Uoči
Svete Godine 1900. Papa Lav XIII. uputio je cijeloj Crkvi posebnu
encikliku kojom poziva sve biskupe i vjernike da se te godine 1899.
svi posvete na blagdan Srca Isusova njegovom Božanskom Srcu.
Encikliku donosimo u hrvatskom prijevodu kako ju je objavio Glasnik
Srca Isusova br. 8, 1899. god. Preuzeto sa:
http://www.ffdi.hr/mep/07-srce_isusovo/srce8.htm
Pape
preporučuju štovanje Srca Isusova
Osobito
uspješnu pobožnost koja se sastoji u štovanju Presvetog Srca
Isusova nastojali smo po primjeru naših predšasnika Inocenta XII.,
Benedikta XIII., Klementa XIII., Pija VI., VII. i IX. već više puta
srdačno preporučiti i u što sjajnijem svjetlu prikazati osobito
onda kada smo dne 28. lipnja 1898. naložili da se isti blagdan slavi
obredom prvoga reda. A sada mislimo na još ljepši način časti,
koja bi bila usavršenje i kruna svih onih počasti koje se običavaju
iskazivati Presvetom Srcu; a nadamo se da će ona biti osobito mila
Isusu Kristu Otkupitelju. To doduše nije prvi put da se o toj
stvari, o kojoj govorimo, raspravlja.
Odasvuda
molbe za posvetu svijeta Srcu Isusovu
Prije
dvadeset i pet godina naime kada se opetovano približavala svečanost
stogodišnjice otkako je blažena Margareta Marija Alacoque primila
božanski nalog da širi štovanje Božanskog Srca, ne samo da su
privatne osobe sa raznih strana, već su i biskupi poslali mnoge
molbe Papi Piju IX., da bi sav ljudski rod posvetio Presvetom Srcu
Isusovu. Stvar se tada odgodila da se zrelije prosudi, ali je međutim
bilo dopušteno da se gradovi, koji bi to htjeli posvete pojedinačno;
i bio je određen način pobožnosti. No kako su sada nadošli novi
razlozi sudimo da je stvar dozrela da se izvede.
Kristova
vlast se proteže na sve ljude
Taj
najuzvišeniji i najveći dokaz štovanja i pobožnosti sasvim i
pristaje Isusu Kristu jer je on vrhovni kralj i gospodar. Ta njegova
vlast ne proteže se samo na katoličke narode ili samo na one koji
su valjano primili sveto krštenje koji dakako pripadaju Crkvi ako se
gleda pravno, ali ih je zabluda mišljenja zavela na stranputice ili
ih je nesuglasje rastavilo od ljubavi; već se odnosi i na one koji
ne znaju za kršćansku vjeru tako da je sav rod ljudski uistinu u
vlasti Isusa Krista. Jer onaj koji je Jedinorođeni Boga Oca i koji
je s njime jedne naravi odsjev slave i slika bića njegova (Heb
1,3) nužno je da ima sve što ima Otac, dosljedno i vrhovnu
vlast nad svim stvarima. Zato govori Sin Božji o samom sebi kod
proroka: «Ja sam postavljen za kralja na Sionu, svetoj gori
njegovoj. - Gospodin mi je rekao: Ti si Sin moj, ja sam te danas
rodio. Traži od mene i dat ću ti puke u baštinu i u posjed tvoj
granice zemlje» (Ps 2). Time je izjavio da je primio od Boga
vlast kako nad svom Crkvom koja se razumijeva pod gorom Sionom, a
tako i nad ostalom zemljom ma kako daleko sezale njene granice. Na
čemu se pak osniva ova vrhovna vlast, dovoljno pokazuju riječi: dat
ću ti puke u baštinu. Slično govori apostol Pavao: «Koga
je učinio baštinikom svega» (Heb 1, 2).
«Dana
mi je sva vlast na nebu i na zemlji!»
No
treba nadasve promatrati ono što je Isus Krist tvrdio o svom
kraljevstvu, ne više po apostolima i prorocima, već sam svojim
riječima. Kada ga je rimski upravitelj zapitao: Dakle ti si
kralj? bez oklijevanja odgovorio je: Ti veliš da sam ja kralj
(Iv 18,37). A kako je velika ta vlast i neograničeno to
kraljevstvo jasnije potvrđuju riječi koje je rekao učenicima:
«Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji» (Mt 28, 18). Ako
je Kristu dana sva vlast nužno slijedi da njegovo kraljevstvo mora
biti najveće, apsolutno, niti zavisno od ičije volje, tako da mu
ništa nema ni ravno ni slično; a jer mu je dana vlast na nebu i na
zemlji, treba da mu je podložno i nebo i zemlja. On je i vršio
uistinu ovo osobito i njemu samovlasno pravo kada je apostolima
naložio da šire njegovu nauku, da sakupljaju ljude u jedno tijelo
Crkve po sakramentima, da stvaraju zakone kojima se nitko ne može
oprijeti bez pogibelji za vječno spasenje.
