Privremeni
sporazum između Vatikana i Pekinga, potpisan 22. rujna 2018. god. i
dalje je službeno tajna. U međuvremenu je onima koji su zaduženi
za vjerske poslove u kineskim pokrajinama povjereno
da otkriju veze Crkve u Kini s inozemnim vlastima i da suzbiju
,,uplitanje“
Vatikana.
,,Sinicizacija“
Katoličke Crkve
u Kini
Tako
je katolička agencija Ucanews
izjavila da je od 8. do 11. listopada 2018. god. u gradu Wuhanu (u
pokrajini Hubei) održan ,,seminar“
za 80 svećenika, redovnica i laika, tijekom kojega
je pomoćnik ravnatelja Pokrajinskog odbora za etničke i vjerske
poslove objasnio Pravila o vjerskim poslovima koja su revidirana 1.
veljače 2018. Podcjenjujući vatikansku politiku uplitanja u Kinu,
zamolio ih je da usklade svoje vjerske aktivnosti s interesom vlade
po volji posljednjeg Nacionalnog kongresa Kineske komunističke
partije o sinicizaciji Crkve. Crkva u Kini dužna je upravljati
autonomno i neovisno o stranim pritiscima.
Kardinal
Joseph Zen Ze-kiun, biskup emeritus Hong Konga, izrazio je
zabrinutost na svojem blogu već 2. listopada kada je vidio da je
Papa Franjo ,,oduševljen idejom razgovora o novoj eri 'jedinstva',
kao da je 'tajni sporazum' čudesno uspio uspostaviti savršenu i
vidljivu zajednicu“.
On je objasnio:
,,Jedinstvo
je pitanje organizacije koja ovisi o strogom nadzoru od strane vlade.
Hoće li vlada pustiti vjernike da slobodno žive u svom 'tajnom'
životu? Apsolutno ne... To znači tražiti da tajna Crkva uđe u
'kavez za ptice'.“
Ovaj
,,privremeni sporazum“
tvrdi da je tajnu Crkvu ujedinio s Patriotskom crkvom
uspostavljanjem načela da će Franjo odobriti biskupe koje Peking
imenuje. Sjetite se da je Crkva u Kini podijeljena od kada je
Komunistička partija preuzela vlast i 1950. god. stvorila Kinesko
patriotsko katoličko udruženje pod nadležnošću države, koja
imenuje biskupe novostvorene takozvane Patriotske crkve
te
je
time protjerala
u podzemlje Crkvu koja je ostala u zajedništvu s Rimom. ,,Kina je
svakako postala otvorenija od osamdesetih
godina,
ali čak i danas je sve pod kontrolom Kineske komunističke partije.
Službenu Crkvu u Kini kontrolira tzv. Patriotsko udruženje i
biskupska konferencija, a Partija upravlja oboma“,
objašnjava kardinal Zen.
,,Papa
ne razumije Kinu“
Daje
li ovaj sporazum kineskim vlastima potpunu slobodu da još strože
nadziru katolike? Zašto je Peking potpisao sporazum s Rimom? New
York Times
od 24. listopada 2018. godine objavio je članak kardinala Zena s
naslovom ,,Papa ne razumije Kinu“.
On
objašnjava da
papa Franjo
ne može razumjeti komuniste, budući da dolazi iz Južne Amerike
gdje su ,,neke vlade koje su povijesno kontrolirali
vojska i bogate elite,
udružile snage da bi ugnjetavale siromašne“.
Potonje su branili, nastavlja kardinal Zen, komunisti i... neki
isusovci. Stoga Papa može samo suosjećati s tim komunistima koji su
bili progonjeni.
Ipak,
naglašava, Sveta Stolica i Peking prekinuli su sve odnose u
pedesetima;
tada je desetine tisuća katolika bilo uhićeno i poslano u radne
logore.
,,Tijekom Kulturne revolucije situacija je bila nezamislivo strašna.
Cijela nacija u ropstvu. Te stvari prelako zaboravljamo“.
Kardinal
potom
podsjeća da su vjernici patili i bili podvrgnuti sve većem pritisku
od početka ove godine primjenom novih propisa o prakticiranju
religije. Trenutno tajni svećenici idu tako daleko da odvraćaju
svoje župljane od dolaska na Misu kako bi izbjegli uhićenje.
