G
ospa od Šiluve (Gospa od Borove šume) naziv je za Djevicu Mariju u Litvi, povezan s ikonom koja se štuje od petnaestoga stoljeća, zajedno s Bogorodicom s Djetetom koja se ukazala 1608. u ruševinama uništene crkve. Šiluvina marijanska pobožnost pojavila se praktički kao početak kršćanstva u Litvi. Kontekst
Litva se kasno obratila: Ladislas II. Jagelović, kršten 1387. tijekom svoga braka s poljskom kraljicom, nastojao je širiti katoličku vjeru u svomu još uvijek staromu kraljevstvu.
Prva crkva
Izgradnja crkve u Šiluvi nastala je zahvaljujući velikodušnosti plemića Petrasa Gedgaudasa. Godine 1457. dodijelio je zemljište za svetište u čast Gospi koje je tada i izgrađeno. Crkva je bila posvećena Rođenju Blažene Djevice Marije. Iz Šiluve je ikona odnesena u Rim i dana Petrasu Gedgaudasu. Crkva u kojoj se nalazila ikona ubrzo je postala poznato marijansko svetište.
Godine 1532. stanovništvo oko Šiluve postalo je većinski kalvinističko. Ubrzo su mnoge katoličke crkve bile konfiscirane i zatvorene. Marijansko svetište je pak zatvoreno. Oko 1569. posljednji župnik sakrio je dragocjene predmete u škrinju, zakopanu u blizini crkve.
Protestantska struja tada je vodila ikonoklastički rat. Otimali su crkve, uništavali sakralne objekte, a često i spaljivali građevine. Šiluvska crkva tada je spaljena. Prevrat je prošao, zakon je ovlastio katolike da povrate svoju zaplijenjenu imovinu ako mogu dokazati svoje vlasništvo.
Ukazanje
Tijekom ljeta 1608. godine neka su djeca, koja su čuvala svoje ovce u blizini sela Šiluva, izvijestila da su vidjela „prekrasnu ženu koja je držala dijete” u blizini stare crkve. Gospa je gorko plakala. Vijest se odmah proširila. Djeca su se sutradan vratila u pratnji maloga mnoštva i kalvinističkoga pastora. Svi su vidjeli ukazanje i Djevicu u suzama.
Pastor je zatim upitao Djevicu za uzrok njezine tuge; odgovorila je da je to „zato što njezin ljubljeni Sin više nije štovan na ovomu mjestu kao što je bio.” Na tu je vijest stari slijepac, koji je pomagao župniku pri sakrivanju škrinje, pokazao točno mjesto gdje je zakopana: pri njezinom otkriću pronađeni su dokumenti koji potvrđuju vlasništvo crkve.
Nakon ponovnoga preuzimanja škrinje starac je progledao. To je bilo prvo čudo koje se pripisuje Šiluvskoj Djevici. Godine 1622. imanje je vraćeno Katoličkoj crkvi, „nekoliko godina kasnije cijeli se kraj odrekao protestantizma” i vratio katoličkoj vjeri.
Na izvornomu mjestu sagrađena je drvena crkvica Rođenja Blažene Djevice Marije, a pronađena slika postavljena je na glavni oltar. Ubrzo je postala premalena za brojne hodočasnike koji su dolazili. Puno veća crkva sagrađena je 1641.
Štovanje
Papa Pio VI. dekretom od 17. kolovoza 1775. priznao je autentičnost ukazanja u Šiluvi. Isti je papa potom 8. rujna 1786. dopustio krunidbu štovane slike. 1786. posvećena je nova bazilika Rođenja Blažene Djevice Marije. Građevina je jedan od najljepših primjera kasne barokne arhitekture u Litvi.
Prije Drugoga svjetskoga rata iz svih litavskih gradova krenule su procesije na hodočašće u Šiluvu. Trinaesti dan svakoga mjeseca poznat je kao Marijin dan.
„Kapela ukazanja” izgrađena je u neoegipatskomu i gotičkomu stilu, na stijeni na kojoj je Djevica stajala za vrijeme ukazanja, a nalazi se ispod oltara kapele.
Zagovor
Mnogi Litvanci koji su se vratili vjeri nakon ukazanja zazivaju Gospu od Šiluve kao zaštitnicu onih koji su napustili vjeru i onih koji se za njih mole.
Kapela ukazanja