Euharistijsko
čudo u Santaremu pruža nagovještaj poruke u Fatimi iako su jedan
od drugog udaljeni 650 godina. Oko 40 kilometara od Fatime, u
Santaremu – u istoj županiji kao Fatima – dogodilo se
euharistijsko čudo 16. veljače 1266. Iako neki spominju godinu
1247., točna godina nije tako važna, jer činjenica je da je
sačuvana posvećena hostija 750 godina, netaknuta i krvava, u crkvi
svetog Stjepana i svetog Čuda.
Priča
o ovom čudu počinje s nesretnom ženom koju je muž ostavio radi
druge žene. Umorna od trpljenja, nije se obratila Bogu, već
vještici koja je htjela uz pomoć svojih čarolija učiniti nešto u
vezi ženine tužne sudbine. Vještica je obećala da će joj pomoći
ako joj ona donese posvećenu hostiju.
Nesretna
žena, osljepljena svojim očajem, pristala je počiniti svetogrđe.
Otišla je u crkvu svetog Stjepana i primila Pričest. Nakon što je
primila Presveti Sakrament od svećenika na jezik, krišom je
izbacila hostiju na veo, izašla iz crkve i požurila u vještičin
brlog. Ali na tom putu počela je teći krv iz vela, a da ona to nije
primjetila i ljudi koje je susretala upitali su je li se ozbiljno
ozlijedila kada toliko krvari.
Nesretna
žena, potpuno smetena, požurila je kući i zaključala čudesnu
hostiju u škrinju. Slučajno se baš te večeri muž vratio kući.
Usred noći oboje su se probudili i vidjeli da kuća sjaji od svjetla
i da zagonetne zrake dolaze iz škrinje. Kada mu je žena rekla za
grijeh koji je počinila, muž je zajedno s njom proveo čitavu noć
na koljenima u molitvi. U zoru su obavijestili župnika o tom
događaju koji je došao do njihove kuće da uzme hostiju i odnese je
nazad do crkve sv. Stjepana u svečanoj procesiji, koju je slijedilo
mnoštvo svećenika i vjernika. Hostija je nastavila krvariti
sljedeća tri dana. Zatim je stavljena u voštanu monstrancu u
crkveno svetohranište.
Stoljeće
kasnije, potresni događaj
Svećenik je 1340. otvorio svetohranište i vidio da je voštani omotač bio slomljen na nekoliko mjesta i da je umjesto njega tu nastala kristalna bočica; čudesna hostija i krv bile su u bočici. Kako su stavljene u zapečaćenu bočicu? Nitko ne zna.
Bočica
i njezin sadržaj izloženi su za stalno klanjanje vjernicima te su u
18 st. stavljeni u veličanstvenu monstrancu iznad glavnog oltara
crkve sv. Stjepana – kasnije su premješteni u svetište iznad
oltara do kojeg se dolazi stepenicama. Krv je kroz stoljeća potekla
iz hostije nekoliko puta, a na njoj se pojavio lik našeg Gospodina.
Sv. Franjo Ksaverski koji je posjetio svetište prije negoli je
otišao u misije bio je jedan od mnogih koji su svjedočili tom
izvanrednom znaku.
Papa
Pio IV., sv. Pio V., Pio Vi. i Grgur XIV. su prepoznali izvanrednu
povlasticu tog čuda, dodijelili potpune oproste svakom hodočasniku
koji dođe klanjati se Presvetom Sakramentu u crkvi sv. Stjepana u
Santaremu.
Povezanost
s Fatimom
U
jesen 1916., 650 godina kasnije se na Cabeçou (vrhu brežuljka
u Fatimi) ukazao anđeo s kaležom i hostijom. Kapi Krvi padale su s
hostije u kalež. Zatim se, ostavljajući kalež i hostiju da lebde u
zraku, anđeo prostro s licem prema zemlji i ponovio tri puta sljedeću
molitvu:
„Presveto
Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko vam se klanjam. Prikazujem
Ti predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krsta,
prisutnoga u svim svetohraništima svijeta kao naknadu za uvrede,
svetogrđa i nehaje kojima ga se vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama
Presvetoga Isusova i Bezgrješnoga Marijina Srca, molim za obraćenje
jadnih grješnika.“
Ako
postoji ikakva sumnja u nebesko porijeklo ove molitve, ovo su točne
riječi Katekizma sv. Pija X. Događaji u Fatimi sadržavaju osnove
katoličkog nauka: dogmu o Presvetom Trojstvu, stvarnu prisutnost
Isusovu u Euharistiji, Mariju kao posrednicu svih milost, anđele,
čovjekovu svrhu, Crkvu, papu, općinstvo svetih, grijeh, molitvu...
