Je li
modernizam prodro u Crkvu u Hrvata? Nažalost, jest.
Naš je
narod jedan od pobožnijih u Europi, naš kler također. Međutim, samim uvođenjem
novog obreda i takvim trčanjem u „koncilske magle i sumaglice“, vjera je u
našim krajevima ozbiljno prodrmana.
To nitko ne
želi priznati. Ali to je javna tajna. Katolička su učilišta očit dokaz,
katolički tisak također. Nema pravog teološkog promišljanja, nema katoličkog
stava i odgovora na većinu aktualnih pitanja. Protestantizira nas se svednevice.
U pitanjima
morala, obitelji i budućnosti našeg naroda crkvene vlasti zauzmu pravi
katolički stav. Međutim, ne uspijeva se stati u kraj modernističkoj petoj koloni koja nastavlja sa subverzivnim
djelovanjem unutar struktura.
Ako se i ne
šire zablude i krivovjerja, posvjetovnjačenost svećeničkog i redovničkog života
je očita. Sve to slabi vjeru malenih.
Jesmo li
dužni samo šutjeti, sve promatrati i vazda pljeskati? I kad nam djecu žele
naučiti primati sv. Pričest na ruke, kad nam mlade pune kojekakvim sumnjivim
stavovima,kad s propovjedaonica grme da sv. Misa nije žrtva, kad se
tradicionalni način molitve i vjerovanja proglašava prevladanim i zastarjelim,
kada se sv. Ispovijed proglašava suvišnom. Naravno da nismo.
Revolucija
koju nam žele ucijepiti, nije katolička, nije Božja. Neprijatelji su je Crkve
uspjeli ubaciti u Crkvu. Tko god je bio na Zapadu, vidio je strašne ruševine.
Vidio je bezboštvo, razvrat i izdaju: vidio je novo poganstvo. Sve su to
posljedice gubitka vjere, dobrim djelom zbog prihvaćanja revolucionarnih
stavova koji su postali Zakon i Proroci.
Valja biti
oprezan, razborit i pun ljubavi prema sv. Crkvi. Ali svoju vjeru ne smijemo
nikada izlagati opasnosti ili, ne daj Bože, izgubiti, unatoč strašnoj krizi
koja vlada u Crkvi, jer o našoj vjeri ovisi naše vlastito spasenje.
Ne
zaboravimo: imamo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. Imamo veliki primjer
nadbiskupa Lefebvrea. Poslušajmo
što o svemu tome kaže biskup mons. Alfonso de Galarreta (FSSPX) u Münchenu u
Bavarskoj prigodom podjele sakramenta sv. Potvrde 20. svibnja ove godine.
„Postoji dakle prva bitka na koju ste pozvani, koja Vas obvezuje:
to je bitka za kršćanski život, za kršćansku krepost, bitka za život milosti.
Ova je borba poglavito duhovna borba, nadnaravna, za vas same i za
druge. Potom postoji javna borba, za vjeru, za Našega Gospodina i za Crkvu koja
vas obvezuje da se suprotstavite, ne samo do jedne određene točke vanjskim
neprijateljima, nego navlastito unutarnjim neprijateljima; a to da bi se jasno
obranila prava vjera, da bi se obranila prava Našeg Gospodina Isusa Krista koji
je Bog, da bi se obranila sveta Crkva i prava svete Crkve.
Danas smo dužni oduprijeti se onima, k njima možemo pribrojiti i crkvene
autoritete, koji šire humanistička načela, liberalna načela, filozofska.
Filozofski, politički, pravni pluralizam…sve se ovo suprotstavlja i pravoj
vjeri, i pravima Našeg Gospodina Isusa Krista, i pravima svete Crkve. Dužni smo
suprotstaviti se, nužno i ustrajno, onom teološkom ekvivalentu revolucionarnog
liberalizma što je modernizam.
Modernizam je hereza-to kaže sam sv.Pijo X., a ne ja- to je hereza
koja u teološki red prevodi laicističke zablude, revolucionarne
zablude…Slobodu, jednakost, bratstvo…
Dakle, dužnost nam je, dok crkvene vlasti budu nastavile s
prihvaćanjem ovih zabluda, dok budu upravljale svetom Crkvom u svjetlu ovih
zabluda, dužni smo po svom Krštenju, po svojoj Krizmi, oduprijeti se,
suprotstaviti se, boriti se…To je bitka za vjeru.
Da, to je bitka za vjeru.
Ne činimo to protiv nekoga, nego zbog toga što prihvaćamo pravu
vjeru, Našeg Gospodina Isusa Krista; Boga, Čovjeka, Velikog Svećenika, Kralja…
Stoga što branimo Božju čast, Gospinu čast.
Stoga što branimo svetu Crkvu katoličku, apostolsku i rimsku,
dužni smo oduprijeti se onima koji je uništavaju, demoliraju sva ova dobra od
vrha do dna.
Naš stav nije ni kompliciran, niti bizaran. To je jednostavna posljedica vjere i vjernosti našoj vjeri.
Potrebno je da se više nego ikada utečemo Gospinoj pomoći.(…)
Naš stav nije ni kompliciran, niti bizaran. To je jednostavna posljedica vjere i vjernosti našoj vjeri.
Potrebno je da se više nego ikada utečemo Gospinoj pomoći.(…)
Moje će Srce biti tvoje utočište-kaže Gospa Luciji.
Moje će Srce biti tvoje utočište.
Moje će Srce biti tvoje utočište.
Dakle, obratimo se Srcu Marijinu da bismo u njemu pronašli snagu, zaštitu, utočište, ali također da bismo pronašli poglavito Oca, Sina i Duha, jer je ovo Srce Hram par excellence u kojem boravi Presveto Trojstvo. Jer je njezino Srce
put koji vodi k Bogu.
Moje će Srce biti tvoje utočište i put koji će te voditi k Bogu.
U ovom životu i u
drugome.“
Jedan vjernik