Dragi
prijatelji i dobročinitelji,
Suočeni
s bezbrojnim zabludama našeg vremena pišemo ovo pismo u obliku
kratke dogmatske i apologetske rasprave o istinama koje se danas
najviše napada.
I.
1.
Kao što je Bogu svojstveno da
postoji, tako je
svojstveno njegovoj
naravi da bude jedna u tri osobe: Otac, koji rađa svoga vječnoga
Sina; Duh Sveti, koji proizlazi od Oca i Sina (1). Jedini pravi Bog
je stoga Presveto Trojstvo (2). Razumom spoznajemo Božje postojanje
(3); Objavom Njegovu trojstvenost (4).
Tako
je Bog u suštini i od vječnosti Otac, Otac u odnosu na svoga
jedinorođenoga
Sina. Nema drugog Boga osim njega
(5), ni Alaha, ni Bude ni masonskog velikog graditelja svemira.
2.
Jer je Bog trojstven,
Utjelovljenje je moguće:
jer Utjelovljenje je poslanje (6). Da u Bogu ne postoji više osoba,
ne bi bilo Oca koji šalje svoga Sina u svijet. Onda se Bog ne bi
mogao pojaviti među nama, osnovati Crkvu,
prebivati među nama u Presvetom Sakramentu, ili poslati Duha Svetoga
dušama.
Nijekanjem
Presvetog Trojstva, islam
logično niječe Božje utjelovljenje i jednako logično naše
sudjelovanje u životu trojstvenog
Boga kao Kristove
braće
i subaštinika
Kraljevstva Božjega (7).
3.
Božje utjelovljenje
je povijesna činjenica; vječna
Riječ Očeva uzela je ljudsku dušu i ljudsko tijelo, kao druga
božanska
osoba.
On se želio roditi od Majke
Djevice, kao jedinog stvorenja s kojim je Bog podijelio svoju
vlastitu plodnost. Propast je za ljudski rod došla po grijehu
ljudskog para; zato je novom Adamu trebala biti dodijeljena nova Eva;
Isus Krist i njegova
sveta
Majka su praroditelji čovječanstva obnovljena u Duhu Svetomu.
Utjelovljena
Riječ, naš Gospodin Isus Krist, je jedini Otkupitelj svijeta,
sveopći posrednik između Boga i ljudi, jedini Veliki svećenik
Novoga saveza, konačna
i osobna
samoobjava
Boga, jedini Kralj
i Svedržitelj. Bezuvjetno priznanje njegovih sveobuhvatnih
vladarskih prava kao Gospodina, i od pojedinaca i od društva i
naroda, temeljni je preduvjet za postojani mir u srcima i u svijetu.
Ni perestrojka ni moderno vojno oružje ne jamče ovaj mir, nego samo
ostvarenje Pavlovih riječi: ,,On treba kraljevati"
(1 Kor 15,25 ). Bog će toliko dugo strogo kažnjavati narode koji su
od njega
otpali dok ne budu na koljenima uzvikivali: "Slava, čast i
hvala Ti, Spasitelju, Kralju
Kriste!" (8).
4.
Kod svoje smrti na križu, Krist je utemeljio Crkvu, svoju Zaručnicu
bez ikakve ljage koju je postavio da u prostoru i vremenu nastavlja
njegovo vlastito djelo spasenja nakon njegovog povratka k Ocu. Njoj
šalje Duha Svetoga, koji je poučava i štiti od svake zablude,
posvećuje i vodi. Njoj je povjerio cijeli svoj nauk, svoj zakon i
svoja sredstva spasenja, napose
svoju Žrtvu
Križa
na nekrvni način u svetoj
Misnoj Žrtvi
i sedam sakramenata, da ih služi
i podjeljuje novozavjetno
svećenstvo koje je on ustanovio.
Ova
Crkva
je istodobno božanska i ljudska. Ona je jedna, sveta, katolička ili
sveopća, apostolska i utemeljena na Rimskom Papi kao namjesniku
Isusa Krista na zemlji. On je nezabludiv kada konačno kao vrhovni
pastir i naučitelj donosi neko učenje u vjeri ili moralu, kojeg se
onda cijela Crkva treba pridržavati (9). Uz to mu pripada sveopće
prvenstvo upravljanja.
Crkva
je misionarska, ne ekumenska, a vodi dijalog s ljudima koji se nalaze
izvan nje u bitnome samo radi njihova obraćenja.
