Bitka za vjeru

Je li modernizam prodro u Crkvu u Hrvata? Nažalost, jest.

Naš je narod jedan od pobožnijih u Europi, naš kler također. Međutim, samim uvođenjem novog obreda i takvim trčanjem u „koncilske magle i sumaglice“, vjera je u našim krajevima ozbiljno prodrmana.

To nitko ne želi priznati. Ali to je javna tajna. Katolička su učilišta očit dokaz, katolički tisak također. Nema pravog teološkog promišljanja, nema katoličkog stava i odgovora na većinu aktualnih pitanja. Protestantizira nas se svednevice.

U pitanjima morala, obitelji i budućnosti našeg naroda crkvene vlasti zauzmu pravi katolički stav. Međutim, ne uspijeva se stati u kraj modernističkoj petoj koloni koja nastavlja sa subverzivnim djelovanjem unutar struktura.

Ako se i ne šire zablude i krivovjerja, posvjetovnjačenost svećeničkog i redovničkog života je očita. Sve to slabi vjeru malenih.

Jesmo li dužni samo šutjeti, sve promatrati i vazda pljeskati? I kad nam djecu žele naučiti primati sv. Pričest na ruke, kad nam mlade pune kojekakvim sumnjivim stavovima,kad s propovjedaonica grme da sv. Misa nije žrtva, kad se tradicionalni način molitve i vjerovanja proglašava prevladanim i zastarjelim, kada se sv. Ispovijed proglašava suvišnom. Naravno da nismo.

Revolucija koju nam žele ucijepiti, nije katolička, nije Božja. Neprijatelji su je Crkve uspjeli ubaciti u Crkvu. Tko god je bio na Zapadu, vidio je strašne ruševine. Vidio je bezboštvo, razvrat i izdaju: vidio je novo poganstvo. Sve su to posljedice gubitka vjere, dobrim djelom zbog prihvaćanja revolucionarnih stavova koji su postali Zakon i Proroci.

Valja biti oprezan, razborit i pun ljubavi prema sv. Crkvi. Ali svoju vjeru ne smijemo nikada izlagati opasnosti ili, ne daj Bože, izgubiti, unatoč strašnoj krizi koja vlada u Crkvi, jer o našoj vjeri ovisi naše vlastito spasenje.

Ne zaboravimo: imamo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. Imamo veliki primjer nadbiskupa Lefebvrea. Poslušajmo što o svemu tome kaže biskup mons. Alfonso de Galarreta (FSSPX) u Münchenu u Bavarskoj prigodom podjele sakramenta sv. Potvrde 20. svibnja ove godine. 
 

„Postoji dakle prva bitka na koju ste pozvani, koja Vas obvezuje: to je bitka za kršćanski život, za kršćansku krepost, bitka za život milosti.

Ova je borba poglavito duhovna borba, nadnaravna, za vas same i za druge. Potom postoji javna borba, za vjeru, za Našega Gospodina i za Crkvu koja vas obvezuje da se suprotstavite, ne samo do jedne određene točke vanjskim neprijateljima, nego navlastito unutarnjim neprijateljima; a to da bi se jasno obranila prava vjera, da bi se obranila prava Našeg Gospodina Isusa Krista koji je Bog, da bi se obranila sveta Crkva i prava svete Crkve. 

Danas smo dužni oduprijeti se onima, k njima možemo pribrojiti i crkvene autoritete, koji šire humanistička načela, liberalna načela, filozofska. Filozofski, politički, pravni pluralizam…sve se ovo suprotstavlja i pravoj vjeri, i pravima Našeg Gospodina Isusa Krista, i pravima svete Crkve. Dužni smo suprotstaviti se, nužno i ustrajno, onom teološkom ekvivalentu revolucionarnog liberalizma što je modernizam.

Modernizam je hereza-to kaže sam sv.Pijo X., a ne ja- to je hereza koja u teološki red prevodi laicističke zablude, revolucionarne zablude…Slobodu, jednakost, bratstvo…

Dakle, dužnost nam je, dok crkvene vlasti budu nastavile s prihvaćanjem ovih zabluda, dok budu upravljale svetom Crkvom u svjetlu ovih zabluda, dužni smo po svom Krštenju, po svojoj Krizmi, oduprijeti se, suprotstaviti se, boriti se…To je bitka za vjeru.

Da, to je bitka za vjeru.

Ne činimo to protiv nekoga, nego zbog toga što prihvaćamo pravu vjeru, Našeg Gospodina Isusa Krista; Boga, Čovjeka, Velikog Svećenika, Kralja…

Stoga što branimo Božju čast, Gospinu čast.

Stoga što branimo svetu Crkvu katoličku, apostolsku i rimsku, dužni smo oduprijeti se onima koji je uništavaju, demoliraju sva ova dobra od vrha do dna.

Naš stav nije ni kompliciran, niti bizaran. To je jednostavna posljedica vjere i vjernosti našoj vjeri.


Potrebno je da se više nego ikada utečemo Gospinoj pomoći.(…)

Moje će Srce biti tvoje utočište-kaže Gospa Luciji.

Moje će Srce biti tvoje utočište.

Dakle, obratimo se Srcu Marijinu da bismo u njemu pronašli snagu, zaštitu, utočište, ali također da bismo pronašli poglavito Oca, Sina i Duha, jer je ovo Srce Hram par excellence u kojem boravi Presveto Trojstvo. Jer je njezino Srce put koji vodi k Bogu.

Moje će Srce biti tvoje utočište i put koji će te voditi k Bogu.

U ovom životu i u drugome.“

Jedan vjernik