Svećeničko ređenje u Zaitzkofenu, 27. lipnja 2015.

U Bogosloviji Srca Isusova u bavarskom Zaitzkofenu, u „katedrali pod vedrim nebom“, biskup Alfonso de Galarreta zaredio je 27. lipnja dvojicu novih svećenika i dvojicu đakona.

Ovdje donosimo fotografije ovih prekrasnih svečanih obreda:

Eko-ekumenizam

Na kraju enciklike Laudato si' papa Franjo predlaže dvije molitve: jednu za one koji vjeruju u jednog i trojedinog Boga, a drugu za one koji u njega ne vjeruju. Ovo pokazuje njegovu želju da ujedini i pokrene sve religije, sva uvjerenja, sva mišljenja protiv ekološke ugroze.

Ekolozi vjeruju da bi Papa njihovom pokretu mogao udahnuti malo duše; to zahtijeva Nicolas Hulot, autor jednog od pregovora francuskoj verziji enciklike kada kaže: „Ova enciklika oplemenjuje ekologiju“.

Možemo li onda pretpostaviti da će „integralna ekologija“ dati nove impulse ekumenizmu i međureligijskom dijalogu? Čini se da je to nazor patera François-Xaviera Amherdta sa Sveučilišta Fribourg u Švicarskoj koji piše za agenciju Apic: „Enciklika potiče vjernike svih kršćanskih konfesija i religioznih tradicija da ekumenski sudjeluju (pojam ima isti korijen kao „ekologija“, od grčkoga oikos, zemaljsko 'kućanstvo') u jednoj vrsti 'eko-duhovnog lobija', kako bi vršili određeni pritisak na svoje dotične institucije (peticijama, referendumima, kontaktima, predstavnicima u zakonodavnoj vlasti…), kako bi se nešto učinilo prije nego što sve bude prekasno.“ 

Ušli smo u doba zelenog ekumenizma. A to je biološki razgradivo!

Izvor: dici.org

Duhovne vježbe u šutnji za ređenike

U petak, 19. lipnja, počele su Kanonskim pravom propisane osmodnevne duhovne vježbe u šutnji za svećeničke kandidate koji će u Zaitzkofenu 27. lipnja primiti sveti Red.

U tijeku osmodnevnih duhovnih vježbi svećenički kandidati posljednji put pred najvećom nadom u svojem životu preispituju svoje zvanje za svećeništvo i čistoću svojeg posvemašnjeg predanja Bogu po Isusu Kristu kojeg će nakon svojeg ređenja predstavljati in persona kad budu dijelili sakramente.

Ređenici trebaju molitve vjernika kako bi dobro obavili duhovne vježbe. Stoga Vas bogoslovi, rektor bogoslovije i poglavar Distrikta pozivaju da se tijekom ovih narednih dana molite na tu nakanu.

Kraj postkoncilskog proljeća

U Nizozemskoj je dvije trećine crkava pred zatvaranjem

Nadbiskup Utrechta i predsjednik Nizozemske biskupske konferencije, kardinal Willem Eijk, u svojem je pastirskom pismu za prošlu Korizmu najavio da će morati zatvoriti otprilike 1000 katoličkih crkava. To je otprilike dvije trećine svih nizozemskih crkava. Prema izvješću Radio Vatikana, nizozemski katolici se moraju naviknuti na „budućnost bez crkava“.

A Nizozemska je još u pedesetim godinama bila živa i snažna katolička zemlja. 90% katolika u ono je vrijeme pribivalo nedjeljnoj Misi i bilo je toliko zvanja da je malena zemlja mogla odaslati mnoštvo misionara. Danas još samo 5% vjernika ide na nedjeljnu svetu Misu – premalo da bi se održao normalan župni život.

Razlog za to nije teško pronaći. Nizozemska Crkva se nakon II. vatikanskog sabora pokazala osobito naprednom pa je u „poslušnosti koja je trčala pred rudo“, bez prethodnih uputa još radikalnije provela pokoncilske reforme nego što su to željeli umjereni modernisti u Rimu. Poznat je postao takozvani „Holandski katekizam“ čiji je njemački i engleski prijevod uskoro objavljen (kao i hrvatski, op. prev.) i koji je, primjerice, postavljao u pitanje postojanje anđelā i zloduha, zamagljivao istine istočnog grijeha i Kristove žrtve te relativizirao autoritet i nezabludivost vrhovnog Učiteljstva. Papa Pavao VI. osjećao se prinuđenim odlučno intervenirati pa je imenovao kardinalsko povjerenstvo koja nije osporilo „neobične prednosti“ antropološkog (koji argumentira polazeći od čovjeka) načina prikazivanja Katekizma, ali je sastavilo niz napomena koje su se morale dodati Katekizmu. U samom se Katekizmu pak ništa nije promijenilo.