Nauk i pobožnost su nerazdvojni.
Zatim
je anđeo ustao i podijelio im Pričest, govoreći: „Uzmite i pijte
Krv i Tijelo Isusa Krista, strašno uvrijeđenog od nezahvalnih
ljudi; dajte naknadu za njihove zločine i utješite svoga Boga.“
Zatim nakon što su primili Pričest iz anđelovih ruku, Lucija,
Jacinta i Franjo su spustili svoja lica do zemlje i pridružili se
klanjanju svog nebeskog glasnika: „Presveto Trojstvo“ ...Uronjeni
u tu molitvu, kada su se konačno ustali da bi išli kući, već je
bila noć.
Ta
nadnaravno slatka scena tragično pristaje današnjem vremenu
Sotonski
rituali imaju kao svoju ,,nagradu“ korištenje posvećenih hostija
u svojim svetogrdnim crnim ,,Misama“, događaj koji postaje sve
češćim.
Dogodila su se svetogrđa u Oklahoma Citiju
2014.
i
2016.
za
koja je Bratstvo prikazalo javnu zadovoljštinu. I dok se očita
svetogrđa poput onoga u Santaremu ne događaju na novoj liturgiji
Novus Ordo Mise, nevažnost koja se
iskazuje
dogmi stvarne prisutnosti – kao
što
to
ističu
kardinali Ottaviani i Bacci,
vodi
prema
općenitom
nepoštivanju
i uvredama
protiv svete
Euharistije. Da bismo
to oslikali, pogledajmo samo
ovu nepotpunu listu:
- Svećenik više ne čini prvo poklecanje nakon posvećenja.
- Ova točka otkriva novu teologiju iza novog obreda: dok se uklonilo prvo poklecanje nakon posvećenja, drugo je zadržano, što može biti protumačeno na protestantski način. Protestantska vjera priznaje samo određeno duhovno prisutstvo Kristovo radi vjere vjernika. Tako na novoj Misi svećenik čini poklecanje pred hostijom koja je posvećena tek nakon što ju je podigao na klanjanje vjernicima. To je potpuna doktrinarna i liturgijska dvosmislenost.
- Vjernici stoje za vrijeme i nakon posvećenja
- Pričest se prima stojeći i na ruku, dijele ju neposvećene ruke
- Nečedno odijevanje
- Rijetko ispovijedanje
- Ne ostaje se u molitvi zahvale nakon Mise
- Nema dovoljno tišine za vrijeme Mise
- Svetohranište se odvaja od središnjeg oltara i stavlja se sa strane
- Svećenik više ne drži sklopljene prste koji su doticali hostiju
- Kalež se više ne pokriva palom
- Unutrašnjost kaleža više ne mora biti pozlaćena
- Postupak kod hostije koja padne na tlo je nestao
Očigledno
je da ove novotarije samo umanjuju vjeru vjernika – pa čak i
svećenika, u stvarnu prisutnost našeg Gospodina, pravoga Boga i
pravoga čovjeka, u svetoj Euharistiji.
Ljudi
pokazuju manje poštovanja nego anđeli
Kako
je tužno vidjeti te muškarce, žene i mlade kako pristupaju Isusu u
Hostiji kao jednakome, bez ikakve promjene (stava, odijevanja), kada
se anđeo Božji klanja glavom do poda pred posvećenom Hostijom!
Anđeo iz portugalskog ukazanja u Fatimi bio je shvatljiva
manifestacija nevidljivog klanjanja mnoštva anđela pred Presvetim
Sakramentom, noć i dan, posebno za vrijeme svete Mise.
Fatima
je također poziv na veću i pravu pobožnost prema Presvetom
Sakrametu na oltaru. Troje djece koja se prostiru u klanjanju s
anđelom pred Isusom u hostiji, Franjo koji je provodio duge sate
pred svetohraništem u svojoj župnoj crkvi da ,,utješi Boga”, Pričest naknade na prve subote u mjesecu, to su sve ohrabrenja na
prakticiranje kršćanske čednosti i da ponavljamo molitvu koju nas
je anđeo u Portugalu naučio.
p. Bertrand Labouche, FSSPX
Izvor:
Fatima, a Message for Our Time, 2017.