Presveto Ružarje, to je posebna pobožnost ili molitva,
kojom se nekim stanovitim redom moli 15 desetica, ukupno 150 Zdravin Marija
pretpostaviv svakoj desetici po jedan Očenaš; a dok se pojedina desetica
pobožno ustima moli ili izgovara, dotle se pameću razmatra propisano otajstvo
iz Isusova ili Gospina života.
Molitvu presvetog Ružarja, sama je Majka Božja, i to u
teškoj crkvenoj i ljudskoj potrebi, još godine 1208., svetomu Ocu Dominiku u
prujskoj špilji objavila, veleć mu, da je sveto Ružarje štit proti neprijateljskim
strijelama, da je bedem Božjoj Crkvi i najbolje nje oružje, da je ono knjiga
života, i da će kršćani po njemu u svako doba steći velike milosti, a Nju da će
vazda na obranu i pomoć pripravnu naći. […]
Po svjedočanstvu svih pobožnih spisatelja i Božjih svetaca,
pobožnost presvetoga Ružarja, jest između svih Bogu najprijatnija, Majci Božjoj
najmilija, Svecima najugodnija, a kršćanima najkorisnija i zato im je
najopćenitija: stoga je sv. Karlo Boromejski nazivlje najbožanstvenojom ili prebožanstvenom
pobožnosti; dok se sa istom sveta Crkva, u najtežim svojim potrebama, vazda
ko najvrjednijim sredstvom, na svoju obranu, poslužila, te ju je istu stoga
silno odlikovala, a milostima, povlasticama i proštenjima obogatila tako da je
nazvaše „rudom proštenja“ – dok se nju i sada vjernicima najveće preporuča i na
srce predstavlja.
(o. Anđeo-Marija Miškov, Jesenska ružica
ili presveto Gospino Ružarje, Dubrovnik, 1928.)