Oduševljenje ovim Katekizmom sastojalo se, dakako, samo u tome da se vjeru i vjerske obveze više nije moralo doživljavati tako ozbiljno. Sada vjernici nisu revnije i radosnije išli u crkvu nego prije, nego se više nisu morali uzrujavati ako nisu išli. No sada je nizozemska Crkva gotovo uništena, ali to nipošto nije problem samo Nizozemske. I na njemačkom govornom području uskoro će se urušiti vanjska struktura Crkve, a ni u drugim dijelovima svijeta situacija ne izgleda drukčije.

Časopis Christus Rex - br. 5

Predgovor

Dragi prijatelji i dobročinitelji, dragi vjernici,

Držite u rukama peti broj časopisa Christus Rex Svećeničkog bratstva sv. Pija X. za vjernike na hrvatskom jeziku. Zašto ovaj novi časopis?

•  Da se suprotstavimo vjerskom neznanju, razornom liberalizmu i pogibeljnom modernizmu;
• da budete utvrđeni u vjeri i crkvenom nauku proteklih dvadeset stoljeća;
• da bi on hranio Vaš duhovni život i da biste taj život mogli sve više razvijati;
• da vjera u hrvatskom narodu ponovno oživi kako bi ta vjera dala da nastanu odgovarajući plodovi u kulturnom, društvenom, moralnom i kršćanskom životu Vaše Domovine;
• da se tim putem ražari gorljivost u molitvi.              

                      

Stoga nam pomozite proširiti Christus Rex u obitelji, među rodbinom, poznanicima i prijateljima i pošaljite nam puno novih adresa zainteresiranih čitatelja. Upišite se ponajprije u Križarsku vojnu za kršćansku Hrvatsku prema Božjim zapovijedima.

U ovome broju pronaći ćete predavanje p. Tilošanca o spašavanju vjere i kršćanske kulture u Vašoj Domovini. Potom slijedi poziv za kristijanizaciju hrvatskog naroda sada već blaženoga kardinala Stepinca, junaka Vašega naroda. Onda slijedi kratak članak blaženog Ivana Merza koji vrlo jednostavno i pučki obrađuje problem vjerske slobode. O istoj temi možete pročitati i odlomak iz Katekizma o crkvenoj krizi patera Gaudrona koji će uskoro izaći. Naposljetku donosimo Okružnicu broj 45 Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Sastavio ju je bivši Generalni poglavar Bratstva, pater Franz Schmidberger koji će od 6. do 12. srpnja boraviti u Hrvatskoj kako bi Vas susreo i posavjetovao se s Vama o našem radu u Vašoj Domovini. Na kraju donosimo novo Pismo prijateljima i dobro-činiteljima mons. Bernarda Fellaya o najnovijim zbivanjima u Crkvi. U njemu Generalni poglavar FSSPX-a razotkriva što stoji u pozadini govora o tzv. ´novom milosrđu´ koji danas tako često čujemo, i to u najvišim krugovima u Crkvi.

Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika i užezi u njima oganj svoje ljubavi. Pošalji Duha svojega i postat će. I obnovit ćeš lice zemlje!

Neka Vas ovaj živi i životvorni Duh Božji po zagovoru Marije, Kraljice Apostola, bogato ispuni svojim darovima!

p. Stefan Frey

Poglavar Distrikta

U Jaidhofu, Duhovi 2015.

Časopis možete pročitati i besplatno skinuti s naše stranice na ovoj poveznici.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na našu mail adresu:

christusrexhrvatska(et)gmail.com

Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 84 (svibanj 2015.)

Sažetak: u predavanju od 20. siječnja 2015. kardinal Maradiaga izjavio je da milosrđe mora dati novi duh reformama koje je uveo Drugi vatikanski sabor, kako bi se Crkva otvorila današnjem svijetu. U tu svrhu se koristi milosrđe bez kajanja za grijehe; izgleda da ono nije ništa drugo nego samodopadni pogled na grešnika i njegove grijehe.