Krist
vlada jer nas je i otkupio
No
to još nije sve. Krist ne vlada samo po prirođenom mu pravu jer je
Jedinorođeni od Boga, već i po stečenom pravu. On nas je naime
istrgnuo iz «vlasti tmina» (Kol 1,13) on je «samog sebe
dao kao otkupninu za mnoge» (1 Tim 2,6). I tako su postali
njegov «narod koji je otkupio» (1 Pet 2,9) ne samo katolici
i svi koji su valjano primili krštenje već svaki čovjek i svi
ljudi. O ovoj stvari lijepo govori sv. Augustin: «Pitate što je
kupio? Gledajte što je dao pa ćete vidjeti što je kupio. Krv
Kristova, to je cijena. A što ona vrijedi? Zar ne sav svijet? Zar ne
sve narode? Za sve je dao, koliko je dao!» (Tract. in Joan. 120).
Svoju
vlast Krist vrši po ljubavi
A
zašto su i sami nevjernici pod vlašću i gospodstvom Isusa Krista,
tomu je naveo razlog i protumačio ga sv. Toma. Pošto je naime
raspravljao o njegovoj sudačkoj vlasti da li se ona proteže na sve
ljude i nakon što je ustvrdio da njegova sudačka vlast izvire iz
njegove kraljevske vlasti, zaključuje: «Kristu je sve
podloženo obzirom na njegovu vlast premda mu i nije još sve
podvrgnuto obzirom na izvršavanje njegove vlasti» (III, q. 59, a.
4) Ova vlast i uprava Kristova nad svim ljudima vrši se preko
istine, preko pravde, a najviše preko ljubavi.
Po
posveti dobrovoljno priznanje Kristove vlasti
K
ovoj dvostrukoj osnovi njegove vlasti i gospodstva sam nam je
milostivo dozvolio da mi dodamo, ako hoćemo još i to, da mu se
svojevoljno podložimo. Isus Krist, Bog ujedno i Otkupitelj naš,
bogat je u potpunom i savršenom posjedu svih stvari, a mi smo tako
oskudni i siromašni da ništa svoga nemamo čim bi ga mogli
darivati. No ipak u prevelikoj svojoj dobroti i ljubavi ne odbija da
mu ono što je njegovo tako dajemo i prikazujemo kao da je naše: ali
ne samo da ne odbija, već traži i moli: Sinko, daj mi srce
tvoje. Dakle mi mu se možemo zahvaljivati voljom i čuvstvom
srca. Jer kada mu se sami posvećujemo, ne samo da otvoreno i rado
priznajemo i podlažemo se njegovoj vlasti, već ujedno
zasvjedočujemo kad bi ono naše bilo čim ga darivamo da bi mu
najdragovoljnije dali, i molimo ga da se udostoji primiti od nas ono
što je i onako njegovo. To je ono o čemu govorimo; to je smisao
naših riječi.
U
Kristovu Srcu znak beskonačne Božje ljubavi
Pošto
je u Presvetom Srcu znak i izrazita slika beskonačne ljubavi Isusa
Krista koja nas potiče da ga u zamjenu ljubimo stoga je dobro da se
preslavnom Njegovom Srcu i posvetimo. A to nije ništa drugo nego
predati se i obvezati Isusu Kristu; jer svaka čast, poštivanje i
pobožnost koja se iskazuje Božanskom Srcu, uistinu i u pravom
smislu iskazuje se samom Kristu.
Mi
dakle savjetujemo i potičemo sve koji poznaju i ljube Božansko Srce
da dragovoljno prime ovo posvećenje; i vruće želimo da to svi u
jedan dan učine, da se izjasne tolike tisuće srdaca koji isto žele,
u isto se vrijeme uzdignu do nebeskih dvorova. Ali zar ćemo
dopustiti da kraj toga zaboravimo na mnoge one kojima kršćanska
istina još nije zasjala? Ta mi zastupamo osobu Onoga koji je došao
spasiti što je propalo; koji je krv svoju prikazao za spas cijelog
ljudskog roda. Zato kao što brižno nastojimo da na pravi život
potaknemo one koji sjede u smrtnoj sjeni kada na sve strane šaljemo
Kristove vjesnike da ih poduče; tako i sada, žaleći njihovo stanje
preporučamo ih na osobiti način i koliko je to do nas, posvećujemo
ih Presvetom Srcu Isusovu.
Velike
koristi od posvete Srcu Isusovu
Na
ovaj način svima će pobožnost koristiti koju svima preporučamo.