Kardinal je to čuo od nekolicine onih koji su mu se povjerili.
,,Danas
se“,
nastavlja biskup emeritus
Hong Konga, ,,papu
Franju koji je prirodno optimističan glede komunizma potiče da bude
optimističan prema kineskim komunistima u Kini... Mislim da kardinal
Parolin manje brine o Crkvi nego o diplomatskom uspjehu. Njegov
konačni cilj je obnova formalnih odnosa između Vatikana i Pekinga“.
Kardinal
Joseph Zen Ze-kiun je kasnije u časopisu Valeurs
Actuelles
od 1. studenog komentirao kardinala Pietra Parolina, odgovarajući na
pitanja novinara Yvesa Chirona. ,,On nema vjere! Samo slijedi
politički cilj. On želi diplomatski sporazum s Kinom“.
Što se tiče kineske vlade, ,,ona je zainteresirana za diplomatski
sporazum sa Svetom Stolicom zbog međunarodnog prestiža. Ona
zahtijeva da Vatikan prekine svoje diplomatske odnose s Tajvanom i
prizna Narodnu Republiku Kinu“.
Kardinal bi bio vrlo iznenađen ako bi Papa mogao pomisliti da je u
Kini moguće jedinstvo Crkve: ,,Ima toliko činjenica koje svatko
zna... kako ih može ignorirati? On neće imati posljednju riječ s
kineskom vladom“.
Prema
nestanku ,,istinske kineske
Crkve“?
Za
kineskog kardinala sporazum nužno znači da će svi biskupi u Kini
morati pristupiti biskupskoj konferenciji povezanoj s Patriotskim
udruženjem kineskih katolika pod vlašću Pekinga. U
stvarnosti
ima
oko 70 ,,službenih“
biskupa i tridesetak ,,tajnih“
biskupa, a
potonji ,,će biti prisiljeni pridružiti se tzv. Biskupskoj
konferenciji. Bit će obvezni pridružiti se drugoj Crkvi u tom
ptičjem kavezu i postat će među njima manjinska stranka“.
Izjavio
je još:
,,Vatikanski sporazum, napravljen u ime ujedinjenja kineske
Crkve, znači uništenje istinske Crkve u Kini“.
Kako
bi pojasnio što govori, kardinal ilustrira situaciju kako slijedi:
,,Da sam karikaturist, prikazao bih Svetoga Oca na koljenima kako
nudi ključeve kraljevstva nebeskog predsjedniku Xi Jinpingu i
govori: 'Priznajte me kao papu'.“
,,To
je ateistička vlada koja više nego ikada želi suzbiti
Crkvu“,
ponovio je 26. rujna novinarima u Salezijanskoj
kući
u Hong Kongu. Agencija Ucanews objavila je njegove primjedbe 28.
rujna: ,,Kineska vlada će uspjeti ukloniti tajnu Crkvu uz pomoć
Vatikana. Sada kada se pojačava represija religija, kako možete
misliti da će to dovesti do dobrog sporazuma?
Kao da je sv. Ivan Krstitelj pregovarao s kraljem Herodom!“
Kardinal
također ukazuje na prisutnost dva ,,službena“
kineska biskupa – biskupa Guo Jincaija
iz
Chengde i biskupa Ivana-Krstitelja Yang Xiaotinga iz Yan'ana – na
Sinodi za mlade. On iznosi optužbu da su ti prelati ,,poznati kao
bliski vladi“.
,,Prisutnost dvojice emisara iz progonilačke ateističke vlade
predstavlja uvredu dobrim biskupima u Kini i Sinodi katoličkih
biskupa“,
napisao je na svom blogu 3. listopada.
Komunizam
nije vječan
U
pozadinskom
članku
kojega je 27. rujna objavio u Églises
d'Asie
(Azijske
crkve, EDA)
o. Jean Charbonnier, svećenik Pariških
stranih misija (Mission Étrangères de Paris, MEP) i stručnjak za
kinesko kršćanstvo, objasnio je da ,,sporazum ni na koji način ne
podrazumijeva promjenu brutalne primjene novog zakona o religijama
koji je na snazi od veljače ove godine“.