Ona
je Kraljevstvo Božje na zemlji. Mi u njega ulazimo po vjeri i
krštenju koje u nama briše istočni grijeh, preobražava nas u
hramove Duha Svetoga i čini nas dionicima božanskog života; uz to
nas ucjepljuje kao grane na pravi trs Isusa Krista, tako da bivamo
preporođeni iz vode i Duha Svetoga u istinsku Božju djecu, u
Kristovu braću i subaštinike nebeske slave. Obraćenje, pokora,
vjera u Krista i prihvaćanje svega što je on ustanovio preduvjeti
su za spasenje (10).
Katolička
crkva je jedini put spasenja; u međuvremenu izvan njenih vidljivih
granica ona je također na djelu preko pojedinačnih istina, koje
su možda neovisno raspršene, ali
po svojoj
biti
pripadaju Crkvi.
Dakle, nijedna druga denominacija ni religija osim te jedne koju je
sam Bogočovjek osnovao nije put spasenja; to su putovi propasti; jer
usprkos elemenata spasenja koji se u njima mogu naći, same po sebi,
one odvode daleko od Krista i od Crkve koju je Krist osnovao (11).
Međureligijski susret održan u Asizu 27. listopada 1986. bio je
jedinstveni skandal i veliko odvođenje duša u zabludu.
Ako
čovjek živi izvan Katoličke crkve - bio on protestant, Židov,
musliman ili poganin – a
nalazi se u nesavladivom
neznanju i
živi po
svojoj
savjesti,
to ga ispričava od krivnje, ali mu još ne osigurava spasenje. Ako
želi biti spašen, on mora vjerovati da postoji Bog i da On
nagrađuje one koji ga traže (Heb 11, 6); tako da se mora pokajati
za svoje grijehe i prihvatiti cijelu Objavu u mjeri u kojoj ju je
istinski spoznao. Čovjek se spašava po vjeri i po milosti – ili
se ne spašava. Nitko, uopće nitko neće se samo zbog toga spasiti
jer je u naravnom području dobar čovjek.
Sveci
u nebu su već dovršeni dio Crkve Isusa Krista; to osobito vrijedi
za Presvetu Djevicu Mariju koja nije samo dušom, nego i tijelom
konačno proslavljena te u blaženom gledanju Boga djeluje kao
Posrednica svih milosti.
5.
Krist će ponovno doći na kraju vremena suditi žive i mrtve. Oni
koji su vjerovali u jedinorođenoga Sina Božjega, i koji su svoj
život ravnali po njegovim zapovijedima, ući će u život vječni;
drugi će otići
u vječnu propast.
II.
Još
nekoliko istina koje su danas osobito niječu:
1.
Istina, vjera i moral
posve su nepromjenjivi i objektivni, dakle na isti način obvezujući
za sve ljude; jer Bog ostaje uvijek isti (12), kao što je Isus
Krist uvijek isti (13); tako je ljudska narav kroz sve narode,
kulture i dobi ista, ona je obilježena istočnim grijehom i
apsolutno joj je bez iznimke potrebno otkupljenje, koje sama
ne može postići. Društvene i političke promjene postižu tek
promjene u načinu života i običajima i navikama; one ne mijenjaju
ni Boga ni ljudsku narav.
2.
Neovisno o ljudskoj naravi zajedničkoj svim ljudima, Bog čovjeka
kao pojedinca ili narode nije stvorio u jednakosti, nego u
nejednakosti.
Čak
i u nadnaravnom redu spasenja vlada nejednakost: u prispodobi, jedan
sluga prima pet talenata, drugi dva, a treći samo jedan (Mt
25,14-30). Jednakost vlada samo utoliko što svakom čovjeku Bog
podjeljuje
mjeru milosti nužnu za njegovo spasenje.
Također
su i službe i zadaće
u Kraljevstvu Božjem različite (14): Samo je Jedna bila pozvana
biti Bogorodicom; samo su dvanaestorica bili izabrani kao apostoli;
samo je muškarce Bog odredio
za svećeništvo.
3.
Ljudska je duša besmrtna, ona i dalje živi nakon odvajanja od
tijela i pojedinačnog Božjeg suda ili na nebu, ili u
mjestu čišćenja, ili u
mjestu neprestane muke. Teorija o potpunoj smrti duše i tijela
izmišljotina je teologa nevjernika, seoba duša je nekršćanska
misao koja stoji u protuslovlju s čitavim
Evanđeljem.
