Na
Drugom vatikanskom saboru nije bilo predviđeno – barem u načelu –
ukidanje latinskoga u liturgiji, niti odobrenje pričesti na ruku,
ali nakon kratkog vremena, u ime duha Koncila, uvodili su se izuzeci
prema prilikama, osobama, zemljama…Ono što danas predstavlja
izuzetak postalo je pravilom: liturgija je svagdje na narodnom
jeziku, a Pričest se dijeli na ruku.
Vjeran
ovome duhu koji dopušta postići u praksi ono što u teoriji nije
odobreno, kardinal Walter Kasper je predložio, prigodom nedavnog
Konzistorija o obitelji, izuzetke od pravila koje ne odobrava
rastavljenim suložnicima primati Pričest. On tvrdi da nije
posrijedi promjena nauka o nerazrješivosti braka, nego samo o
dopuštenju pastoralnih izuzetaka. Drugim riječima, brak bi
doktrinarno bio nerazrješiv, ali razrješiv pastoralno.
Uskoro
ćemo vidjeti kako ovi izuzeci postaju pravilom: svi će rastavljeni
suložnici primati Pričest na ruku tijekom celebracija na narodnom
jeziku.A to stoga što je od Koncila i sam nauk razrješiv u pastoralu.
Don
Alain Lorans
Izvor:
DICI