Pojmovna razjašnjenja:
Tridentska misa: tradicionalna
Misa koju je kodificirao papa sv. Pio V. na poticaj Tridentskoga sabora
(1545.-1563.) – odakle joj i ime, kao standardnu liturgiju zapadne Crkve. Ona ipak u svojim bitnim dijelovima seže sve do pape sv. Grgura Velikog (590.-604.) i
dalje.
Novus ordo Missae (Novi red Mise): nova liturgija koju je 1969. uveo papa Pavao VI. Ona je radikalna prerada prijašnjega rimskoga obreda (tridentske Mise), koju je proveo Consilium (liturgijska komisija) nakon Drugoga vatikanskoga sabora
(1962.-1965.).
Cranmer: Thomas Cranmer
(1489.-1556.) je bio odmetnuti kanterberijski nadbiskup koji je putem liturgijskih promjena prema vlastitim protestantskim idejama uništio katoličku vjeru u Engleskoj. Uveo je dvije glavne liturgijske knjige: bogoslužje iz 1549. koje je bilo kompromis između prijašnjega katoličkog obreda i otvoreno protestantskog bogoslužja, te bogoslužje iz 1552. u kojem su istinski ostvarena njegova protestantska vjerovanja. Spaljen je na lomači za vrijeme vladavine kraljice Marije Tudor, osuđen zbog krivovjerja (kažnjivog smrtnom kaznom u to vrijeme).
Sarumski obred: Sarumski obred je bio način slavljenja rimskog obreda u Engleskoj do reformacije. U bitnome se radi o istom tradicionalnom rimskom obredu (kodificiranom kao tridentska Misa), ali s mjesnim varijacijama prema regionalnim običajima i tradicijama.
Tridentska Misa
|
Novus ordo Missae
|
1. Naslov: Misa
|
Cranmer je naslovio svoje bogoslužje iz 1549.: ,,Večera Gospodnja i sveta
pričest, uobičajenog naziva Misa’’.
Novus ordo Missae naslovljen je u izvornom čl. 7 kao: ,,Gospodnja večera ili Misa’’. Izraz ,,Gospodnja večera’’ je još uvijek uključen u
promijenjeni čl. 7.
|
2. Služi se na latinskom jeziku.
|
Cranmerova Večera Gospodnja služi se na narodnom jeziku.
Novus ordo Missae služi se na narodnom jeziku.
|
3. Veći dio Mise izgovara se nečujno.
|
Cranmerovo bogoslužje sastoji se od javne hvale i zahvaljivanja te se stoga služi glasno.
Cijeli Novus ordo Missae služi se glasno. |
4. Služi se na oltaru okrenutom istoku.
|
Cranmerovo bogoslužje služi se na stolu okrenutom prema narodu.
Novus ordo Missae služi se na onom što očito treba biti stol okrenut prema narodu.
|
5. Psalam Iudica me,
neprihvatljiv protestantima zbog spominjanja 'oltara Božjeg'.
|
Cranmer ga ukinuo.
Ukinut u Novus ordo Missae.
|
6. Dvostruki Confiteor pravi
razliku između svećenika i naroda, što je neprihvatljivo za protestante, kao
i zazivanje svetaca.
|
Cranmer je ukinuo Confiteor.
Dvostruki Confiteor je ukinut u Novus ordo Missae čime je zamagljena
razlika između svećenika i naroda. Skraćeni Confiteor sa zazivima anđela i svetaca je uključen kao opcija, ali su omogućeni i drugi pokajnički obredi koji ne sadrže takve zazive te su stoga potpuno prihvatljivi za protestante.
|
7. Molitva Aufer a nobis priziva starozavjetne žrtve sa spominjanjem Svetinje nad svetinjama gdje je Veliki svećenik ulazio da prikaže krv žrtvenoga prinosa.
|
Ukinuta u Novus ordo Missae.
|
8. Molitva Oramus te Domine spominje
relikvije u oltarnom kamenu.
|
Uporaba oltarnoga kamena više nije obvezna za pomične oltare ili kad se Misa slavi izvan posvećene građevine. Oltarni kamen je samo 'pohvalno
zadržati' kod stalnih oltara (Opća uredba, 265-266). Ova molitva je ukinuta u
Novus ordo Missae.
|
9. Ulazna pjesma, Kyrie, Gloria, zborna molitva, poslanica, evanđelje, Vjerovanje.
|
Cranmer ih zadržao.
Zadržani u Novus ordo Missae.
|
10. Molitve kod prikazanja: Suscipe, sancte Pater; Deus, qui humanae substantiae; Offerimus tibi, Domine; In spiritu humilitatis; Veni, sanctificator; Suscipe, sancta Trinitas.
|
Usporedne molitve iz sarumskog obreda Cranmer je ukinuo.
Sve ove molitve ukinute su u Novus ordo Missae osim izvadaka iz Deus, qui humanae substantiae, i: In spiritu humilitatis.
|
11. Orate fratres.
|
Ukinuo ih Cranmer i ukinuo ih Consilium u nacrtu za Missa normativa. Vraćene kao rezultat pritisaka na Sinodi u Rimu
iz 1967.
|
12. Tajne molitve ili molitve kod prikazanja.
|
Te molitve često sadržavaju specifično žrtvenu terminologiju. Cranmer ih
je ukinuo, ali su zadržane u Novus ordo Missae iako su često razvodnjene ICEL-ovim prijevodima (liturgijske komisije za engleski misal). Budući da te molitve ne čine dio ordinarija,
ne predstavljaju zapreku za postizanje ekumenskog ordinarija.
|
13. Dijalog Sursum corda, predslovlje, Sanctus.
|
Cranmer ih zadržao.
