Ne
vjerujem da da prevoditelj gosp. Miodrag Vojvodić nije jezično i
bogoslovno osposobljen. Da nije, zasigurno ne bi radio ovaj posao.
Međutim,
čitanjem izvornika, uočio sam neistiniti prijevod ne nebitnih
pojedinosti nego bitnih ODREDNICA KOJE KRASE SLUŽBU PAPE EMERITUSA
BENEDIKTA XVI.
MIODRAG VOJVODIĆ prevodi: „velikog poštovanja prema glazbenoj tradiciji
Crkve, izvanrednog osjećaja za vjersku glazbu, trajnog iskazivanja
brige oko dostojanstvene ljepote svete glazbe i njezinog ispravnog
mjesta u slavlju liturgijskih obreda Crkve, inzistiranja na odgojnoj
važnosti glazbe i ‘putu lijepog’ (via pulchritudinis) koji za
suvremenog čovjeka može postati način upoznavanja i čašćenja
Boga, predanosti Istini koja osnažuje kršćansku vjeru u vremenu
duhovne zbunjenosti uzrokovane liberalizmom, postmodernizmom i
relativizmom“, te podršci u osnivanju Sveučilišta Ivana Pavla
II.“
Moj
prijevod: „Poticaj za počasti dao je Senat akademskoga Sveučilišta
spominjući pet razloga koje je papa Benedikt učinio za znanost i
uljudbu: veliko poštovanje prema glazbenoj tradiciji Crkve i
izvanrednu osjetljivosti za glazbu vjere; cjeloživotno i stalno
iskazivanje osobitoga zanimanja za plemenite ljepote svete glazbe i
njezino pravo mjesto u slavlju svetih crkvenih bogoslužnih obreda;
njegovo stalno ustrajanje na poučnoj važnosti puta ljepote, koji
može postati način spoznaje i obožavanja Boga za suvremenoga
čovjeka; njegova cjeloživotna predanost Istini, koja jača
kršćansku vjeru u vremenu duhovne zbunjenosti, uzrokovanoj
liberalizmom, postmodernizmom i relativizmom i NJEGOVIM NEUMORNIM
NASTOJANJIMA ZA VRAĆANJE DUHOVNE ODREDNICE EUROPI; njegova ljubazna
pomoć radu na preustroju škola Papinske bogoslovne akademije u
Papinsko sveučilište Ivan Pavao II“.
Rečenica
napisana tiskanim slovima: NEUMORNO NASTOJANJE (pape Benedikta XVI.)
ZA VRAĆANJE DUHOVNE DIMENZIJE EUROPI je jednostavno IZOSTAVLJENA!!!
A
upravo se je papa Benedikt zalagao za VRAĆANJE DUHOVNE ODREDNICE,
koju prate izvorne i vječne kršćanske vrjednote, za razliku od
NOVE EUROPSKE ODREDNICE, promicane od svjetskih središta moći,
utemeljenje na bezboštvu, agnosticizmu, prevratu, jakobinizmu,
modernizmu, liberalizmu i postmodernističkom relativizmu, koja
zbunjuje osobe koje žive prema kršćanskomu nauku i slici Svete
obitelji iz Nazareta.
PRIMJER
II.
MIODRAG
VOJVODIĆ prevodi: "Te dvije stvarnosti, koje u tekstu
Konstitucije bivaju povezane i pomirene, u oživotvorenju Sabora
često su bile u dramatičnoj napetosti. Liturgijski je pokret
velikim dijelom vjerovao kako će u budućnosti velike zborske
skladbe i orkestralne mise svoje mjesto imati samo u koncertnim
dvoranama, a ne u liturgiji. U liturgiji može biti mjesta samo za
pjevanje i zajedničku molitvu vjernika. S druge strane, upravo se
zbog toga pojavilo iznenađenje zbog kulturnog osiromašenja Crkve.
Kako pomiriti to dvoje? Kako oživjeti Sabor u njegovoj cjelovitosti?
Ova pitanja pogađaju i mene, ali i druge vjernike, jednostavne ljude
– kazao je papa Emeritus.
MOJ
PRIJEVOD: ,,Te dvije stvari, koje u tekstu Konstitucije ostaju
zajedno u miru jedna s drugom, bile su u provedbi Sabora, često u
odnosu dramatične napetosti. Važna područja Bogoslužnoga pokreta
bilo je u vjeri da će, u budućnosti, biti mjesta za velika zborska
djela, pa i za orkestralne mise samo u koncertnim dvoranama, a ne u
bogoslužju. U bogoslužju bi moglo biti mjesta samo za pjevanje i
zajedničku molitvu vjernika. S druge strane, zaprepaštenje zbog
kulturnoga osiromašenja Crkve, nužno je nastao iz toga. Kako
pomiriti to dvoje? Kako provesti Sabor u cjelini? To su pitanja koja
su meni bila osobito uočljiva, kao i mnogim drugim vjernicima,
jednostavnom ljudima, NE MANJE NEGO OSOBAMA KOJE IMAJU BOGOSLOVNU
IZOBRAZBU".
Prevoditelj/uredništvo
pravo ponovno izbacuju jednu rečenicu, naglašenu velikim slovima.
Papa Benedikt raščlanjuje tri razine ljudi, koji o ovomu
promišljaju: papa, (obični) jednostavni vjernici, ALI I OSOBE KOJE
IMAJU BOGOSLOVNU IZOBRAZBU!
Izbacivanjem
zadnje rečenice, prevoditelj pripisuje papi Benediktu XVI. da je
pitanje ostvarenja Sabora samo briga pape i vjernika svjetovnjaka, A
NE I SVEĆENIKA!
Čini
se da upravo papa Benedikt XVI. načinje poteškoće koji i ne
postoje (za svećenike nakon Drugoga vatikanskoga sabora), koji je
izvrsno opisao u knjizi DUH LITURGIJE, koju NE CIJENE EKUMENSKI
SVEĆENICI I SLIJEPI ZAGOVARATELJI DRUGOGA VATIKANSKOGA SABORA.
Možda
se i ne treba čuditi na „prijevode, obavijesti i tumačenja“
BITNO.NET-a, koje propušta samo zamisli aggiornamenta, bez ikakva
prosudbenoga uvida ili pitanja o duhovnim plodovima Rimokatoličke
Crkve, u kojoj više ne živi sveti latinski jezik i baštinjeni
rimski obred, za koje se papa Benedikt XVI. zalagao svojim umnim i
vjerskim moćima, kao o iznimnim duhovnim vrjednotama, istine,
ljepote ćudoređa i žive vjere, koje nadilaze sva vremena, a koje
zainteresiranim vjernicima mjesni biskupi trebaju dopustiti, a ne
zabranjivati ono sveto koje nikada nije bilo zabranjeno.
Hvaljen
Isus, Djevica Marija i sveti Josip!
Boris Vidović