S obzirom na predstojeću Svetu godinu, nužno je razlikovati ovo jednostrano milosrđe od pravog milosrđa koje u potpunosti poziva na obraćenje, na odbacivanje grijeha. Naše molitve i pokore tijekom ove godine moraju biti odgovor na zahtjev Žalosnog i Bezgrešnog Srca Marijina u Fatimi, čiju ćemo stotu obljetnicu proslaviti 2017. godine.

Dragi prijatelji i dobročinitelji,

Nije potrebno opširno govoriti da bi se zapazila kriza u kojoj je naša sveta Majka Crkva. Ipak, u posljednjih nekoliko mjeseci javilo se nekoliko zabrinjavajućih znakova koji upućuju da ulazimo u još intenzivniju fazu problema i zbunjenosti. Gubitak jedinstva u Crkvi postaje sve očitiji, s obzirom na vjeru i moral s jedne strane, te liturgiju i vodstvo s druge, te možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je pred nama vrlo teško vrijeme.

Ako se ne dogodi čudo, treba se bojati da će duše biti još više prepuštene same sebi i više neće naći nikakvu podršku od hijerarhije kao cjeline, iako je to vodstvo neophodno.

Novo milosrđe za spašavanje koncilskih reformi

Evo jedan primjer za ilustraciju onoga što želimo reći: nedavno je kardinal Oscar Andres Rodriguez Maradiaga, koordinator skupine kardinala kojima je Papa Franjo povjerio raspravu o reformi Rimske kurije, održao jedno predavanje. Ovaj tekst, izrečen 20. siječnja 2015. na Sveučilištu Santa Clara u Kaliforniji, koristan je utoliko što pruža uvid u viziju koja vodi najbliže Papine savjetnike. Prva stvar je da se namjeravaju provesti reforme - a pod tim treba razumjeti cijeli niz reformi poduzetih od II. vatikanskog sabora - na takav način da postanu nepovratne. Ova namjera da se nikada ne ide natrag izražena je, usput rečeno, u drugim odlomcima istog predavanja.

Međutim, reforme koje su već provedene su u opasnosti, priznaje hondurski kardinal, jer su izazvale ozbiljnu krizu u Crkvi. Razlog je taj što svaku reformu mora oživljavati duh, koji je njegova duša. Međutim koncilske reforme nisu poštovale taj princip. Naprotiv, one su provedene, kaže on, ostavljajući stari duh netaknutim, duh tradicije, a rezultat je da se neke od tih reformi nije razumjelo i vrlo su ih rijetko slijedili učinci na koje su reformatori računali, do točke u kojoj su izazvale svojevrsnu shizofreniju u Crkvi.

Kardinal Rodriguez Maradiaga tvrdi da se usprkos tomu ne smijemo vraćati. Po njegovom mišljenju, trebalo bi prožeti reforme odgovarajućim duhom, kako bi ih se potaklo i ulilo u njih energiju. Taj duh je milosrđe. A Papa je upravo najavio Svetu godinu milosrđa...

Novus Horror Missae (V.)

„Oltar“ koji je za Tijelovo priredila katolička mladež

Ognissanti (Rim) 1965. - Njemačka (Trier) 2015.

Plodovi polustoljetne modernističke revolucije

Fotografije koje donosimo nisu neki poseban slučaj koji se dogodio nepredviđeno. Ovako su obredi Velikog tjedna obilježeni u njemačkoj biskupiji Trier, župa Püttlingen, u okviru 'zajednice mladih'. Takve se 'mise' i 'obredi' održavaju na nebrojenim drugim mjestima diljem zapadnog svijeta – o čemu smo dosad već dokumentirali u našoj rubrici. I to - što je najvažnije, bez ikakvih sankcija i neometano, kao da se radi o normalnom crkvenom životu, dok se s druge strane nemilosrdno progoni zajednice i svećenike koji žele služiti vjekovni rimski obred. Kako bi se u našem narodu kazalo – pa tko je ovdje lud?!

