Marija se priprema za dolazak Duha
Svetoga. No nije li ona već ,,milosti puna“?
Što još treba pridoći toj punini? Nakon
što je živjela s potpunim predanjem Spasitelju, nakon što je
prinijela svoju žrtvu, nakon što njezinu dušu nikad nije
onečistila ikakva sjena grijeha kao ni najmanja nesavršenost; nakon
što je neprestano rasla u milosti i svetosti i prispjela k potpunoj
savršenosti: kako bi ona na Duhove mogla zadobiti još jednu milost?
Što to može i što će biti njezin duhovski dar? Ne dar jezika, kao
ni čudesa: to su darovi za apostole.
Marija dobiva milost veću nego apostoli zajedno sa svim
njihovim nasljednicima i pomoćnicima u radu za izgradnju Kraljevstva
Božjeg: ona prima apostolat molitve, ljubavi i svetosti, tj.
apostolat nutarnjeg života. Marijina molitva, njezina ljubav prema
Bogu i Spasitelju, njezina svetost, nosit će i podržavati
djelovanje apostola.
Ako su apostoli pojedinačno oruđe milosti za ljude,
onda je Marija sveopće oruđe milosti: kroz njezinu molitvu, ljubav,
prožetost Duhom Svetim. To je Marijin duhovski dar: dovršetak
njezinog sjedinjenja s Bogom, prožetost Duhom Svetim i ognjem
njegove ljubavi usavršenje njezinog života kroz svjetlo i svetost
Duha Svetoga. Tako što ju je Duh Sveti uzeo u posjed, prosvijetlio i
što ju vodi, može ona stupiti u svoj apostolat za svetu Crkvu,
pojedine duše, sve narode i vremena.
Marija je sveta: ali unatoč tome,
potreban joj je još duh duhovskog blagdana. Ne moramo li i mi još
puno više i bez prestanka usrdno moliti: ,,Dođi Duše Sveti, ispuni
srca svojih vjernika“?
Izvor: p. Benedikt Baur, OSB,
,,Ave Maria“,
Rex Verlag, Luzern, 1947., str. 125-127