Christus Rex

IZBORNIK

Homoseksualnost se gadi čak i demonima



Katarina se rodila u Sijeni 1347. godine. Posljednje od dvadeset petero djece bojitelja odjeće Jacopa Benincase, kao dvanaestogodišnjakinja obećana je mladiću iz Siene, ali djevojka odbija brak koji su ugovorili roditelji (po običajima onog vremena), a da bi se učinila manje lijepom, ošišala je kosu.

Odgovor je roditelja vrlo krut: prisiljavaju je na najniže i najteže poslove. Obiteljsko kažnjavanje prestaje kada otac, vidjevši je kako se moli, shvaća da ona nije kao druge kćeri. Slobodna slijediti svoj put, oblači habit dominikanskih trećoredica i tri se godine povlači u gotovo popunu tišinu u svojoj kući. S dvadeset joj se godina ukazuje Isus s Marijom i drugim svecima, stavlja joj zaručnički prsten na prst i u sljedećem viđenju traži od nje da se posveti obnovi Crkve. Katarina tako započinje svoj angažman u javnom životu, proputovavši ceste ne samo Torina i Italije. Mnogobrojne su poznate osobe onog vremena, muškarci i žene, političari i kardinali, redovnici i laici, dirnuti njezinom karizmom i skupljaju se oko nje, izabirući je svojom majkom i učiteljicom. Premda je bila polupismena, diktira važan traktat iz mistike, brojna pisma i pjesme, pokazujući Isusa vođom i primjerom za sve. Njezina ljubav prema siromašnima i bolesnima, pomoć osuđenicima na smrt i obraćenja koja slijede, privlače pozornost i oduševljenje jednostavnih ljudi koji je drže sveticom, ali joj pribavljaju i neke klevete i progone.


U Pisi, u crkvi svete Kristine, 1375. godine prima stigme kao znak njezinog savršenog poistovjećivanja s Raspetim, pet rana koje ostaju nevidljivima kako bi označile poglavito moralne boli koje će podnijeti za jedinstvo Crkve. Njezina pisma dospijevaju do pape (naziva ga „slatki Krist na zemlji“) koji stoluje u progonstvu u Avignonu, tražeći od njega da okonča dugo izgnanstvo i da se vrati u Rim. Posve iscrpljena mukama napornog života, Katarina umire 29. travnja 1380. sa samo trideset i tri godine. Bit će kanonizirana 1491.(…)

Zaštitnica talijanskih medicinskih sestara, zazivaju je žene protiv odstranjenja dojke, kao i protiv glavobolje i zaraznih bolesti. Velika je sveta Katarina Sijenska (1347.-1380.), učiteljica duhovnosti i crkvena Naučiteljica, također  žestoko osudila homoseksualnost. U svojem Dijalogu božanske Providnosti u kojemu iznosi učenja koja je primila od samog Isusa, ona se ovako izražava o protuprirodnom poroku: ,,Oni ne samo da se ne uspijevaju oduprijeti slabosti [pale ljudske naravi]... nego čine još gore kad počine prokleti grijeh protiv prirode. Kao slijepci i maloumni, nakon što pomrače svjetlo svog razumijevanja, ne prepoznaju bolest i bijedu u kojoj se nalaze. Jer od toga ne samo da je meni mučno, nego je ogavno čak i samim vragovima koje su ova izopačena stvorenja izabrala za svoje gospodare. Za me je taj grijeh protiv prirode toliko gnusan da je samo poradi njega bilo uništeno pet gradova po sudu moje Božanske Pravde, koja nije više mogla trpjeti njihovo bezakonje... Vragovima je ogavan [taj grijeh] ne zato što bi im zlo smetalo ili zato što bi ih dobro radovalo, nego jer je njihova priroda anđeoska i bježi kad vidi da je tako odvratan grijeh počinjen. Jer iako je svakako vrag onaj koji prvi pogodi grješnika otrovnom strijelom požude, ipak, kad čovjek doista počini tako grješan čin, vrag odlazi.´´ 

don Marcello Stanzione
Izvor: Milizia di San Michele Arcangelo