„Zato je proučeno 20
stoljeća kršćanske liturgijske povijesti; imajući u vidu osjetljivosti
suvremenog čovjeka, probrano je iz te povijesne baštine ono što je najbolje i
što i danas može nositi bitnu poruku, a šira kreativnost je za kasnije. Nakon
duge liturgijske zaleđenosti nije se moglo drukčije postupiti, a da se ne
riskiraju kakvi krivi koraci. Ipak se nove liturgijske knjige ne mogu optužiti
za arheologizam: one su izrađene s velikim osjećajem za suvremenog čovjeka, a
kad jednom njihovom adekvatnom primjenom autentični duh kršćanske liturgije
postane životnom svojinom novih vjerničkih naraštaja, nastupit će samo po sebi
vrijeme novih rascvata.“
Tomislav J. Šagi Bunić:
„Jeke jednoga Koncila“, KS Zagreb 1984.
Komentar: How, yes, no!!!