Podsjetio je na stanje biskupija u Kini:
,,U
Rimskom papinskom godišnjaku, Kina ima ukupno 144 biskupije koje je
stvorio Rim. Nova upravna reorganizacija biskupija, koja se provodi
pod pokroviteljstvom Patriotskog katoličkog udruženja, smanjuje
broj biskupija... Međutim, rimska
politika zadržavanja starih biskupija omogućila je tajnim biskupima
da služe uz biskupe novih, službeno priznatih biskupija. Svećenici
su mogli tražiti pokroviteljstvo biskupije i biskupa koji im je
odgovarao.“
Svećenik
iz stranih misija pita: Jesu li ta pitanja obrađena u sporazumu?
,,Od
1950. godine većina biskupija pod vodstvom stranih biskupa i
misionara uočila je da je broj svećenika smanjen za dvije trećine.
U razdobljima represije, sve do kulturne
revolucije 1966.-1976., smanjivao se i broj kineskih svećenika.
Slijedom nove politike modernizacije koju je započeo Deng Xiaoping
1978. godine, kineski svećenici koji su napustili logore za prisilnu
radnu snagu ili zatvore bili su u stanju nastaviti službu. Njihova
prva briga bila je podučavati neke mladiće latinski jezik kako bi
se osigurali
novi
naraštaji
svećenika. Od 1982. ponovno su se mogle
otvarati bogoslovije.
Srećom, do kraja 20. stoljeća bilo je brojnih zvanja. No u nekim su
biskupijama ostala samo dva ili tri svećenika. U Provinciji Hunan
sedam biskupija je spojeno
kako bi se formirala jedna biskupija Changsha, glavnog grada
pokrajine. Biskupu Changshe je na raspolaganju oko 20 svećenika.
Vjerojatno je“,
sugerira p. Charbonnier, ,,da trenutni sporazum sadrži klauzulu koja
određuje priznavanje nove karte biskupija u Kini. To znači“,
objašnjava on, ,,povećanu kontrolu crkvenog života i još teže
životne uvjete za tajne katolike“.
Zaključno,
kardinal Joseph Zen Ze-kiun molio je ,,tajne“
biskupe i svećenike da ne ,,pokreću revoluciju“.
,,Oduzimaju
li vaše crkve? Više ne možete slaviti Misu? Idite doma
i molite sa svojim vjernicima. Pričekajte bolja vremena. Vratite se
u katakombe. Komunizam nije vječan“.
,,Poznajem
Crkvu u Kini, poznajem komuniste i Svetu Stolicu. Ja sam rođeni
Kinez
iz Šangaja. Živio sam dugi niz godina u
unutrašnjosti zemlje
i dugi niz godina u Hong Kongu. Poučavao sam u sjemeništima diljem
Kine – u Šangaju, Xianu, Pekingu, Wuhanu, Shenyangu – između
1989. i 1996. godine“,
napisao je kardinal Joseph Zen Ze-Kiun u The
New York Timesu
od 24. listopada 2018. Rođen u katoličkoj obitelji u Šangaju 13.
siječnja 1932. godine, ušao je u Salezijance 1944. godine, položio
svečane zavjete u svojoj kongregaciji 16. kolovoza 1955. god. i
zaređen za svećenika 11. veljače 1961. god. u Torinu. Godine 1964.
diplomirao je na Filozofskom fakultetu na Salezijanskom sveučilištu
u Rimu. Nakon povratka u Hong Kong postao je profesorom od 1971.
godine u Bogosloviji
Duha Svetoga, a 1978. godine izabran je za generalnoga
poglavara Kineske
salezijanske
provincije. 1989. godine, kada se Kina počela otvarati, bio je prvi
kineski svećenik iz Hong Konga koji je mogao poučavati u
sjemeništima u
unutrašnjosti zemlje.
Do svoje biskupske posvete 1996. godine provodio je gotovo šest
mjeseci svake godine u različitim bogoslovijama
(službenim i tajnim) Narodne Republike Kine.
Izvor:
fsspx.news