Ako
tijekom sv. Mise iz svojeg misala pratimo Kanon, zacijelo smo
primijetili ovo ime: sveti Lino. Tko je bio sv. Lino o kojemu se tako
malo zna, čiji blagdan Crkva slavi danas, 23. rujna?
Sveti
Lino je potjecao iz mjesta Volterra u Tuskiji, dakle s područja
današnje Toskane.
Kao
mladić se uputio na studij u Rim. Ondje se vjerojatno sredinom I.
stoljeća obratio na katoličku vjeru: a to se dogodilo po
propovijedanju svetoga Petra. Sveti je Lino ostao u Rimu. Ondje je
možda zaređen za svećenika tako da je nakon mučeništva sv. Petra
pod Neronom (54.-68.) izabran za apostolskog poglavara. Sveti je Lino
zapovjedio ženama da sudjeluju na liturgiji samo s koprenom.
Papa
je Lino najvjerojatnije upravljao Crkvom od 64. – 79. godine i
podnio je mučeništvo još pod Vespazijanom. Pretpostavlja se da je
jednog 23. rujna umro mučeničkom smrću tako što mu je odrubljena
glava.
Drugi
nasljednik svetog Petra bio je sveti Kleto.
23.
rujna spomen je i svete Tekle.
Kaže
se da je potjecala iz otmjene, poganske obitelji koja je živjela u
maloazijskom Ikoniju (danas Konya u središnjoj Turskoj). Ondje je
kao mlada žena slušala propovijedi svetog Pavla i Barnabe i
obratila se na kršćanstvo.
Tekla
je primila sveto krštenje vjerojatno tijekom drugog boravka Apostola
naroda u Ikoniju godine 50. i 51. Tada je položila zavjet
djevičanstva i razriješila zaruke s imućnim Tamirisom. On ju je
otada progonio svojom mržnjom. Thamyris je huškao pogansko
stanovništvo Ikonija protiv svetog Pavla. Tako je Apostolski prvak
uhićen i zatočen. Sveta ga je Tekla pohodila u tamnici. Tada je i
ona uhićena. Dok je Pavao naposljetku prognan iz grada, Tekla je
osuđena na smrt na lomači. Kada je trebalo izvršiti pogubljenje,
padala je jaka kiša tako da Teklu nisu mogli spaliti. Onda je bio
još i potres zbog čega su svi pobjegli s gubilišta. Tako je i
sveta Tekla moga pobjeći.
Dalje
se priča da je u muškoj odjeći slijedila put kojim je otišao
sveti Pavao. Opet ga je susrela i pratila u Antiohiju. Ondje je
upoznala Triphemiju, jednu gospođu koja je bila u srodstvu s carskim
dvorom koja je sveticu uzela u svoj dom. – Doduše, susrela je i
Sirca poganina Aleksandra koji ju je otada želio. Kad ga je Tekla
odbila, pun je mržnje kod poglavarstva prijavio da je kršćanka.
Tada je Tekla bačena divljim zvijerima koje joj nisu naudile. Nisu
htjeli još jedanput pokušati pogubiti je jer su znali da Trifemija
sveticu jako cijeni i jer su se bojali njezina utjecaja na carskom
dvoru. Opet u muškoj odjeći Tekla je tražila apostolskog prvaka
Pavla. Uputila se u Miru gdje ga je pronašla. Sveti ju je Pavao kao
svoju učenicu poslao natrag u Ikonij. Ondje se nastanila i više je
nisu progonili. Okupila je djevice i učenice oko sebe.
U
Ikoniju je preminula u miru u devedeset prvoj godini života. –
Središte njezina štovanja koje se može dokazati već oko 200.
godine, nalazi se od 4. stoljeća u cilicijskoj Seleuciji gdje se
pozivaju da je sveta Tekla ondje sama proširila radosnu vijest.