Proslava
u čast svetog Pija X.
U ime Oca i Sina i Duha
Svetoga. Amen.
Moji dragi prijatelji,
Draga moja braćo!
Zahvaljujem
Bogu da ove nedjelje mogu biti među vama. Danas slavimo blagdan na čast sv.
Pija X., zaštitnika našega dragoga Bratstva koji je ujedno i uzor našega
života. S nekoliko vas riječi pozivam na razmatranje o učenjima svetog nam zaštitnika.
Siguran sam da u ovim teškim vremenima koja sveta Crkva mora proživljavati
nismo mogli odabrati boljega zaštitnika od sv. Pija X. Sveti Pijo X. je početkom
ovog stoljeća bio luč i prorok. Na određen je način predvidio sve poteškoće
koje je sveta Crkva morala doživjeti tijekom desetljeća koja su slijedila nakon
njega. Za nas je postao vođom i pastirom kojega možemo slijediti u posvemašnjoj
sigurnosti. Crkva ga je proglasila svetim. To je znak da ga je dragi Bog na
vrlo osobit način istaknuo kako bismo ga slijedili. U molitvi Crkve koju je
Crkva jutros molila, mogli ste čuti da je svetog Pija X. Bog izabrao. „Ad
catholicam fidem tuendam – kako bi branio katoličku vjeru, čuvao je i uzdržao.“
„Ad tuendam catholicam fidem“. Na obranu vjere katoličke. Vjerujem da je to glavno
obilježje svetosti svetog Pija X. Zar danas ne moramo, u ovim vremenima, upravo
to posebice moliti? Danas je katolička vjera svagdje u pogibelji, čak i u
unutrašnjosti svete Crkve. Zar ne moramo slijediti svetog Pija X. kako bismo
katoličku vjeru i za sebe očuvali i obranili?
Ponajprije
bih želio iz njegovog naučavanja odabrati program koji nam je on unaprijed označio.
U njegovom lijepom izbornom geslu ovo je jednostavno sažeto. „Instaurare omnia
in Christo – sve u Kristu ponovno izgraditi, sve u Kristu obnoviti“. „Omnia,
sve!“
Ovaj
je program sveti Pijo X. uzeo odmah na početku svoga pontifikata. On to
objašnjava u svojoj prvoj enciklici. U njoj izjavljuje da želi svagdje ponovno
uspostaviti kraljevanje našega Gospodina Isusa Krista, u svakom pojedinom čovjeku,
u obiteljima i u državama kako bi naš Gospodin vladao kao Kralj na zemlji, kao
i na nebu. To je lijepi program sv. Pija X. Tijekom svoga pontifikata
pokušat će ovo ostvariti i sve učiniti da naš Gospodin Isus Krist zbiljski
vlada.
Poradi
toga se morao hrabro i snažno boriti protiv zabluda njegova vremena. Ove
zablude ujedno su i zablude našega vremena. Želim vam spomenuti tri glavne
zablude koje su uznemirile sv. Pija X. U ovim je zabludama vidio protuslovlje
kraljevanju našega Gospodina Isusa Krista. Kako ove zablude treba označiti?
Može se reći da ove zablude na neki način postavljaju granice vladavini i
kraljevstvu našega Gospodina. Sveti Pijo X. se s velikom hrabrošću suprotstavio
ovim zabludama. Koliko mu je god bilo moguće želio je s milošću Božjom braniti kraljevanje našega Gospodina Isusa Krista u dušama i u
srcima.
Ove
tri zablude morao je suzbijati i osuditi sv. Pijo X.: modernizam, silonizam, laicizam.
Kako
modernizam kraljevanju našega Gospodina Isusa Krista postavlja granice?
Modernizam izjavljuje da istina ne dolazi isključivo od našega Gospodina Isusa
Krista premda naš Gospodin Isus Krist sam navješćuje: „Ego sum veritas – ja sam
istina“ (Iv 14,6). Modernizam kaže: istina je ono što mi mislimo. Ona nije ono
što izvana primamo. Ona nije Objava koju se prima i ona nije istina koju nas se
poučava. Istina je ono što ja sam mislim.
Vidite
temeljnu razliku između ova dva stava. Kršćanin sluša poučavanje Crkve i našega
Gospodina Isusa Krista koji je istina. On poučljivo i ponizno prima istinu koju
se poučava. Tako na određen način prima ono što dolazi s neba. Naš je Gospodin
rekao: „Ego sum lux mundi – ja sam svjetlo svijeta!“ (Iv 8, 12). On je svjetlo
koje dolazi od Presvetoga Trojstva.
Naš
Gospodin rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet – „Omnem hominem
venientem in hunc mundum“ (Iv 1,9). Svjetlo je našega Gospodina Isusa Krista
koje mi s radošću i zahvalnošću poučljivo moramo prihvatiti. Ponavljam:
poučljivo!
Sveti Pijo X. osudio je ljude koji se nisu htjeli podvrgnuti ovoj stvarnosti koja je
Isus Krist. Ovi su se ljudi htjele podvrgnuti samo svom vlastitom osjećaju,
svojim vlastitim mislima i svojim vlastitim idejama. To je i danas još tako.
