U tijeku skupštine Angelus Pressa
12. i 13. listopada 2013. mons. Bernard Fellay, Generalni poglavar Bratstva
svetog Pija X., održao je predavanje nakon kojeg je u sljedeću nedjelju
uslijedila propovijed. Tom prigodom govorio je o situaciji u Crkvi i o papi
Franji.
U izdanju Catholic Family News,
John Vennari je napravio rezime tih izjava naslovljen „Monsinjor Fellay govori
o papi Franji: 'Pred sobom imamo pravoga modernista!'“ Donosimo hrvatski
prijevod njegova rezimea predavanja od 12.listopada čija je potpuna snimka na
raspolaganju na engleskome na stranicama dici.org/en.
Mons. Bernard Fellay upozorio je
12.listopada: „Situacija u Crkvi je zbiljska katastrofa i sadašnji Papa čini
tako da je njezino stanje 10.000 puta gore.“ Izjavio je to u jednom govoru
tijekom simpozija Angelus Pressa koji se održao 11. i 12. listopada u Kansas
Citiju.
U subotu popodne održao je dugo
predavanje posvećeno trećoj fatimskoj tajni i proročanstvu koje se, čini se,
odnosi na materijalno kažnjavanje i veliku krizu u Crkvi. Naš rezime preuzima
neke od najpotresnijih vidika njegova predavanja u subotu 12. listopada.
Mons. Fellay je detaljno citirao
sestru Luciju, one koji su čitali treću tajnu i one koji su je poznavali.
Naglasio je da je sestra Lucija rekla da ako bismo željeli saznati sadržaj
Treće tajne, bilo bi dovoljno čitati od 8. do 13. poglavlja Otkrivenja. (Neki
detalji o trećoj tajni pojavit će se u broju Catholic Family News u studenome).
Zbog pozivanja sestre Lucije na
poglavlja 8 do 13 u Otkrivenju oblijeva nas hladan znoj jer kraj 13.poglavlja
govori o dolasku Antikrista.
Mons. Fellay je podsjetio kako je
sveti papa Pio X. rekao na početku svojega pontifikata da bi „sin propasti“
mogao već biti na zemlji. Također je napomenuo da izvorna molitva svetom
Mihovilu Arhanđelu pape Lava XIII. spominje činjenicu da Sotona pokušava
ustanoviti svoje sjedište u Rimu.
Generalni je poglavar citirao
kardinala Luigija Ciappija, teologa svih papa od Pija XII. do Ivana Pavla II.
koji je rekao: „U Trećoj tajni čitamo, između ostaloga, da će velika apostazija
Crkve početi s vrha“. Zadržao se kod glasovitog i spektakularnog susreta o.
Fuentesa sa sestrom Lucijom 1957. , tijekom kojega je ona ponovno potvrdila da
će: „razne nacije nestati s lica zemlje“ i da će „đavao činiti sve ono što je u
njegovoj moći da porazi duše koje su posvećene Bogu“.
Budući da su Božji službenici
pogođeni ovom pomutnjom i ovim neredom, vjernici su prepušteni sami sebi za
vlastito spasenje. Pomoć koju bi trebali normalno jamčiti ljudi Crkve ne
postoji. To je „najgora tragedija koja se može zamisliti za Crkvu.“
Vremena su vrlo teška. Moramo se
zbilja zabrinuti za naše spasenje, a to trebamo činiti bez jednog vrlo važnog
elementa: potpore (crkvenih) vlasti. Koje li tragedije!
Ponovio je pak utješne riječi
sestre Lucije koja je rekla da nam je Bog dao dva posljednja lijeka: svetu
Krunicu i pobožnost Bezgrješnom Srcu.
Rim
i Bratstvo sv.Pija X.
Mons. Fellay je podsjetio na
tešku situaciju iz 2012. godine s obzirom na odnose između Bratstva sv. Pija X.
i Vatikana: „Kada se vidi ono što se sada događa (tijekom pontifikata pape
Franje), zahvaljujemo Bogu, zahvaljujemo Bogu da nas je sačuvao od bilo kakvog
dogovora prošle godine. I možemo reći da je jedan od plodova Križarske vojne (Krunice)
koju smo obavili, taj da smo sačuvani od takve nesreće. Deo gratias! Problem
nije da ne želimo biti katolici, naravno, želimo biti katolici i mi jesmo
katolici, imamo pravo da nas se priznaje katolicima. Međutim, ne želimo staviti
na kocku naše blago zbog toga. Zacijelo ne.“
Nastavio je: „Kako je moguće da
neke osobe i dalje tvrde da smo (još) odlučni postići dogovor s Rimom! Jadnici!
Izazivam ih da mi to dokažu. Oni tvrde da mislim drukčije nego što djelujem. Ne
čitaju mi misli.“
S obzirom na diskusije s Rimom:
„Bilo kakva vrsta približavanja s ciljem priznanja okončana je kada su mi
rimske vlasti dale dokument koji treba potpisati, 13. lipnja 2012. Taj sam im
dan rekao: 'Ne mogu prihvatiti ovaj dokument'. Od početka sam im govorio, u
rujnu prošle godine da nećemo moći prihvatiti ovu 'hermeneutiku kontinuiteta',
jer to nije istina, nije stvarnost. Suprotstavlja se stvarnosti. Prema tome, mi
je ne prihvaćamo. Koncil nije u kontinuitetu s Tradicijom. On to nije. Tako,
kada je papa Benedikt XVI. zatražio da priznamo da je II. vatikanski sabor
sastavnim dijelom tradicije, rekli smo: 'Žao mi je, to nije stvarnost, dakle
nećemo potpisati. Mi to nećemo priznati'.“
„Isto je bilo i s Misom. Željeli
su da priznamo ne samo da je (nova) Misa valjana pod uvjetom da se ispravno
slavi, itd., nego također da je i dopuštena. Rekoh im da ne rabimo ovaj pojam.
