdati zloporabu. I dok djeca u netom spomenutom slučaju nisu sasvim sigurna što rade, u ovom slučaju dvojbe nema.
To naglašava i članak: „Monika Schmid nikada nije skrivala gdje vidi svoju ulogu u crkvi: i na oltaru, i kod lomljenja kruha na Isusovu zapovijed: 'Ovo činite meni na spomen'.“ To je dakle željeni i prihvaćeni stav.
Reakcija biskupa Chura
Što će vlasti učiniti u slučaju ovakvog skandala? Kako je stvar dobila na zamahu zbog medijskog izvještavanja, biskup Bonnemain je morao odgovoriti. Dana 2. rujna objavio je: „Kao dijecezanski biskup dužan sam odgovoriti na događaje iz posljednjih tjedana povezane s umirovljenjem dušobrižnice župe sv. Martina“ pokretanjem kanonske istrage.
U medijskom priopćenju se priznaje: „Složenost liturgijskih zlouporaba koje su se dogodile zahtijeva pokretanje preliminarne kanonske istrage“ koja će omogućiti procjenu „jesu li to prijestupi čija je prosudba pridržana Dikasteriju za nauk vjere i koje im stoga treba prijaviti“.
Ali hoće li biskup ići do kraja? Hoće li istražiti druge župe u svojoj biskupiji – osobito progresivniji dio Züricha – da vidi nije li zlo već uvelike ušlo u biskupiju? Hoće li dati pojašnjenje za sve to? U to smo slobodni ozbiljno sumnjati.
Konačno, ova svetogrdna zloporaba ne treba nas iznenaditi: liturgijska i teološka revolucija koju je pokrenuo Drugi vatikanski sabor morala je dovesti do ove situacije.
Kriva shvaćanja o zajedničkom svećeništvu vjernika, uvođenje službi – koje su se sada dodjeljivale laicima oba spola – pretvaranje mise u gozbu, povjeravanje homilije laicima – iako djelomičan i konačno povjeravanje službi upravljanja laicima, u njihovim očima, opravdavaju ovlasti za koncelebraciju.
Nažalost, mora se konstatirati da nije samo u Njemačkoj crkva već u latentnom raskolu. Ta se podjela iz dana u dan širi, a sinoda o sinodalnosti dat će joj snažno sredstvo širenja.
Izvor: fsspx.news