Sam
Božanski Spasitelj naziva svoje Presveto Srce nasladom Presvetog Trojstva. Kako
da onda ne bude i ono što govori Crkva u litanijama: „Srce Isusovo, milino
sviju svetih“ ili bolje prema latinskom izvorniku: „naslado sviju svetih“.
Srce
Isusovo je ponajprije naslada samoga Presvetoga Trojstva. U njemu i po njemu,
na Križu probodenom, vraćena je Trojedinom Bogu dužna čast, koju su mu ljudi
uskratili svojim grijesima. Po ovom Presvetom Srcu naknađena je Bogu uvrjeda, koju su mu nanijeli Adam i Eva
svojim neposluhom; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio Kajin svojim
umorstvom; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio ljudski rod prije potopa
svojim bludnim opačinama; naknađena je uvrjeda koju su mu nanijeli stanovnici
Sodome i Gomore svojim protuprirodnim bludnim izgredima; naknađena je uvrjeda
koju su mu nanijeli Izraelci neposluhom i bunom u pustinji; naknađena je Bogu
uvrjeda koju mu je nanio David svojim preljubom i umorstvom, izraelski kraljevi
svojim idolopoklonstvom, jednom riječju, po Presvetom Srcu Isusovu pružena je
Bogu Trojedinome zadovoljština za sve grijehe sviju ljudi od Adama do
posljednjeg čovjeka na zemlji. Koje čudo da je to Presveto Srce milje i naslada
Presvetog Trojstva, kao što je Otac nebeski dao razumjeti već prigodom krštenja
Isusova u Jordanu: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji se dopada meni“ (Mt 3,17).
Kako
da ne bude onda Presveto Srce Isusovo sve milje i naslada u nebu svojoj svetoj
Majci Mariji! Zar nije to Srce ono isto koje je ona pod svojim djevičanskim
srcem nosila, zar ne kola u njemu krv njezine krvi, zar nije ono bilo dio
njezina biča? I ako ikome, a ono Bogorodici, svojoj Majci, može kazati Isus,
taj otajstveni Zaručnik iz Pjesme nad pjesmama: „Kao pečat stavljam se tebi na
srce, na ruku tvoju kao pečat“ (Pj 8,6). Tako uski vez je postojao i postojat
će za sve vijeke vjekova među njima vez, koji svojom milinom i nasladom
nadilazi svaki pojam.
Ovo
je Presveto Srce nadalje milina nebeskih korova anđela, arkanđela, prijestolja
i gospodstava, poglavarstva i vlasti, sila nebeskih, serafa i kerubina. Kad god
pogledaju ovo Presveto srce, ne mogu se nadiviti poniznosti Boga koji se
utjelovio, dok su se toliko njihovi nekoć drugari neba, makar beskrajno niži od
Boga, pobunili protiv Stvoritelja svoga.
Ovo
je Srce nadalje milina onih svetih starozavjetnih patrijarha. Tisuće godina
željno su očekivali njegov dolazak, da ih izbavi od okova, u koje ih je bacio
Adam svojim grijehom. A sada kao nagradu svojoj vjeri imaju prilike gledati ga
kroz sve vijeke i uživati u njemu, jer kako veli apostol: „Niti je oko vidjelo,
niti je uho čulo, niti je srce čovječje ušlo, što je Bog pripravio onima koji
njega ljube“ (1 Kor 2,9).
Ovo
je Presveto Srce nadalje milina i
naslada svetih onih proroka: Izaije, Jeremije, Ezekijela, Danijela, Ilije,
Elizeja, Baruha, Natana, Ozeje, Malahije i mnogih drugih, koji su u svojoj
službi morali podnositi često puta nečuvene patnje i tegobe da uzdrže u puku
vjeru u pravoga Boga i onoga koji je imao doći da otkupi sve čovječanstvo. S
koliko su čežnjom nekoć iščekivali taj glas, daje nam razumjeti sam Isus kad je
rekao Židovima: „Mnogi proroci i kraljevi htjedoše vidjeti što vi vidite, i ne
vidješe, htjedoše čuti što vi čujete, i ne čuše“ (Lk 10,24). Sada i oni vide i
čuju, pače i više, kao što govori psalmist: „Hrane se na izobilju kuće tvoje (A
Srce Isusovo kuća je Božja); napajaš ih na rijeci sladosti svojih“ (Ps 35,9).
Ovo
je Presveto Srce Isusovo nadalje milina i naslada svetih apostola. Ako je sv.
Ivan smio već na Posljednjoj večeri na zemlji nasloniti na nj svoju glavu, što
mora istom osjećati uza nj na nebu, i on i svi ostali apostoli, koji su zbog
njega ostavili oca i majku, i braću i sestre, i kuće i zanimanje svoje,
prolivši svoju krv za njega. Kako da Isus sada ne ispuni njima obećanje koje je
svečano dao: „Jest, svaki koji ostavi kuću, brata, sestru, oca, mater, dijete i
polje zbog imena mojega, primit će stostruko i baštinit će život vječni“ (Mt
19,29).
Ovo
je Presveto Srce konačno milina i naslada sviju svetaca i svetica Božjih:
mučenika i ispovjednika, djevica i udovica, redovnika i pustinjaka, pokornika i
pokornica, nevine dječice. Za sve njih, zvali se kako mu drago, za sve njih,
kad gledaju u nebu Božansko Srce Isusovo, za sve njih vrijedi ona psalmistova:
„Hrane se na izobilju kuće tvoje; napajaš ih na rijeci sladosti svojih“ (Ps
35,9).
[Uzeto
iz: Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu, Zagreb
2009., str. 239-241.]