4.
Sloboda ljudi usmjerena je prema istini i prema moralnom
dobru. Stoga sloboda nije
sama po sebi apsolutna vrijednost, što je osim toga razvidno iz
činjenice da se zločince
zatvorom lišava
slobode. Posljedično je čovjek samo psihološki slobodan da
odabere svoju
religiju,
a ne moralno: on je dužan prihvatiti pravu religiju. Isto tako,
čovjek nije slobodan da
okonča svoj život, pa makar bio pun patnje i boli. Usmrćivanje na
zahtjev, kao i usmrćivanje nerođenog djeteta u majčinoj utrobi,
jest i ostaje ubojstvo, pa time i zločin.
5.
Poslušnost je moralna sklonost koja je i sama krepost
i vodi do kreposti.
Stoga je njezina
primjena i unutar crkvene domene ograničena. Svaka
odredba da se počini
grijeh ne obvezuje u
savjesti (16); nijedan autoritet na zemlji ne može nas obvezati na
umanjivanje vjere ili našeg poštovanja prema Bogu. Uzalud nas se
pokušalo prisiliti na prihvaćanje nekatoličkog novog reda Mise
(17) i pričesti na ruku.
,,Milost
Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha
Svetoga sa svima vama" (2 Kor.13, 13).
Pater
Franz Schmidberger, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv.
Pija X.
2. veljače 1991.
BILJEŠKE:
1.
Apostolsko Vjerovanje: ,,Vjerujem u Boga, Oca svemogućega ... I u
Isusa Krista Sina Njegova jedinorođenoga ... Vjerujem u Duha
Svetoga ... "
Nicejsko
Vjerovanje: ,,Vjerujem u jednoga Boga, Oca Svemogućega ... I u Isusa
Krista Sina njegovoga jedinorođenoga ... Vjerujem u Duha Svetoga,
Gospodina i životvorca".
2.
Atanazijevo Vjerovanje: ,,Tko želi biti spašen,taj mora, prije
svega, čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u
cijelom njezinom
sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Ovo je katolička vjera:
Slavimo jednoga Boga u trojstvu i Trojstvo
u jedinstvu ... ".
3.
,,Uistinu, ono nevidljivo njegovo, ... onamo od stvaranja svijeta,
umom se po djelima razabire." (Rim 1,20).
4.
,,Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog - koji je u
krilu Očevu, on ga obznani" (Iv 1,18).
5.
,,Čuj, Izraele, Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan (Pnz 6, 4);
,,Ništavni su svi bozi naroda" (Ps 95, 5).
6.
Unutar Boga, ,,poslanje" ne pretpostavlja nikakvu podređenost
ni nadređenost ni ikakvo kretanje s jednog mjesta na drugo, jer su s
jedne strane sve tri božanske osobe jednake u veličanstvu, a s
druge, Bog je svugdje prisutan. Poslanje u ovom slučaju označava
djelovanje određene promjene u osobi koja se u slučaju Sina sastoji
se u njegovu uzimanju ljudske naravi.
7.
Citat iz jednog pisma islamskih ekstremista u Egiptu osvjetljava
načelnu nepomirljivost Crkve i islama: ,,Vi kršćanske svinje koji
Boga svemogućega vrijeđate tvrdnjom da on ima ženu i sina, vi koji
Boga klevećete predstavljajući ga jednim od trojice, vama
je stroga kazna
zajamčena…Neka
vam bude obznanjeno, bili
blizu ili daleko, staromu
i mladomu, svećeniku i monahu, da ste se svojim djelima osudili
na
smrt i gubitak svojih dobara. Vašu će krv s
pravom proliti muslimani,
a vaš novac pripada nama. Vaš nemoral i vaše zle zavjere nećemo
mirno i dokono promatrati. Mi dobro znamo kako se terorizira ljude
kao što ste vi i kako se vas obožavatelje križa treba dokrajčiti.
(...) Nećete izbjeći našu sablju žednu osvete. (...)"
8.
,,Gloria, Laus et honor tibi sit, Rex Christe Redemptor ";
Aklamacija na Cvjetnicu.
