Neosporivo
valjane ženidbe
Dana
1. rujna 2015. papa je objavio da svi vjernici koji će se tijekom
Svete godine milosrđa
ispovijedati kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., „valjano
i dopušteno
primaju odrješenje
od svojih grijeha”.
U priopćenju
objavljenom istoga dana, Generalna kuća Bratstva zahvalila je
Papi podsjećajući:
„U
podjeljivanju sakramenta Pokore uvijek smo se oslanjali sa svom
sigurnošću na izvanrednu vlast upravljanja proviđenu općim
uredbama Zakonika kanonskog prava.
Prigodom Svete godine papa Franjo želi da svi vjernici koji se žele
ispovijediti kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., mogu
to učiniti bez ikakve bojazni“.
20.
studenog 2016. Apostolsko pismo pape Franje Misericordia
et misera (br.
12) produžilo
je i nakon Godine milosrđa ovlast ispovijedanja odobrenu 1.
rujna 2015. Ako je situacija krize u Crkvi, nažalost, još uvijek
ista, progon koji je nepravedno lišavao svećenike i vjernike
redovne vlasti upravljanja prestao je kada je tu ovlast Papa
dodijelio.
Dana
4. travnja 2017. objavljeno je pismo predstojnika Kongregacije za
nauk vjere i predsjednika Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei upućeno
biskupskim konferencijama. Kardinal Gerhard
Ludwig Müller
je tu podsjetio na odluku pape Franje „da dâ svim svećenicima
[Bratstva] ovlast valjanog ispovijedanja vjernika kako bi se
osigurala valjanost i zakonitost sakramenta kojega podjeljuju”.
Tada je najavio nove odredbe Svetog Oca koji je, u istom duhu,
,,također odlučio ovlastiti mjesne ordinarije
da daju dopuštenje za slavljenje vjenčanja vjernika
koji slijede
pastoralno djelovanje Bratstva“.
(Pismo od 27. ožujka 2017. godine) [1].
Ili
će mjesni biskupi „u najvećoj mogućoj mjeri”, ovlastiti
svećenika biskupije za primanje privole prema tradicionalnom obredu
prije Mise koju će služiti svećenik Bratstva, ili će „izravno
priznati potrebne ovlasti svećeniku Bratstva koji će služiti svetu Misu”.
Kardinal
Müller zaključuje svoje pismo podsjećajući koja je Papina
namjera. Prvo, on namjerava ukloniti „sumnje u valjanost sakramenta
ženidbe” sklopljene pred svećenikom Bratstva. Ako dobiva
biskupovu punomoć, više ga se ne može smatrati neregularnim kada
slavi ženidbu. S druge strane, papa namjerava „olakšati put k
punoj institucionalnoj regulaciji”. A u stvari kardinalovo pismo
spominje „za
sada objektivno
trajanje kanonskog stanja nezakonitosti u kojoj se nalazi Bratstvo
svetoga Pija X”.
Svatko
može uočiti vješt način davanja ovlasti ispovijedanja ili
odobravanja
ženidbene privole, odnosno reguliranja – barem ad
casum,
svećeničke službe jednog „neregularnog“ crkvenog bratstva.
Ipak, ovim novim mjerama papa priznaje realnost apostolata kojega
obavlja Svećeničko bratstvo sv. Pija X. u svim zemljama u kojima
djeluje te ga na neki način potiče.
Valjanost
ženidbi Bratstva svetoga Pija X.
Isto
kao što sada više nema potrebe pozivati se na izvanrednu vlast
upravljanja za valjano vršenje sakramenta ispovijedi, nije više ni
potrebno pozivati se na stanje nužde radi valjanog vjenčavanja
parova, osim ako se biskup protivi novim odredbama i odbija
delegaciju koju papa traži.
To
ne znači da je stanje teške nužde prestalo, nego jedino da crkvene
vlasti više ne odbijaju Tradiciji nekoliko načina za širenje.
Pretkoncilska Misa je 2007. priznata kao ona koja nikada nije bila
ukinuta. Nepravedna izopćenja biskupa Bratstva su ukinuta 2009.
godine. Nepriznavanje valjanog svećeničkog podijeljivanja
sakramenta pokore prestalo je 2015. Navodna neregularnost svećenika
Bratstva, ovlaštenih svjedoka za sakrament braka, sada se radi dobra
supružnika ukida.