Svatko sebi stvara svoju vlastitu istinu. Ne postoji istina koja nam se smije
nametnuti. Ovoj
se prvoj teškoj zabludi sveti Pijo X. suprotstavio.
Druga
je zabluda silonizam. Silonizam u biti nije ništa drugo nego današnji
ekumenizam. Nazivan je „veliki Sillon“. Pri tome je posrijedi neka vrsta
univerzalne religije koja je pokušavala okupiti sve vjernike i nevjernike.
Sveti Pijo X. je osudio Sillon jer se
ne može miješati zabludu i istinu. Da
još jedanput ponovimo: istina je naš Gospodin Isus Krist. Ne može se našega
Gospodina Isusa Krista staviti među zablude i sve krive religije! On je Bog!
Samo On je Bog. „Tu solus Dominus, tu solus altissimus, Jesu Christe!“ „Jer Ti
si jedini Gospodin, Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste!“ To smo danas
pjevali. Ne može se Isusa Krista skupa s Budom i Muhamedom staviti posred svih
zabluda ovih religija! Sveti Pijo X. je osudio silonizam jer je on htio
ujedinjenje svih religija. To je bila druga teška zabluda usmjerena protiv
vladavine našega Gospodina Isusa Krista.
Treća
je zabluda laicizam. Zabluda laicizma sastoji se u tome da izjavljuje: naš
Gospodin ne može biti prisutan u društvu. On je kralj, kralj pojedinog čovjeka,
za nevolju kralj u obiteljima, može ga se štovati u župama, ali u društvu – ne!
U društvu naš Gospodin ne smije vladati. Ne može se društvu nametati vladavinu
našega Gospodina Isusa Krista. Religijama se mora dopustiti sve slobode. Što se
tiče društva, ljudi smiju misliti: ne postoji katoličko društvo. Nezamislivo!
To misle pobornici laicizma. Sukladno tome, naš Gospodin nema pravo vladati u
društvu.
Naš
je Gospodin trinaest stoljeća vladao u Europi. U Europi je vladao po svim
križevima, samostanima, crkvama, katoličkim sveučilištima, katoličkih školama,
redovnicima i redovnicama. Svi su se podložili našemu Gospodinu, čak i kraljevi
i kneževi. Jedan sveti Henrik, jedan sveti Ljudevit i sveti Eduard, svi su
rekli: „Mi smo Kristovi namjesnici. Mi smo sluge našega Gospodina Isusa
Krista.“ To su bili kršćanski kraljevi! Sada laicizam izjavljuje: „Ne, naš
Gospodin ne smije više vladati društvom.“ Sveti Pijo X. je osudio ovu zabludu
laicizma. On je osudio ovu tešku zabludu koja ograničava kraljevanje našega
Gospodina Isusa Krista.
Ove
tri teške zablude osudio je papa Pijo X. Upravo se danas općenito promiču više
nego ikada, još i više nego u vrijeme sv. Pija X. Nauk sv. Pija X. za nas
je nadasve dragocjen. Moramo ga slušati i provoditi ga djelo u našemu vremenu.
Sveti Pijo X. je osim toga želio ponovno uspostaviti kraljevanje našega Gospodina
Isusa Krista uspostavljajući ponovno i svetost u Crkvi. Njegova osobita briga
bila su sjemeništa. Njegova je želja bila posvećivati kler i dječje duše.
Reformom sjemeništa želio je posvećivati pastire. Inzistirao je na tome da se
dobro odabiru profesori za bogoslovije. Trebali su to biti ljudi visoke
znanosti i visoke svetosti.
Osim
toga, sveti Pijo X. imao je divnu ideju.
Htio je djeci od dobi od oko pet godina dopustiti približiti se našemu
Gospodinu Isusu Kristu. Dopustio je djeci ići na Pričest. I ja sam osobno smio
u dobi od pet godina prvi put primiti Pričest. Nakon toga sam mu čak napisao
pismo zahvale – s pet godina. Onda sam dobio maleno pismo s odgovorom –
naravno, od Svete Stolice, ne od sv. Pija X. osobno. U ovome sam pismu ohrabren
na daljnje primanje sv. Pričesti. O ovoj velikoj povlastici, koju je sv. Pijo
X. tako dobrohotno podijelio djeci, i ja sam se okoristio. To su znakovi
svetosti sv. Pija X. Štujmo,
volimo i slijedimo našega svetog zaštitnika. On je uistinu naš vođa i naš pastir za ovo vrijeme.
Molimo
ga da nam podari veliku pobožnost koju je pokazivao prema Presvetoj Djevici
Mariji. Svednevice je sv. Pijo X. molio Krunicu. Rado je molio Krunicu pred
pećinom Gospe Lurdske u vatikanskim vrtovima. Molimo sv. Pija X. da nam
podari ovu pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji. Izmolimo, ujedinjeni s
njim, uvijek i na svaki način, po Marijinu zagovoru, vladavinu našega Gospodina
Isusa Krista.
U
ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.