S
mrt Benedikta XVI. u 95. godini života, 31. prosinca, 2022., i njegov sprovod koji je uslijedio na Trgu sv. Petra u Rimu 5. siječnja, 2023., izazvali su mnoštvo analiza i komentara u medijima.Kako se u ovom mnoštvu informacija ne bismo izgubili, bit će ih korisno grupirati u četiri odjeljka.
1. Pogrebna svečanost
Misa zadušnica 5. siječnja 2023. okupila je 130 kardinala, 400 biskupa, 3700 svećenika i 50.000 vjernika. Popratilo ju je više od 600 novinara iz cijeloga svijeta. Došavši u invalidskim kolicima, papa Franjo predvodio je slavlje, ali ga je zbog stalnih problema s koljenom na oltaru zamijenio kardinal Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora.
Papina propovijed bila je kratka meditacija nad posljednjim Kristovim riječima: „Oče, u Tvoje ruke predajem duh svoj”, koje je predstavio kao dušobrižnički „program života”.
Leonardo Lugaresi komentira 5. siječnja na svom blogu: „Što god tko mislio o Franjinoj propovijedi (i općenito o njegovom ponašanju tijekom svečanosti), čini mi se neospornim da je to bio apsolutno generički govor, koji bi bio savršen za bilo kojeg drugog pokojnika, gotovo bez ikakvih izmjena u bilo kojoj drugoj prilici”.
Nico Spuntoni zabilježio je 8. siječnja u „Il Giornale”: „Odsutnost dana žalosti u Vatikanu, munjevita procesija od samostana Mater Ecclesiae [gdje je boravio Benedikt XVI.] do bazilike sv. Petra u jednostavnom kombiju, nastavak službenih aktivnosti kao što je opća audijencija srijedom, zahtjev upućen vladama da prisustvuju pogrebu kao privatni građani a ne sa službenim izaslanstvima, osim izaslanstava Italije i Njemačke, izazvale su rašireno nezadovoljstvo”.
Sa svoje strane, Papin sunarodnjak koji piše za „The Wanderer” nije oklijevao 5. siječnja govoriti o „podlosti”, citirajući nekoliko činjenica:
„Puno kardinala i biskupa bilo je razočarano što se nisu mogli pridružiti procesiji u kojoj su se nosili posmrtni ostatci pokojnog pape od samostana Mater Ecclesiae do bazilike sv. Petra. U bilo kojoj zemlji, u bilo kojoj monarhiji, ova procesija poprima posebnu i strogu svečanost, čak i kada nije pitanje smrti vladajućeg monarha (sjetimo se slučaja Don Juana de Borbóna ili kraljice majke Engleske ili princa Filipa od Edinburga)".
"Posmrtni ostaci Benedikta XVI. prevezeni su sivim kombijem. Ni Franjo ni kardinal vikar nisu predvodili procesiju. Iza vozila bili su samo msgr. Georg Gänswein i žene koje su posljednjih godina pomagale Benediktu XVI. U kuriji je to bilo vrlo loše percipirano: "Mi to ne radimo ni susjedu najmanjeg sela u Italiji", rečeno je".
"Mnogi biskupi i kardinali iz cijeloga svijeta, koji su došli oprostiti se od pape emeritusa, bili su zapanjeni i dali su svojim voljenima do znanja nemarnost gesta i riječi pape Franje u odnosu na njegova prethodnika. Jedan od njih je izjavio: "Hraniti duše a ne usta, to je poslanje Crkve"."
Stranica "Infovaticana" 6. siječnja na španjolskom jeziku upotrijebila je izraz "podlost" posebno za Papinu propovijed i izvijestila o nekim primjedbama izrečenim nakon svečanosti.
Franjina propovijed već je postala izvor ruganja. „Ne mogu vjerovati što sam čuo: ni riječi o golemoj ostavštini Benedikta XVI. Zapravo, jedva da je spomenuo čovjeka, osim kratko na kraju, da kaže 'dobrodošao'. Kakav sramotan čin. Znak ogromnog nepoštovanja”. „Skandal nije ono što je Franjo rekao, nego ono što nije rekao. Mogao je održati istu propovijed za svoga dvorskog službenika”.
Kardinal Joseph Zen i biskup Laurent Ulrich
2. Dvoznačne počasti
Počasti upućene Benediktu XVI. bile su dvoznačne utoliko što su se svi htjeli osvrnuti samo na vidike pokojnog pape koji su im odgovarali. Tako je u večer njegove smrti, 31. prosinca, Franjo govorio o „dobroti” svog prethodnika – dobroti koju je on predstavio kao „građansku vrlinu” koja igra važnu ulogu u „kulturi dijaloga”.
Isto tako, tijekom opće audijencije u srijedu 4. siječnja, okarakterizirao je i govorio o Benediktu XVI. kao „velikom učitelju kateheze”, hvaleći njegovu „živu i uljudnu misao” koja „nije bila samoreferentna, nego crkvena”.
U predgovoru koji je napisao za „Bog je uvijek novi”, knjigu koja okuplja duhovna razmišljanja Benedikta XVI., koju je 14. siječnja objavila „Librairie Editrice Vaticane”, Franjo kaže da je njegov prethodnik, „Benedikt XVI. teologiju radio na koljenima u molitvi”. Istim je izrazom opisao kardinala Waltera Kaspera 2014., tijekom konzistorija o obitelji koji je pripremao „Amoris laetitia” i pričest za rastavljene i „ponovno vjenčane”.