Međutim,
kao što svećenici Bratstva sv. Pija X. nisu nevaljano podjeljivali
sakrament pokore prije 2015., isto tako ni ženidbe koje su pred njima sklopljene bez službene delegacije biskupa ili župnika, nisu bile nevaljane.
Crkveni
zakon predviđa da ženidbu, da bi bila valjana, treba slaviti pred
župnikom ili njegovim opunomoćenikom te pred najmanje dva svjedoka
(ZKP 1917., kan. 1094; ZKP 1983., kan. 1108 ). Ali svećenici
Bratstva sv. Pija X. nisu župnici. To je razlog zbog kojega neki
tvrde da, u odsustvu delegacije, svećenik ovog crkvenog bratstva ne
može primati privole. Takav brak bio bi nevaljan zbog nedostatka
zadanog kanonskog oblika.
Međutim,
isti zakon Crkve predviđa (ZKP 1917., kan. 1098; ZKP 1983., kan.
1116) sljedeću izvanrednu situaciju: „Ako se onaj koji je prema
zakonskoj odredbi mjerodavan da prisustvuje ženidbi ne može imati
ili se do njega ne može doći bez velike poteškoće“.
Ako se očekuje da će ova situacija trajati najmanje mjesec dana,
Crkva proglašava valjanim brak sklopljen
samo pred svjedocima. Ako svećenik koji nije opunomoćenik može
biti prisutan, mora ga se pozvati da odobri
privole. Ovaj zakon je jednostavna primjena temeljnih pravnih načela:
Vrhovni
zakon je spasenje duša, a sakramenti su za čovjeka koji je ispravno
raspoložen.
A
ako slučajno postoji trag sumnje o ovoj izvanrednoj situaciji,
trebamo odgovoriti da u slučaju sumnje Crkva nadopunja vlast
upravljanja (ZKP 1917., kan. 209, ZKP 1983., kan. 144). Tako je svaka
sumnja uklonjena: ženidbe slavljene u Bratstvu svetoga Pija X., čak
i bez delegacije su, naravno, valjane s obzirom na stanje nužde.
Stanje
nužde ostaje
Ovo
stanje teške nužde u Crkvi nije nestalo. Ne radi se o tome da
niječemo strašnu stvarnost. Doista, od Drugog vatikanskog sabora, a
osobito novog Zakonika kanonskoga prava iz 1983., prvotni cilj braka
– rađanje i odgoj djece, umanjen
je u odnosu na međusobnu potporu supružnika u personalističkom
shvaćanju dostojanstva ljubavi koja briše prvenstvo
zajedničkog dobra ovoga društva, a to je obitelj.
Nedavna
Sinoda o obitelji je još jedan tužan primjer trajnosti toga stanja
nužde. A tako i sablažnjive
tvrdnje biskupa i crkvenih dostojanstvenika o konkubinatu i
homoseksualcima, koji bi nas željeli uvjeriti da te zajednice sadrže
„pozitivne vrijednosti”, pa
čak i
vrijednosti spojive
sa svetošću braka.
Također
se sjećamo peticije
mons.
Bernarda Fellaya kojom se obratio Svetom Ocu 15. rujna 2015. godine
nakon objavljivanja papinskog dokumenta Mitis
Judex (15.
kolovoza 2015.): „Nedavne
kanonske uredbe motuproprija
koje
olakšavaju ubrzane izjave o ništavnosti zbiljski će
otvoriti
vrata postupku „katoličke rastave“ pod drugim imenom”.
Konačno,
neke izjave apostolske pobudnice Amoris
Laetitia o
rastavljenima i „ponovo oženjenima”, koji bi mogli pristupiti
sakramentima pokore i euharistije dok žive bračnim životom,
ostaju kameni spoticanja za katoličku savjest.
Zbog
svih tih razloga, vjernici su u situaciji nužde koja im omogućava
da pribjegavaju svećenicima Tradicije.
Prema zakonu Crkve, njihov brak je svakako valjan. Ako danas Papa
traži od biskupa da olakšaju ovo pribjegavanje redovnim sudovima,
osiguravajući regularnost ovlaštenog svjedoka, tj. svećenika koji prima privolu od supružnika, time ne prestaje ovo objektivno
stanje krize Crkve.