Ima tu malo pomutnje, naši su vjernici već dosta dezorijentirani glede
valjanosti, stoga mi njima kažemo: 'Nova je Misa loša, ona je loša i oni
razumiju. Točka!' Naravno, rimske vlasti nisu bile baš zadovoljne.“
Nastavio je: „Nikada nije bila
naša namjera iziskivati ni da se Koncil drži dobrim, niti da je nova Misa
legitimna'“.
„Tekst (od 15. travnja) koji smo
predočili u Rimu bio je, da tako kažemo, težak tekst koji je valjalo dobro
razumjeti, shvatiti da bi ga se čitalo u svjetlu velikog načela koje je trebalo
svime upravljati. Ovo veliko načelo nije novo u Crkvi: 'Duh Sveti nije obećan
svetom Petru i njegovim nasljednicima da bi, zahvaljujući novoj objavi, Papa
učio nešto novo, nego da bi, s Njegovom pomoći, papa sveto čuvao i vjerno
prenosio poklad vjere'. To proistječe iz definicije nezabludivosti (koju je
proglasio I. vatikanski sabor). Bilo je to načelo, temelj cijeloga dokumenta
koji automatski isključuje bilo kakvu novotariju.“
„Dakle, uzeti bilo koju rečenicu
iz teksta, izostavljajući to načelo, odgovara tome da se uzmu rečenice koje
nisu nikada bile ni naše misli, ni naš stil života. Ove su rečenice u sebi
dvosmislene, stoga, da bi se riješila ova dvosmislenost, htjeli smo uvesti ovo
načelo. Nažalost, možda je bilo odveć suptilno i zbog toga smo povukli tekst
jer nije bilo dovoljno jasno onako kako je bilo napisano.“
„Stoga je posve jasno da je naše
načelo vazda isto: ostanite vjerni! Primili smo blago. Ovo nam blago ne
'pripada'. Primili smo ovo blago i moramo ga ostaviti u nasljedstvo sljedećem
naraštaju. Ono što se od nas zahtijeva, jest vjernost. Mi nemamo pravo izlagati
pogibelji ova blaga. U svojim rukama imamo prava blaga i nećemo ih izlagati
pogibelji.“
Papa
Franjo
Mons.Fellay se potom vratio
izjavi sestre Lucije 1957. godine, podsjećajući da su Krunica i pobožnost
Bezgrješnom Srcu dva posljednja lijeka koja je Bog dao čovječanstvu.
Objasnio je da će „jamačno
uslijediti 'materijalna' kazna svijeta koja nas očekuje. Je li nešto ozbiljno
nasuprot nama? Kako? Kada? Ne znam. Ali ako sve sastavite, jasno je da je Bogu
dosta grijeha koje su ljudi počinili.“
Potom je podsjetio sve one
grijehe koje vapiju za osvetom u nebu, kao pobačaj i protuprirodni grijesi.
Aluzija na protuprirodnu 'redefiniciju' braka te na grijehe koji iz toga
proistječu. Govorio je i o onome što se čini da će biti sljedećim progonom
kršćana.
„Što trebamo činiti? Ne dajte da
vas obuzme panika, jer panika zbilja ničemu ne služi. Trebate raditi svoj
posao, svoje svagdanje dužnosti. To je najbolji način za pripravu.“
Nadalje je rekao da prolazimo 'veoma strašna vremena', ali nismo nemoćni. Primijetio je da je „situacija u Crkvi zbiljska katastrofa i sadašnji Papa čini tako da je njezino stanje 10.000 puta gore.“
„U početku pontifikata Benedikta
XVI. rekao sam: 'Kriza će se Crkve nastaviti, ali Papa pokušava staviti
kočnicu'. Drugim riječima, Crkva će nastaviti padati, ali s padobranom. A od
početka ovoga pontifikata (pontifikata pape Franje), velim: 'Prerezao je
konopce i privezao je raketu (okrenutu prema dolje)'“.
„Ako sadašnji Papa nastavi putem
koji je započeo, podijelit će Crkvu. Sve će dići u zrak. Onda će ljudi reći da
je nemoguće da je ovo Papa, odbacit će ga. Drugi će reći (a ovo je pozicija
mons. Fellaya): 'Pričekajte, držite ga Papom, ali ga ne slijedite. Izaziva
srdžbu. Mnogi će ljudi biti obeshrabreni onim što se zbiva u Crkvi' i bit će
iskušavani da 'sve bace u vodu'“.
No, podsjetio je, Bog je „puno,
puno veći od nas. Bog je kadar dopustiti Crkvi da nastavi te može djelovati
također i preko ovih nesavršenih službenika. „Ali još jedanput“, ponovio je „ne
slijedite ih. Slijedite ih kada govore istinu, no kada vam govore gluposti, ne
slijedite ih u tim stvarima. Svaka poslušnost, da bi bila prava, mora biti u
odnosu s Bogom. Kada kažem da slušam jednu osobu, ona bi trebala biti zrcalom
Boga'. Ali kada mi zrcalo kaže suprotno od onoga što govori Bog, nije većma
zrcalom, dakle ja ga većma ne slijedim.“
Mons. Fellay je napomenuo da ne
možemo jednostavno slijepo slušati sadašnje pape, jer bi to bilo ravno
uništenju, dovođenju u opasnost naše vjere.
Slijedeći sestru Luciju, papu
Lava XIII. i svetog Pija X., mons. Fellay je još snažnije upozorio da se možda
spremamo ući u vrijeme Antikrista, ali ne možemo točno znati gdje i za koliko
vremena se to može dogoditi.
(Izvor: DICI, br.
283, 18.10.2013.)