O
tk (14, 1-5): "U one dane: vidio sam Janje, gdje stoji na gori Sionu i s Njim sto četrdeset i četiri tisuće koji su imali na svojim čelima napisano Njegovo Ime i Ime Njegova Oca. I čuo sam glas s Neba kao buku mnogih voda i kao silnu grmljavinu.
A glas koji sam čuo bio je kao glas svirača koji sviraju u svoje citare. I pjevali su novu pjesmu pred prijestoljem i pred četirima životinjama i pred starješinama. I nitko nije mogao pjevati one pjesme, osim onih sto četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje. Ovo su oni koji se nisu okaljali sa ženama jer su djevci. Ovi idu za Janjetom kamo god pođe. Ovi su otkupljeni između ljudi, prvenci Bogu i Janjetu. Iz njihovih usta nije izašla laž jer su bez mane pred prijestoljem Božjim.
Sv. Evanđelje (Mt 2, 13-18): "U ono vriijeme: Anđeo se Gospodnji javi Josipu u snu i zapovijedi mu: "Ustani, uzmi Dijete i Njegovu Majku i bježi u Egipat i budi ondje dok ti ne kažem, jer Herod traži da pogubi Dijete. On ustade, uze noću Dijete i Njegovu Majku i ode u Egipat. I bio je ondje do Herodove smrti, da se ispuni što je Bog rekao po proroku: "Dozvah svoga Sina iz Egipta". Herod videći da su ga mudraci prevarili, silno se rasrdi i naredi da se u Betlehemu i svoj njegovoj okolici pogube svi dječaci od dvije godine i niže prema vremenu, koje je točno ispitao od mudraca. Tada se ispuni što je rekao prorok Jeremija: "Ču se u Rami glas, plač i veliki jauk: Rahela plače za svojim sinovima i ne može se utješiti jer ih nema!"
"Danas Sveta Majka Crkva slavi blagdan Nevine dječice, malih mučenika, koji su podnijeli mučeničku smrt mjesto malog Isusa, kad je kralj Herod vidio da je prevaren od Mudraca...
(...) Krv nevine djece je prolivena, zato plaču njihove majke. Njihova nevina djeca otrgnuta su nemilosrdno od materinskih prsiju i okrutno na njihove oči pogubljena od bijesa okrutnoga kralja Heroda. Ta Nevina dječica dala su prva svoj život za Krista, koji je dao svoj život za sav svijet.
(...) Zato ih i slavi danas Sveta Majka Crkva u ovoj svečanoj Božićnoj osmini, i dok se klanja Božanskom Djetešcu u jaslicama, slavi tu Njegovu počasnu stražu s mučeničkim palmama u nejakim ručicama koji slijede nebeskog Jaganjca kudgod On pođe. Ona pjevaju novu pjesmu, koju nitko drugi ne može pjevati. (...) Malešnim svojim tijelom zaštitili su tijelo Sina Božjeg i dobili su mučeničku krunu. Mučenička kruna je najveća milost, koju Bog daje čovjeku. A to je za Nevinu dječicu bio krst krvi, koji pere sve grijehe." (A. Živković OFM: Gospodnje i svetačke propovijedi, str. 407)
(...) "Zbog sebičnosti, okrutnosti proliveno je u ljudskoj povijesti more nedužne krvi. I danas se ta krv prolijeva kad se vrše pobačaji začete a još nerođene djece. Ljudski život je svetinja, pa stoga i njegovo prenošenje i očuvanje. Bračni drugovi koji velikodušno vrše svoje bračne dužnosti rađajući i odgajajući djecu veliki su dobrotvori svoga naroda. A bračni drugovi koji ubijaju svoju plodnost pravi su grobari svoga naroda. Dok slavimo mučeničku uspomenu Nevine dječice, želimo dozvati u pamet svim svojim kršćanskim obiteljima da su odgovorni pred svojim narodom, pred poviješću, pred budućnošću, pred savješću i što je najvažnije pred samim Bogom...
(...) Kad su u Armeniji bili progoni kršćana, među brojnim mučenicima koji su za Isusa dali svoj život, nalazio se i jedan dječak od svojih dvanaest godina. Doveli su ga pred progonitelje, koji su ga nagovarali da se odreče Isusa, ako se ne odreče odsjeći će mu ruku. "Evo vam je", odlučno odgovori dječak i pruži svoju ruku, "odsjecite je, ali se Isusa neću odreći". Tada jedan progonitelj sav bijesan uzme mač i odsječe mu ruku. Mislili su tada, kada dječak ugleda krv i osjeti veliku bol, da će se odreći Isusa. Zatim mu rekoše: "Pogledaj, što je tvoja tvrdoglavost učinila, da si ostao bez ruke. Hajde, ako želiš spasiti drugu ruku, odreci se Isusa i pristani na našu vjeru". "To neću učiniti nikada", odlučno odgovori dječak i pruži drugu ruku. A krvnik jednim mahom odsječe i drugu ruku dječakovu, koja sva krvava padne na zemlju. Tada su neprijatelji strašno pobjesnjeli, što dječak čvrsto ostaje u svojoj kršćanskoj vjeri, te mu zaprijetiše, da će mu i glavu odsjeći ako se ne odreče Isusa. Dječak neustrašivo prigne glavu i reče im: "Evo vam je, odsjecite je. Želim umrijeti kao pravi kršćanin, onako kako sam i živio". Tada mač zasvijetli zrakom i glava dječakova pade na zemlju, a duša mu odleti ravno u Nebo. Taj hrabri dječak je poput Nevine dječice dao svoju život za Isusa, nije se plašio prijetnja, pa ni mučeničke smrti, zato je dobio mučeničku krunu i vječnu slavu u Nebu." (Isto, str. 408)
"Blaženi koji su progonjeni radi pravednosti, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko." (Mt, 5, 10)
"Bože, kojemu na današnji dan nevini mučenici priznaše hvalu ne riječima nego smrću, umrtvi u nama zla svih mana da vjeru u Tebe, koju ustima priznajemo, i život naš vladanjem potvrdi." (Zborna molitva, Rimski Misal)