Zadržani u Novus ordo Missae.
|
14. Rimski kanon.
|
Cranmer ga ukinuo.
Zadržan kao opcija u Novus ordo Missae, koji
također sadrži kanon (II. euharistijsku molitvu) koju neki protestanti
smatraju prihvatljivom jer ne pravi razliku između svećenika i naroda i ne
sadrži riječ 'hostia' (žrtva).
|
15. Formula posvete.
|
Cranmer ju je značajno izmijenio, a Novus ordo Missae je primijenio njegove najznačajnije promjene.
|
16. Molitva Libera
nos nakon Pater
noster.
|
Luther i Cranmer ukinuli su tu molitvu zbog zazivanja svetaca i
završetka.
Izmijenjena varijanta je zadržana u Novus ordo Missae bez zazivanja svetaca.
|
17. Haec commixtio.
|
Varijantu ove molitve iz Sarumskog misala Cranmer je ukinuo.
Izmijenjena varijanta molitve je zadržana u Novus ordo Missae ali sa
značajnim ispuštanjem riječi ‘consecratio'.
|
18. Domine Jesu Christe, qui dixisti.
|
Ove molitve nema u Sarumskom misalu, ali ne sadržava ništa čemu bi
protestant mogao prigovoriti osim riječi 'ne respicias
peccata mea' u kojima svećenik traži oproštenje za svoje osobne
grijehe. To je još jedna molitva u kojoj se pravi razlika između svećenika i
laika, a u Novus ordo Missae riječi 'peccata mea' promijenjene su u 'peccata nostra' – 'naši grijesi'.
|
19. Domine Jesu Christe, Fili Dei vivi i Perceptio Corporis
tui.
|
Izmijenjene varijante ovih molitava su uključene u Novus ordo Missae, od kojih jednu svećenik izgovara u svoje osobno ime prije pričesti. Može nam pružiti neko zadovoljstvo
što je takva molitva uključena. Ne treba pridavati previše značenja upotrebi
realističkog načina govora u vezi stvarne prisutnosti u tim molitvama.
Reformatori su htjeli ukloniti prvenstveno žrtveni način govora, jer
su uspjeli pomiriti uporabu govora koji jasno izražava vjeru u stvarnu
prisutnost sa svojim teorijama.
|
20. Obred pričesti.
(a) Pričest se podjeljuje laicima pod jednom prilikom.
|
(a) Pričest se u Cranmerovom bogoslužju podjeljuje pod obje prilike.
Situacije kada se to čini u Novus ordo Missae se sve više umnožavaju. To je već dopušteno za sve nedjeljne mise u SAD-u.
|
(b) Tradicionalni oblik hostije.
|
(b) Relevantna rubrika u Cranmerovom obredu iz 1549. govori da bi hostije
trebale biti: ,,beskvasne, okrugle, kao što je to bilo prije, ali bez ikakvih
simbola, i dosta veće i deblje nego prije, kako bi ih se prikladno moglo
podijeliti na barem dva dijela, ili više njih, prema volji služitelja’’.
Br. 283. Opće uredbe govori: ,,Poželjno je da se euharistijski kruh, iako
beskvasan i tradicionalnoga oblika, pripravi tako da svećenik u misi
slavljenoj s narodom može hostiju stvarno razlomiti na više dijelova i
podijeliti ih barem nekim vjernicima’’.
|
(c) Hostiju podjeljuje svećenik na jezik pričesnika koji kleči.
|
(c) Cranmer je zadržao sve tri tradicionalne prakse u obredu iz 1549.,
ali u obredu iz 1552. pričest se podjeljuje na ruku kako bi se označilo da je
kruh običan kruh i da se svećenik po svojoj biti ne razlikuje od laika.
Pričest se sada podjeljuje na ruku u svim zapadnim zemljama, a Novus ordo Missae je nadmašio Cranmera u tome da
dopušta da se pričest prima stojeći i da je dijele laici.
|
21. Quod ore
sumpsimus i Corpus tuum.
|
Izričit govor o stvarnoj prisutnosti uključen u te molitve ne bi ih
predstavio kao nešto preporučljivo protestantima, iako ih je Luther mogao
zadržati zahvaljujući svojoj teoriji konsupstancijacije. Molitva Quod ore sumpsimus nije bila u Sarumskom obredu, ali Corpus tuum jest, a Cranmer ju je ukinuo. Obje su ukinute u novoj Misi, ali je Quod ore sumpsimus naknadno vraćena.
|
22. Placeat tibi.
|
Placeat tibi je bio
crna točka za
protestante.
Već samo ova
molitva mogla je učiniti Novus ordo Missae neprihvatljivim za protestante da je zadržana.
Slijedeći primjer Luthera, Cranmera i drugih reformatora, Consilium je ukinuo ovu molitvu.
|
23. Posljednje
evanđelje.
|
Nema ništa nespojivog s protestantizmom u posljednjem evanđelju, ali
njegovo zadržavanje u Novus ordo Missae bilo bi u
neskladu s protestantskim bogoslužjima koja završavaju blagoslovom. Consilium ga je
ukinuo.
|
24. Leonovske molitve
|
Molitve nakon Mise ne čine dio samog ordinarija ali su u praksi činile
sastavni dio liturgije. Pet molitava manje spojivih s protestantizmom teže bi
bilo zamisliti. Consilium ih je
ukinuo.
|
(izvadak iz: Michael Davies, Pope
Paul’s New Mass)