Srce Isusovo, milino sviju svetih!

Sam Božanski Spasitelj naziva svoje Presveto Srce nasladom Presvetog Trojstva. Kako da onda ne bude i ono što govori Crkva u litanijama: „Srce Isusovo, milino sviju svetih“ ili bolje prema latinskom izvorniku: „naslado sviju svetih“.

Srce Isusovo je ponajprije naslada samoga Presvetoga Trojstva. U njemu i po njemu, na Križu probodenom, vraćena je Trojedinom Bogu dužna čast, koju su mu ljudi uskratili svojim grijesima. Po ovom Presvetom Srcu naknađena je  Bogu uvrjeda, koju su mu nanijeli Adam i Eva svojim neposluhom; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio Kajin svojim umorstvom; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio ljudski rod prije potopa svojim bludnim opačinama; naknađena je uvrjeda koju su mu nanijeli stanovnici Sodome i Gomore svojim protuprirodnim bludnim izgredima; naknađena je uvrjeda koju su mu nanijeli Izraelci neposluhom i bunom u pustinji; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio David svojim preljubom i umorstvom, izraelski kraljevi svojim idolopoklonstvom, jednom riječju, po Presvetom Srcu Isusovu pružena je Bogu Trojedinome zadovoljština za sve grijehe sviju ljudi od Adama do posljednjeg čovjeka na zemlji. Koje čudo da je to Presveto Srce milje i naslada Presvetog Trojstva, kao što je Otac nebeski dao razumjeti već prigodom krštenja Isusova u Jordanu: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji se dopada meni“ (Mt 3,17).

Kako da ne bude onda Presveto Srce Isusovo sve milje i naslada u nebu svojoj svetoj Majci Mariji! Zar nije to Srce ono isto koje je ona pod svojim djevičanskim srcem nosila, zar ne kola u njemu krv njezine krvi, zar nije ono bilo dio njezina biča? I ako ikome, a ono Bogorodici, svojoj Majci, može kazati Isus, taj otajstveni Zaručnik iz Pjesme nad pjesmama: „Kao pečat stavljam se tebi na srce, na ruku tvoju kao pečat“ (Pj 8,6). Tako uski vez je postojao i postojat će za sve vijeke vjekova među njima vez, koji svojom milinom i nasladom nadilazi svaki pojam.

Ovo je Presveto Srce nadalje milina nebeskih korova anđela, arkanđela, prijestolja i gospodstava, poglavarstva i vlasti, sila nebeskih, serafa i kerubina. Kad god pogledaju ovo Presveto srce, ne mogu se nadiviti poniznosti Boga koji se utjelovio, dok su se toliko njihovi nekoć drugari neba, makar beskrajno niži od Boga, pobunili protiv Stvoritelja svoga.

Ovo je Srce nadalje milina onih svetih starozavjetnih patrijarha. Tisuće godina željno su očekivali njegov dolazak, da ih izbavi od okova, u koje ih je bacio Adam svojim grijehom. A sada kao nagradu svojoj vjeri imaju prilike gledati ga kroz sve vijeke i uživati u njemu, jer kako veli apostol: „Niti je oko vidjelo, niti je uho čulo, niti je srce čovječje ušlo, što je Bog pripravio onima koji njega ljube“ (1 Kor 2,9).

Ovo je Presveto Srce nadalje milina  i naslada svetih onih proroka: Izaije, Jeremije, Ezekijela, Danijela, Ilije, Elizeja, Baruha, Natana, Ozeje, Malahije i mnogih drugih, koji su u svojoj službi morali podnositi često puta nečuvene patnje i tegobe da uzdrže u puku vjeru u pravoga Boga i onoga koji je imao doći da otkupi sve čovječanstvo. S koliko su čežnjom nekoć iščekivali taj glas, daje nam razumjeti sam Isus kad je rekao Židovima: „Mnogi proroci i kraljevi htjedoše vidjeti što vi vidite, i ne vidješe, htjedoše čuti što vi čujete, i ne čuše“ (Lk 10,24). Sada i oni vide i čuju, pače i više, kao što govori psalmist: „Hrane se na izobilju kuće tvoje (A Srce Isusovo kuća je Božja); napajaš ih na rijeci sladosti svojih“ (Ps 35,9).

Ovo je Presveto Srce Isusovo nadalje milina i naslada svetih apostola. Ako je sv. Ivan smio već na Posljednjoj večeri na zemlji nasloniti na nj svoju glavu, što mora istom osjećati uza nj na nebu, i on i svi ostali apostoli, koji su zbog njega ostavili oca i majku, i braću i sestre, i kuće i zanimanje svoje, prolivši svoju krv za njega. Kako da Isus sada ne ispuni njima obećanje koje je svečano dao: „Jest, svaki koji ostavi kuću, brata, sestru, oca, mater, dijete i polje zbog imena mojega, primit će stostruko i baštinit će život vječni“ (Mt 19,29).

Ovo je Presveto Srce konačno milina i naslada sviju svetaca i svetica Božjih: mučenika i ispovjednika, djevica i udovica, redovnika i pustinjaka, pokornika i pokornica, nevine dječice. Za sve njih, zvali se kako mu drago, za sve njih, kad gledaju u nebu Božansko Srce Isusovo, za sve njih vrijedi ona psalmistova: „Hrane se na izobilju kuće tvoje; napajaš ih na rijeci sladosti svojih“ (Ps 35,9).

[Uzeto iz: Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu, Zagreb 2009., str. 239-241.]