Masonerija svoje adepte ubacuje u narodne odbore da se ondje bore tajnim i
prepredenim urotama protiv onoga što se protivi njezinim ciljevima. Kada
uzmogne, uspinje se do vrhova vlasti radi ostvarenja svojih bezbožnih zakona,
strašnog cilja koji sebi postavlja, cilja koji u današnje vrijeme, zbog
značajnog broja njezinih članova, s teškom mukom skriva pod prozirnim i lažnim
koprenama koje nisu kadre zavarati poštene ljude. Tome smo žalosni svjedoci.
Što su oni zakoni koji guše pravedne slobode Crkve? Zašto povrjeda stana
redovnika i raspršivanje njihovih zajednica? Zašto sve te mjere protiv
svećeničkih zvanja? Zašto te škole za djevojke, ti bogohulni napadi na
katolička svetišta, te škole bez Boga, te bolnice bez svećenika? Zašto ti
zakoni koji rastaču obitelj, to micanje križeva s groblja ili bilo gdje, ta
mržnja na Boga utuvljena u glave nevine djece? Ta neobuzdana sloboda dopuštena iskvarenim
publikacijama i propagandi subverzivnih i skandaloznih učenja? Ta povrjeda
najsvetijih prava, zašto?... Nije li možda sve ovo jasno ostvarenje, sredstvima
koje se prikazuju zakonskim, prihvaćenog nauka i planova, odavno već donesenih na urotničkim
skupovima, na što su već više puta upozorili Rimski Prvosvećenici kao na
razarače svakog ćudoređa, svakog društva i svake vjere? Dok gledamo trijumf
zablude koja gotovo gospodari svijetom ili barem s obzirom na materijalnu snagu
i moć, pod prividnim plaštem zakonitosti kojom se želi opravdati toliko puno
zla, bismo li trebali izgubiti nadu u sadašnjost i u budućnost? Ne, sestre,
nikada! Isus je Krist pobijedio Sotonu i svijet!
[Drugi dio odlomka iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske
utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova od 8. prosinca 1882. godine]