I
nema sumnje da bi,
u slučaju kada
bi ordinarij
odbio imenovati ovlaštenog
svećenika
i „izravno dati potrebne ovlasti svećeniku Bratstva”, ovaj
valjano služio
sakrament
na temelju ovoga stanja nužde, a biskup bi se očito protivio volji
vrhovnog poglavara Crkve.
Provođenje
rimskih odredbi
Papa
Franjo želi omogućiti da svećenici Bratstva
sv.
Pija X. predvode
obred
vjenčanja, koja
su svakako
zakonita i valjana, bez da
za dobro supružnika
ostane
mogućnost
osporavanja.
„Nadamo
se da svi biskupi dijele tu istu pastoralnu brigu”,
piše u izjavi Bratstva od 4. travnja.
Također se nadamo da crkveni sudovi više neće moći izreći
poništenja zbog „nedostatka kanonskog
oblika”
ženidbi u Tradiciji.
Okončavajući ovu
sablazan,
koju
je Rimska
rota
predugo tolerirala, Papa je
učinio i
veliko
dobro.
Nove
odredbe, koje omogućuju da se od Ordinarija dobije ovlaštenje,
očito ne znače da će moderni svećenici pripremati, organizirati i
slaviti vjenčanja naših vjernika. U stvari, svećenici Tradicije
ne mogu vjernike, koji su došli da ih se na sveti
način pripremi za ženidbu, povjeriti onima koji ispovijedaju lažna
načela i koji bi mogli ugroziti vjeru budućih supružnika,
prenoseći im krivo shvaćanje kršćanskog braka. Papa Franjo želi
samo da ordinariji daju ovlaštenje
svećenicima Bratstva: njegov pristup je u osnovi pravni. Kao što je
naveo p.
Cédric Burgun, dekan Fakulteta kanonskoga prava u Parizu: „Papa ne
rješava pitanje doktrinarne rasprave. Ali on uklanja nejasnoće po
pitanju zakona, i čini valjanima i zakonitima one ženidbe koje će
se slaviti pod uvjetima koje je Rim propisao” (FCR, 5. travnja
2017.).
Provedba
odredbi može biti nezgodna ako bi biskupijski
svećenik bio onaj koji će odobriti
privole. Međutim, bilo bi lako objasniti neugodnost koju bi za
mladenku i mladoženju predstavljala razmjena njihovih privola pred
svećenikom kojega ne poznaju i kojega vjerojatno više nikada u
životu neće vidjeti. Mnogi žele da upravo svećenik kojega poznaju
i cijene, ponekad njihov rođak, slavi njihove zaruke i ženidbu.
Izraz „po mogućnosti” iz rimskog dokumenta izgleda dovoljno
širok i nejasan da bi se biskupa uvjerilo u praktične poteškoće u
njegovoj primjeni. Tim više što on „može
izravno
dati potrebne ovlasti svećeniku Bratstva”. U idealnom slučaju
biskup bi, iz dobrih pastoralnih razloga, jednostavno
dao svećenicima Bratstva ovlaštenje
za vođenje
obreda
vjenčanja svojih vjernika. Slanje obavijesti o vjenčanju u
biskupiju, koje se tražilo u pismu od 27. ožujka 2017., već se
obavlja u svim distriktima Bratstva.
Da
bi svi svećenici te rimske izjave o vjenčanjima u Tradiciji
mogli prihvatiti bez sumnje ili nejasnoća, generalni poglavar, mons
Bernard Fellay, tražio je od poznavalaca kanonskog prava i pastira
s
dugogodišnjim
iskustvom
da napišu - u nadležnosti Generalne kuće – formalni vodič koji
definira zajedničku disciplinu za sve distrikte Svećeničkog
bratstva
sv.
Pija X.
Izvor:
DICI.org, 11. travnja
2017.
[1]
Papa se obraća biskupima jer ovlaštenje
ovisi o vlasti
biskupa ili župnika. Usp.
Tridentski sabor, dekret Tametsi,
11. studenog 1563. godine, DS
1816. Za razliku od sakramenta ispovijedi koji se
odnosi na nutarnje područje,
ženidba
se tiče
izvanjskog
područja,
kao i svi javni i društveni čini sinova Crkve. Cilj
odredbi je
dobrobit vjernika Bratstva sv.
Pija X., a posljedično utječu i na svećeničku službu.