U
nedjelju 30. listopada jači udar potresa uništio je baziliku
izgrađenu u Nursiji (Norcia) na rodnoj kući svetoga Benedikta,
ostavivši uspravno samo pročelje. Fotografije koje pokazuju ovaj
tužni događaj znakovite su i simbolične za kršćansku Europu čiji
je sveti Benedikt zaštitnik, a koja niječe svoje korijene. A tako
opet i crkvena hijerarhija koja se odriče sadržaja svoje vjere,
skrivajući ruševine iza medijskog privida koji ne može prevariti
one koji ljube Kristovu Zaručnicu i koji poznaju njezin nauk i
povijest.
Posjet
pape Franje u Švedskoj kako bi proslavio 500. obljetnicu Lutherove
pobune koja je svojim zabludama prouzročila gubitak tisuća duša i
izazvala ratove koji su godinama pustošili Europu, tome je jasna
potvrda. Kako se može tvrditi da smo „duboko zahvalni za duhovne i
teološke darove koje smo primili od Reformacije“, zahvaljujući
Bogu za to, kako se dogodilo na ekumenskoj liturgiji u Lundu? Kako se
može reći da su „luterani i katolici ranili vidljivo jedinstvo
Crkve“ [1],
a da se ne izda vlastita vjera?
Zahvaljivati
Bogu za širenje krivovjerja u biti je pripisivati zlo samom Bogu,
istinski svetogrdnim činom.
S
obzirom na ovu novu sablazan, tko zna koju po redu, ne može se
šutjeti, a to vrijedi osobito za one koji igraju veliku ulogu u
crkvenoj hijerarhiji, jer tko šuti, prihvaća i postaje suučesnikom.
don
Pierpaolo Maria Petrucci, poglavar Talijanskog distrikta FSSPX-a
[1]
Izjava
katolika i luterana:
http://it.radiovaticana.va/news/2016/10/31/firmata_a_lund_la_dichiarazione_congiunta_testo_integrale