Christus Rex

IZBORNIK

Radi čega je Isus došao na svijet?


Koje zadaće ima – bi trebao imati – njegov namjesnik na zemlji?

Dragi prijatelji i dobročinitelji!

Radi čega je Isus rođen u Betlehemu? U početku Došašća postavljamo Vam ovo pitanje. Ispravan odgovor nije samo od najvećeg značaja za nas i naše spasenje, nego ono ima i posve aktualnu povezanost s današnjom krizom Crkve i društva koja svakim danom postaje sve teža. Sam naš Spasitelj udostojao se formulirati odgovor. U odlučnom času izgovorio je pred predstavnikom ondašnje najviše zemaljske sile velike riječi: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“

Ovaj Isusov odgovor na Pilatovo pitanje može biti iznenađujući. Zar ne bismo pomislili da je naš Spasitelj zapravo došao na svijet da otkupi ljude od njihovih grijeha koje je On već kao maleno dijete u jaslicama na sebe uzeo i okajao? To je dakako točno. Prvi korak na putu opravdanja grješnika zapravo je prihvaćanje božanske istine, dakle vjere, a „bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu“1. Stoga je Isus mogao reći učenicima: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (od ropstva grijeha)2. Iz toga nastaje logična struktura poslanja koje je dobio od svojega Oca. Došao je na svijet kao Učitelj kako bi ljude doveo do spoznanja istine3, kao Svećenik, kako bi ih svojom predragocjenom Krvlju i kupeljem ponovnog rođenja očistio i izmirio s Bogom i na koncu kao Kralj kako bi ih svojim zakonom i svojom Providnošću vodio i doveo u vječnu domovinu. Ovo trostruko poslanje prenio je svojoj Crkvi kako bi nastavila njegovo djelo spasenja do konca vremena.4 Iz povijesti se dade dokazati da su dobro i zlo naroda ovisili o tome koliko je vjerno Crkva ispunjala svoju trostruku zadaću. U ovoj činjenici leži i najdublji razlog zašto današnje čovječanstvo zapada u ponor. Već preko 50 godina crkveni ljudi zanemaruju svoje najosnovnije zadaće na strašan način, osobito prvu, svjedočenje za istinu. Tako svijetu uskraćuju sredstvo spasenja koje mu je prijeko potrebno. Ako presuše izvori Otkupljenja, onda nema spasenja.

Nažalost, 31. listopada, na 500. obljetnici reformacije, doživjeli smo nadasve žalosnu i gorku potvrdu ove konstatacije. Papin posjet u Lundu pokazao se samo kao kapitulacija i naklon pred Lutherom, trijumf relativizma i zablude, pogrđivanje časti Crkve!5 Kao Učitelj naroda trebao je posvjedočiti za istinu i kao Vrhovni pastir i Otac kršćana u ljubavi pozvati protestante da okončaju svoje petstogodišnje lutanje i da se konačno vrate u očinski dom, a osobito stoga jer već duže vremena protestantizam boluje od smrtonosne bolesti. Tako bi nasljedovao božanski primjer svih pastira, koji je istodobno svjetlost i ljubav. Dogodilo se posve suprotno! Na oltaru ekumenizma, poradi lažnog prividnog mira prinijeli su se kao žrtva istina, povratak zalutalih i spas mnogih.


Što mi možemo i trebamo činiti? Došašće je za svakoga od nas vrijeme sabranosti i priprave srca, ispita savjesti i posvećivanja sebe samih. Smijem Vam – s obzirom na dramatična događanja današnjice – dati sljedeće savjete:

1) Molimo više nego ikada za našega Svetoga Oca. To je jedna od prvih dužnosti nas kao kršćana. Kako bi se riječ Kristova Petru također i na njemu ispunila: „A ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću!“6

2) U nasljedovanju Krista dajmo također neustrašivo svjedočanstvo za istinu! Riječju i primjerom! I laici imaju dioništvo u poslanju Crkve. Častimo hrabre svjedoke vjere u prošlosti. Budimo takvi koji pridonose tome da se svjetlo istine zapali u ljudskim srcima. To se može dogoditi ako za Božić darujete pravu knjigu ili videozapis.

3) ,,Svatko tko je prijatelj istine, sluša moj glas.“ – Budimo željni slušanja glasa istine koja je postala vidljiva u Kristu kao osobi. Kako je spasonosno i utješno produbljivati i proučavati pravu vjeru, kao i riječ Božju „brižno čuvati u svome srcu“7, tj. razmatrati je u nutarnjoj molitvi. Što je jače svjetlo u nama, time će više usplamtjeti plamen ljubavi. A tko plamti u nutrini, može i druge zapaliti. Neka nam Majka Božja bude voditeljicom i uzorom na putu k Gospodinovim jaslicama. Idimo ovim putem askeze i očišćenja, radosti iščekivanja i čežnje držeći je za ruku kako bi uistinu bio Božić u našim srcima i sve više i u našem mračnom vremenu.

Od srca Vam želim blagoslovljen Božić pun svjetlosti i radosti i ljubavi koja plamti za božansko Dijete Isusa kao i njegov sveudiljni blagoslov u novoj godini.

Vaš p. Stefan Frey

[1] Hebr 11,6
[2] Ivan 8,31ff. Usp. Tridentski sabor: „Vjera je početak ljudskoga spasenja, temelj i korijen svakoga opravdanja“ (Dekret o opravdanju).
[3] „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih...i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28, 19).
[4] Fotografija Pape i luteranskih vođa u istoj bijeloj haljini i s crvenom štolom signal je i odašilje poruku: obje su religije iste i istovrijedne. – Zajednička izjava hvali „duhovne i teološke darove reformacije“. – Franjo je već u lipnju tvrdio da su Lutherove nakane bole ispravne. Njegov nauk o opravdanju navodno je učinio lijekom za Crkvu koji se konsolidirao u stegu vjere i prakse (usp. www. katholisches.info, „Papst Franziskus wiederholt Kaspers Skandalthese: Martin Luther hatte recht“, 27.6.2016.)
[5] Lk, 22,32
[6] Lk 2,51