Po njoj naime lako će oni koji poznaju i ljube Isusa Krista osjetiti
kako im vjera i ljubav raste. Onim pak koji poznaju Krista, ali
njegove zapovijedi i njegov zakon ne vrše, dana je prilika da se na
Presvetom Srcu zapale vatrom ljubavi. Za one napokon koji se bore sa
slijepim praznovjerjem svi ćemo jednim srcem zaprositi nebesku pomoć
da ih Isus Krist jednoć sebi podloži glede na izvršavanje svoje
vlasti kao što su mu podloženi obzirom na samu vlast; i
to ne samo u budućem vijeku kada će se na svima ispuniti
njegova volja pošto je jedne spasio, a druge kaznio (S.Thom. 1.c.)
već i u ovom smrtnom životu, poklonivši im vjeru i svetost da
po ovim krepostima uzmognu štovati Boga kako je dostojno te dospjeti
do vječne sreće u nebu.
I
narodi i države imaju korist od posvete
Ova
posveta donosi i državama nadu sretnije budućnosti jer ona može
obnoviti i učvrstiti one sveze koje državu po naravi spajaju s
Bogom. - U zadnje ovo doba osobito se nastojalo oko toga da se između
Crkve i države digne kao neki zid. U poretku i upravi država ništa
se ne pazi na ugled svetog i božanskog prava u tu svrhu da ne bi
sila vjere uplivala na uredbe javnog života. To je gotovo isto što
i uništiti Kristovu vjeru, pa kada bi to moguće bilo, i samog Boga
bi se sa zemlje protjeralo. Kraj tolike drske oholosti, koje čudo
što je rod ljudski ponajviše zapao u zabunu; i što ga nose valovi
koji svima prijete strahom i pogibelju! Pošto se zanemarila vjera,
nužno je da se ruše sigurne utvrde javne sigurnosti. No Bog, da
pravedno i zasluženo kazni ove izdajnike, predao ih je u njihovu
vlastitu samovolju da služe strastima, i da sami sebe pretjeranom
slobodom unište.
Krist
- put, istina i život pobijedio je svako zlo!
Odatle
sila onih zala koja nas već dugo okružuju i koja željno trže da
se potraži pomoć u nekoga čijom bi se silom odagnala. A tko je taj
drugi nego Isus Krist Jedinorođeni od Boga? Jer nema drugog imena
pod nebom danog ljudima u kom bi se imali spasiti (Dj 4,12.) K
njemu se dakle imamo uteći, koji je put, istina i život.
Zalutalo se: neka se vrati na put! Tmine su pokrile duhove: nek se
otrese tama svjetlom istine! Smrt je zavladala: neka se prihvati
život. Tada će se iscijeliti tolike rane, tada će se opet
zazelenit svako pravo nadom prvotnog ugleda. Tada će se obnoviti
uresi mira, iz ruku past će mač, nestati oružja kada svi pristanu
uz Kristovu vlast i dragovoljno joj se podlože «pa će svaki
jezik ispovijedati da je Gospodin Isus Krist u slavi Boga Oca» (Fil
2,11).
Kristovo
Srce – novi znak s neba za pobjedu
Kada
je Crkva u početku svoga opstanka stenjala pod jarmom carstva
pokazao se na nebu mladom caru križ, vjesnik i začetnik sjajne
pobjede koju je doskora izvojevao. Evo danas se ukazao očima našima
drugi presretni i božanski znak: Presveto Srce Isusovo na komu je
križ, koji među plamenom svijetli žarkim svjetlom. Na nj neka se
osloni svaka nada, od njega neka ljudi traže i iščekuju spas.
Napokon
nećemo prešutjeti da nas je i ovaj uzrok, koji je doduše naš
osobni ali ipak dosta pravedan i važan, potaknuo da ovu stvar
poduzmemo: što nas je Bog, koji je začetnik svakog dobra, nedavno
sačuvao, oslobodivši nas teške bolesti. Pošto smo sada umnožili
štovanje Presvetog Srca Isusova, želimo da to bude javna uspomena i
zahvala za toliko iskazano nam dobročinstvo.
Upute
za posvetu
Nalažemo
dakle da se devetog, desetog i jedanaestog dana sljedećeg mjeseca
lipnja u svakom gradu i mjestu u glavnoj crkvi obave propisane
molitve kojima treba svaki dan dodati litanije Presvetog Srca Isusova
po nama odobrene; a zadnji dan neka se izmoli posvetna molitva koju
Vam časna braćo zajedno s ovim pismom šaljemo.
Kao
zalog nebeskih darova i u znak naše naklonosti dajemo od srca Vama,
časna braćo, svećenstvu i puku Vašem apostolski blagoslov u
Gospodinu.
Dano
u Rimu, kod svetog Petra, dana XXV. svibnja godine MDCCCLXXXXIX.
dvadeset i druge naše papinske službe.