Za pariškog nadbiskupa msgr. Laurenta Ulircha, u izjavi od 31. prosinca, Benedikt XVI. doista je papa Drugog vatikanskog sabora: „Posljednji papa koji je sudjelovao na Drugom vatikanskom saboru, Joseph Ratzinger, dugo je meditirao o otajstvu Crkve u našem svijetu, počevši od koncilske konstitucije 'Lumen gentium', na kojoj je radio kao mladi teolog, kao i mjesto Božjega naroda u dijalogu između Gospodina i muškaraca i žena našega vremena”.
„Na kraju svog pontifikata Benedikt XVI. prepoznao je precizno upravo u ovom dijalogu, koji je Bog htio, između Crkve i čovječanstva, plodove koje je Koncil nastavio donositi 60 godina, a kojima se i danas možemo diviti: stalni razvoj socijalnog nauka Crkve, slobode savjesti, međureligijskog dijaloga”.
Dvoznačnost odavanja počasti Benediktu XVI. objašnjava se činjenicom da u brojnim izjavama pokojnog pape svaka osoba može pronaći ono što joj odgovara. Osuđivanje „diktature relativizma” koegzistira s hvaljenjem „otvorenog sekularizma” u duhu vjerske slobode koju je promicao Drugi vatikanski sabor:
- „Postavljamo diktaturu relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnju mjeru daje samo vlastiti ego i svoje želje”. [Propovijed s „Mise Pro eligendo romano Pontifice”, prije konklave koja ga je trebala izabrati, 2005.]
- „Religije se ne mogu bojati pravednog sekularizma, otvorenog sekularizma koji dopušta svakome da živi ono što vjeruje, u skladu sa svojom savješću”. [Video emitiran 25. ožujka 2011. za francuske katolike čija je vlada ponovno pokretala raspravu o sekularizmu.]
U ovom dvosmislenom kontekstu konzervativni prelati mogu posebno zadržati od Benedikta XVI. suprostavljanje relativizmu, sugerirajući suprotstavljanje doktrinarnom i moralnom relativizmu koji trenutno vlada u Vatikanu. Kao takvo, štovanje koje se odaje Benediktu XVI. postaje slabo prikrivena kritika sadašnjeg Pape.
Tako kardinal Zen Ze-kiun, bivši biskup Hong Konga i protivnik vatikanske politike prema komunističkoj Kini, piše 4. siječnja na svom blogu, koji je preuzela „La Nuova Bussola Quotidiana”: „Benedikt XVI. branio je istinu protiv diktature relativizma. Nije se bojao ispasti nazadan pred tolikim ljudima koji do kraja veličaju pluralizam, neselektivnu inkluzivnost”.
„Rekao je da ljubav bez temelja u istini postaje ljuska koja može sadržavati bilo što”. I dodaje: „Otkad riječ 'konzervativac' znači grijeh? Nažalost, vjernost Tradiciji može se shvatiti kao 'rigidnost' ili 'indietrizam' [zaostalost, nazadnost]”.
- Ova zadnja riječ je neologizam koji je skovao Franjo [indietrismo], a koja se može prevesti kao „nazadnost” ili „retrogradni duh”. Služi za kažnjavanje svih onih koje sadašnji Papa smatra „krutima” doktrinarno, moralno i liturgijski.
Kineski prelat završava prikrivenom kritikom vatikanske politike kompromisa s komunističkim vlastima, u suprotnosti s onim što je činio Benedikt XVI.: „U Angelusu od 26. prosinca 2006. papa Benedikt potaknuo je vjernike u Kini da ustraju u vjeri, čak i ako se u sadašnjem trenutku sve čini neuspjehom. Unatoč njegovom velikom trudu, papa Benedikt nije uspio poboljšati stanje Crkve u Kini. Nije mogao prihvatiti nikakav kompromis”.
U istom duhu prikrivene kritike, možemo pročitati u „L´Homme Nouveau” od 5. siječnja ovu izjavu kardinala Gerharda Ludwiga Müllera, bivšeg prefekta Kongregacije za nauk vjere: "Ne smijemo se dati zavarati obećanjem da odricanje od afirmacije Isusa Krista vodi toleriranju različitosti subjektivnih istina, jer ono prije vodi u diktaturu relativizma".
„Vidimo to u brutalnoj vladavini dominantne razuzdanosti zapadnog svijeta i u nečovječnoj apsolutnoj kontroli misli i ponašanja u azijskim diktaturama. Za nas, riječ Krista, jedinog Spasitelja svijeta je: 'I upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi' (Iv 8, 32).”
I podsjeća na ulogu Petrova nasljednika u utvrđivanju svoje braće u vjeri: „Papa je načelo i trajni temelj Crkve u istini vjere i zajedništvu svih biskupa i vjernika' jer u njemu cijela Crkva okreće svoj pogled na Isusa i ispovijeda: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga'.”
„A s tim je neraskidivo povezano obećanje dano Petru i njegovim nasljednicima u Rimu: 'I ja tebi kažem: ti si Petar; i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. I tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga' (Mt 16, 18-19).”
Izvor: fsspx.news