Žele
li demonstranti za mir zbilja služiti na korist mira u svijetu, onda
neka:
a)
rade na dobro kršćanskih obitelji, kršćanskih škola i kršćanskih
država;
b)
svagdje najboljim snagama ostvaruju i promiču nauk Propovijedi na
gori;
c)
svednevice u krunici zazivaju Mariju, Kraljicu mira;
d)
demonstriraju na Trgu sv. Petra u Rimu radi posvete Rusije
Bezgrješnom Srcu Marijinu.
9.
I. vatikanski,
Dogmatska konstitucija ,,Pastor Aeternus",
Dz 1839.
10.
,,Ako
se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje"
(Iv 3,5.). ,,Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi k Ocu osim
po meni" (Iv 14, 6). ,,Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji
siđe s neba, Sin Čovječji." (Iv 3,13). (On uzlazi na nebo s
onima koji su s njim sjedinjeni). ,,Tko uzvjeruje i pokrsti se,
spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Mk 16,16.).
Židovskim
vlastima koje su ispitivale apostole o Petrovom ozdravljanju uzetog
čovjeka, Petar odgovara: ,,po imenu Isusa Krista Nazarećanina,
kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih, po
njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
... I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga
imena dana ljudima, po kojemu se možemo spasiti" (Dj 4, 10-12).
11.
Lav
XIII. u svojoj enciklici ,,Satis cognitum" piše: ,,Narav vjere
je takva da nema ničega apsurdnijeg od prihvaćanja nekih stvari, a
odbacivanja drugih. Vjera je, kako Crkva uči, ,,nadnaravna krepost
po kojoj, uz pomoć Božju i njegove milosti, vjerujemo da je
istinito ono što nam je objavio, ne zbog unutarnje istinitosti koju
smo spoznali naravnim svjetlom razuma, već zbog autoriteta samoga
Boga, Objavitelja, koji ne može prevariti ni prevaren biti" (I.
Vatikanski, III.
sjednica, 3. pogl.).
Ako
je
sigurno da je
Bog nešto
objavio a
netko u to ne
vjeruje,
taj
ne vjeruje ni u što
božanskom vjerom, jer ono
što je apostol Jakov smatrao učinkom moralnog prijestupa, treba
reći i za pogrešno mišljenje u pitanju vjere. ,,…tko
u jednom samo posrne, postao je krivac svega" (Jak
2,10). Dapače, to još više vrijedi za pogrešno mišljenje. Jer
se može manje istinito reći da onaj tko počini samo jedan grijeh
krši svaki zakon, jer on možda samo praktično prezire veličanstvo
Boga zakonodavca. Ali onaj koji se samo u jednoj stvari ne slaže s
od Boga objavljenom istinom apsolutno odbacuje čitavu vjeru jer
time odbija častiti Boga kao vrhovnu istinu i formalni motiv
vjere. ,,U mnogim stvarima oni se slažu sa mnom, a samo u nekoliko
stvari ne; ali zbog tih nekoliko stvari u kojima se ne slažu sa
mnom, mnoge stvari u kojima se slažu, neće im koristiti "
(sv.Augustin o
Psal. LIV., br.19).
12.
,,Propast će, ti ćeš ostati ... godinama tvojim nema kraja"
(Heb 1, 11-12)
13.
,,Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke" (Heb 13, 8.
14, usp. 1 Kor
12, 4-30)
15.
Djeca koja umiru bez krštenja prije dobi razuma, idu u limb, u kojem
uživaju stanje
naravne sreće.
16.
Papa Lav
XIII. u svojoj enciklici ,,Illud Diuturnum" piše: ,,Jedini
razlog koji ljudi mogu imati da se ne pokoravaju jest
kada se od njih traži nešto što se otvoreno protivi naravnom ili
božanskom zakonu, jer je jednako nezakonito zapovijedati ili činiti
išta što krši naravni zakon ili Božju volju... I nema razloga
zbog kojega bi one koji tako postupaju trebalo optužiti za odbijanje
poslušnosti, jer ako se volja vladara protivi Božjim zakonima, oni
sami prelaze granice vlastite moći i izvrću pravo, niti im vlast
može biti valjana, budući da je, kad nema pravde, ništavna".
17.
,,Novus
Ordo Missae, s
obzirom na nove elemente za koje izgleda da su ondje uklopljeni i
implicirani (premda ih se može različito vrjednovati), predstavlja
kako u cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće udaljavanje od
katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII.
zasjedanju Tridentskoga sabora “
(kardinal Ottaviani, Kratak
kritički pregled Novog reda Mise).
Vidi
još: 33 istine za razmatranje u našem vremenu