Marija Magdalena privučena Isusu po Marijinim molitvama

S

tvarno obraćenje Marije Magdalene zabilježeno u Luki, 7. poglavlje, pokazuje kako svojevoljno odlazi do kuće Šimuna farizeja.

Po svojem vlastitom nagnuću pokore odabrala je najjavniji trenutak i mjesto da opere Isusove noge suzama i obriše ih kosom svoje glave. Iako se ne spominje da joj je Isus ikako osobno pristupio, okrenuo joj se i rekao: „Ženo, tvoja te vjera spasila, idi u miru”. Takvim riječima Isus pokazuje da je vjerovala u Njegovo Božanstvo zbog Njegove moći da joj oprosti grijehe. Ono što izravno znamo o ovoj evanđeoskoj činjenici je da je milost Božja ganula pokajnicu. Ali što je pokrenulo milost?

Da bismo odgovorili na to pitanje, pogledajmo druge primjere milosti koja pokreće ljude u Evanđeljima. Na primjer, milost je Petra pretvorila iz ribara u apostola. Nakon što je Krist izabrao Petrovu lađu za propovijed, naložio je Petru da baci mreže u dubinu. Kada se dogodio čudesni ulov riba, Petar je pao pred noge našega Gospodina i rekao: „Odstupi od mene, Gospodine, jer ja sam čovjek grešan!”. A Krist je odgovorio: „od sada ćeš loviti ljude!” (Lk 5,10). Lađa je predstavljala Crkvu, zajednicu vjere i molitve. Dakle, ono što pokreće milost je vjera i molitva Crkve.

Ta se istina još izričitije otkriva u uskrsnuću sina jedinca udovice iz Naima. Dok je ovaj mladić na nosilima bio odveden iz grada na sahranu, a pratila ga je rasplakana majka, Krist je naredio dječaku da ustane „sažalivši se“ nad majčinom tugom (Lk 7,13). Dakle, u Isusovim očima tuga te majke predstavljala je molitve Njegove Crkve, a osobito molitve Njegove vlastite Majke. Te su molitve zaslužile milost uskrsnuća toga dječaka.

Uz to, žena Kanaanka pomislila je u sebi: „Ako se samo dotaknem Njegove haljine, ozdravit ću!“ (Mk 5, 28). Vjerovala je da će biti izliječena bez da je Isus i pogleda, vjerujući u prikrivenu snagu koja je izlazila iz Njega, čak i kroz njegovu odjeću. Ali ta odjeća predstavlja Crkvu, i tako se opet daje milost po Kristu kao začetniku, ali po Crkvi gdje je molitva sredstvo.

Tako je bilo i u slučaju obraćenja Marije Magdalene. Crkva je molila i ona se obratila. Ali gdje je u to vrijeme bila Crkva? Crkva je u vrijeme Evanđelja bila osobitije sadržana u osobi Blažene Djevice Marije. Ona je savršeno vjerovala, pa je mogla i učinkovito moliti. Ostatak Crkve tek se oblikovao. Danas vidimo Katoličku Crkvu u fazi neoblikovanosti i raspada. Marijina molitva ne samo da je održava, već, kao što čitamo u Evanđelju, podiže duše koje trebaju biti njezini aktivni članovi. Budimo oruđa Marijine djelotvorne molitve po svakodnevnoj Krunici za obraćenje grešnika i posvećenje duša.

Izvor: fsspx.news