Izvor: http://www.katholisches.info/2015/06/09/horror-missae-unterhaltungsliturgie-in-der-dioezese-trier/

Veliki petak: križ bez corpusa na koji se lijepe cedulje

Akcionizam u Uskrsnoj noći

Akrobacije u Uskrsnoj noći

Prisila da se uvijek nešto čini

Narcisoidno samopromatranje?

Smjerokaz u životu Crkve?

Prema Katoličkoj novinskoj agenciji, papa Franjo je prošle nedjelje u povodu pedesete obljetnice prve papinske Mise na narodnom jeziku slavio liturgiju u naslovnoj crkvi kardinala Kaspera Ognissanti u jugozapadnom dijelu Rima. I zbilja, papa Pavao VI. je 7. ožujka 1965. točno u toj crkvi prvi put celebrirao Misu na talijanskom jeziku.

Tom prigodom hvalio je papa Franjo narodni jezik kao jednu ,,veliku duhovnu pomoć" rekavši da on iznova oživljuje vezu čovjeka s Bogom. Dodao je da je liturgijska reforma nakon II. vatikanskog sabora smjerokaz za Crkvu. Autentična liturgija je poglavito izvor života i svjetla za naš put vjere.

S obzirom na propadanje bogoslužja i vjerskog života uopće, svjesni katolik zbog takvih tvrdnji trlja oči i pita se da li možda sanja. No onda mora priznati da je pri svijesti i da s obzirom na poražavajuće činjenice riječi Vrhovnog pastira svjedoče prije o priželjkivanjima i uljepšavanjima, u svakom slučaju, o gubitku doticaja sa stvarnošću. Potkrijepimo naše tvrdnje najprije kvalitativno, a onda kvantitativno:

Lav XIII. - Enciklika Annum sacrum (25. 5. 1899.)

Uoči Svete Godine 1900. Papa Lav XIII. uputio je cijeloj Crkvi posebnu encikliku kojom poziva sve biskupe i vjernike da se te godine 1899. svi posvete na blagdan Srca Isusova njegovom Božanskom Srcu. Encikliku donosimo u hrvatskom prijevodu kako ju je objavio Glasnik Srca Isusova br. 8, 1899. god. Preuzeto sa: http://www.ffdi.hr/mep/07-srce_isusovo/srce8.htm

Pape preporučuju štovanje Srca Isusova

Osobito uspješnu pobožnost koja se sastoji u štovanju Presvetog Srca Isusova nastojali smo po primjeru naših predšasnika Inocenta XII., Benedikta XIII., Klementa XIII., Pija VI., VII. i IX. već više puta srdačno preporučiti i u što sjajnijem svjetlu prikazati osobito onda kada smo dne 28. lipnja 1898. naložili da se isti blagdan slavi obredom prvoga reda. A sada mislimo na još ljepši način časti, koja bi bila usavršenje i kruna svih onih počasti koje se običavaju iskazivati Presvetom Srcu; a nadamo se da će ona biti osobito mila Isusu Kristu Otkupitelju. To doduše nije prvi put da se o toj stvari, o kojoj govorimo, raspravlja.

Odasvuda molbe za posvetu svijeta Srcu Isusovu

Prije dvadeset i pet godina naime kada se opetovano približavala svečanost stogodišnjice otkako je blažena Margareta Marija Alacoque primila božanski nalog da širi štovanje Božanskog Srca, ne samo da su privatne osobe sa raznih strana, već su i biskupi poslali mnoge molbe Papi Piju IX., da bi sav ljudski rod posvetio Presvetom Srcu Isusovu. Stvar se tada odgodila da se zrelije prosudi, ali je međutim bilo dopušteno da se gradovi, koji bi to htjeli posvete pojedinačno; i bio je određen način pobožnosti. No kako su sada nadošli novi razlozi sudimo da je stvar dozrela da se izvede.

Fotografije ovogodišnje Tijelovske procesije u Göffingenu

Ove fotografije nisu nastale prije II. vatikanskog sabora, nego ovih dana u prioratu Bratstva u Göffingenu.

Od 1986. u Göffingenu postoji kapelica Duha Svetoga. Godine 1990. kapelica je bitno povećana. 1993. godine Sestre Bratstva sv. Pija X. ondje su utemeljile svoj novicijat za njemačko govorno područje. 1993. kapelica je uzdignuta u priorat Duha Svetoga. Zgrada novicijata koja je izgrađena u neposrednoj blizini s puno vlastitog truda posvećena je 1996. godine kao i prekrasna kapelica novicijata u veljači 1999.

 

Dragi Socci - analiza je dragocjena, ali dijagnoza je krajnje loša

Nadam se da Socci ne će ova moja promišljanja shvatiti kao „prijateljsku vatru u leđa“. Članak iz novina Libero, objavljen u nedjelju 24. svibnja ove godine, zanimljiv je, a već od naslova i intrigantan: „Pola stoljeća bez latinskoga i Crkva je za bacanje u staro željezo“.

Zanimljivo. Uz bridove gdjegdje: „…Zamjećuje se mukao zvuk lavine, odrona, kao da se planina – efekt Bergoglio? – upravo urušava. […] Katoličkoj Crkvi kakvu smo dosada poznavali ugroženo je čak i preživljavanje. Ima mjesta samo za jednu njezinu smiješnu laiciziranu parodiju[…] [Crkva] koja se odriče prozelitizma i katoličkog Boga[…], koja se utapa u masoniziranom ekumenizmu mnogih vjera, koja se brine o klimi i razvrstavanom otpadu[…] Crkva koja je prosvijetlila i pobijedila mračni svijet bogova i koja je obrnula pogansku i neljudsku povijest […] Crkva velikih svetaca, mučenika, misionara […]“.

Dovde se slažemo.

No ljudski se duh ne zadovoljava konstatiranjem činjenica: već je nešto i samo konstatiranje, a to Socci čini za razliku od mnogih drugih koji oči zatvaraju debelim fetama pršuta i to rado priznajemo. Ali valja dospjeti do neke dijagnoze ili barem do pokušaja da se dade razuman odgovor na konstatiranu katastrofu.

Socci se pak grdno vara: „Ali Crkvu ne uništavaju samo progoni, ni laicistička mržnja – kako reče Pavao VI. – to je 'samouništenje' iznutra. Put prema ponoru nije otpočeo s Koncilom – kako misle neki lefebvrovci – nego na njegovom zaključenju, točno prije 50 godina s po-koncilom“.

A ovdje nastupa veliko razočaranje jer Socci bi želio reći da se počevši od 8. prosinca 1965. zbilo nešto što nema nikakve veze sa 16 dokumenata koje su izradili oni crkveni ljudi koji su organizirali Koncil. Zbilja ništa. Kao da kažemo post hoc, hoc; sed non propter hoc. Što prevedeno u biti znači: stavljam lončić za kavu na vatru i nakon pet minuta imam kavu; ali je jasno da ne postoji nikakva veza s činjenicom da sam upalio vatru: samo tupoglavi lefebrovci ukorijenjeni u arhaičnim filozofijama mogli bi misliti nešto slično. Dogodilo se tako i basta: zaključuje se Koncil i potom dolazi kraj svijeta. Sve je rečeno.

Jedna od najljepših crkava u Bruxellesu

Crkva svetog Josipa u Bruxellesu posvećena je zaštitniku Belgije. Izgrađena je 1840. po nalogu kralja Leopolda I. Godine 1874. posvetio ju je Papinski nuncij kao „Nacionalno svetište svetog Josipa“. Slavni patrijarh je već 1679. proglašen zaštitnikom zemlje (u ono vrijeme „Španjolske Nizozemske“).

2001. godine Bratstvo sv. Pija X. ju je kupilo pošto je dugo vremena bila povjerena redemptoristima. Nalazi se u neposrednoj blizini Europskog parlamenta i nedaleko od Kraljevske palače, na trgu „Square Frère Orban“ (postaja podzemne željeznice Arts-Loi).

Pontifikalnom Misom koju je slavio biskup Fellay crkva je 19. ožujka 2015. ponovno otvorena nakon desetomjesečne restauracije. Tijekom renoviranja svete su Mise služene poglavito u prioratu Krista Kralja u Bruxellesu.

Obnovljene velike orgulje iz 1858. godine koje pripadaju u „kulturno blago Belgijskog kraljevstva“ svečano je blagoslovio Generalni poglavar.

Crkva svetog Josipa u Bruxellesu duga je 66 metara, a široka 26. Trobrodna crkva visoka je 18 metara.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. zahvalno je svim dobročiniteljima za žrtve koje su učinili da svetište svetog Josipa ponovno zasja u staroj slavi.