Fatima i čudo u Santaremu

Euharistijsko čudo u Santaremu pruža nagovještaj poruke u Fatimi iako su jedan od drugog udaljeni 650 godina. Oko 40 kilometara od Fatime, u Santaremu – u istoj županiji kao Fatima – dogodilo se euharistijsko čudo 16. veljače 1266. Iako neki spominju godinu 1247., točna godina nije tako važna, jer činjenica je da je sačuvana posvećena hostija 750 godina, netaknuta i krvava, u crkvi svetog Stjepana i svetog Čuda.

Priča o ovom čudu počinje s nesretnom ženom koju je muž ostavio radi druge žene. Umorna od trpljenja, nije se obratila Bogu, već vještici koja je htjela uz pomoć svojih čarolija učiniti nešto u vezi ženine tužne sudbine. Vještica je obećala da će joj pomoći ako joj ona donese posvećenu hostiju.

Nesretna žena, osljepljena svojim očajem, pristala je počiniti svetogrđe. Otišla je u crkvu svetog Stjepana i primila Pričest. Nakon što je primila Presveti Sakrament od svećenika na jezik, krišom je izbacila hostiju na veo, izašla iz crkve i požurila u vještičin brlog. Ali na tom putu počela je teći krv iz vela, a da ona to nije primjetila i ljudi koje je susretala upitali su je li se ozbiljno ozlijedila kada toliko krvari.

Nesretna žena, potpuno smetena, požurila je kući i zaključala čudesnu hostiju u škrinju. Slučajno se baš te večeri muž vratio kući. Usred noći oboje su se probudili i vidjeli da kuća sjaji od svjetla i da zagonetne zrake dolaze iz škrinje. Kada mu je žena rekla za grijeh koji je počinila, muž je zajedno s njom proveo čitavu noć na koljenima u molitvi. U zoru su obavijestili župnika o tom događaju koji je došao do njihove kuće da uzme hostiju i odnese je nazad do crkve sv. Stjepana u svečanoj procesiji, koju je slijedilo mnoštvo svećenika i vjernika. Hostija je nastavila krvariti sljedeća tri dana. Zatim je stavljena u voštanu monstrancu u crkveno svetohranište.

Stoljeće kasnije, potresni događaj

Svećenik je 1340. otvorio svetohranište i vidio da je voštani omotač bio slomljen na nekoliko mjesta i da je umjesto njega tu nastala kristalna bočica; čudesna hostija i krv bile su u bočici. Kako su stavljene u zapečaćenu bočicu? Nitko ne zna.

Bočica i njezin sadržaj izloženi su za stalno klanjanje vjernicima te su u 18 st. stavljeni u veličanstvenu monstrancu iznad glavnog oltara crkve sv. Stjepana – kasnije su premješteni u svetište iznad oltara do kojeg se dolazi stepenicama. Krv je kroz stoljeća potekla iz hostije nekoliko puta, a na njoj se pojavio lik našeg Gospodina. Sv. Franjo Ksaverski koji je posjetio svetište prije negoli je otišao u misije bio je jedan od mnogih koji su svjedočili tom izvanrednom znaku.

Papa Pio IV., sv. Pio V., Pio Vi. i Grgur XIV. su prepoznali izvanrednu povlasticu tog čuda, dodijelili potpune oproste svakom hodočasniku koji dođe klanjati se Presvetom Sakramentu u crkvi sv. Stjepana u Santaremu.

Povezanost s Fatimom

U jesen 1916., 650 godina kasnije se na Cabeçou (vrhu brežuljka u Fatimi) ukazao anđeo s kaležom i hostijom. Kapi Krvi padale su s hostije u kalež. Zatim se, ostavljajući kalež i hostiju da lebde u zraku, anđeo prostro s licem prema zemlji i ponovio tri puta sljedeću molitvu:

„Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko vam se klanjam. Prikazujem Ti predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krsta, prisutnoga u svim svetohraništima svijeta kao naknadu za uvrede, svetogrđa i nehaje kojima ga se vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama Presvetoga Isusova i Bezgrješnoga Marijina Srca, molim za obraćenje jadnih grješnika.“

Ako postoji ikakva sumnja u nebesko porijeklo ove molitve, ovo su točne riječi Katekizma sv. Pija X. Događaji u Fatimi sadržavaju osnove katoličkog nauka: dogmu o Presvetom Trojstvu, stvarnu prisutnost Isusovu u Euharistiji, Mariju kao posrednicu svih milost, anđele, čovjekovu svrhu, Crkvu, papu, općinstvo svetih, grijeh, molitvu... Nauk i pobožnost su nerazdvojni.

Zatim je anđeo ustao i podijelio im Pričest, govoreći: „Uzmite i pijte Krv i Tijelo Isusa Krista, strašno uvrijeđenog od nezahvalnih ljudi; dajte naknadu za njihove zločine i utješite svoga Boga.“ Zatim nakon što su primili Pričest iz anđelovih ruku, Lucija, Jacinta i Franjo su spustili svoja lica do zemlje i pridružili se klanjanju svog nebeskog glasnika: „Presveto Trojstvo“ ...Uronjeni u tu molitvu, kada su se konačno ustali da bi išli kući, već je bila noć.

Ta nadnaravno slatka scena tragično pristaje današnjem vremenu

Sotonski rituali imaju kao svoju ,,nagradu“ korištenje posvećenih hostija u svojim svetogrdnim crnim ,,Misama“, događaj koji postaje sve češćim. Dogodila su se svetogrđa u Oklahoma Citiju 2014. i 2016. za koja je Bratstvo prikazalo javnu zadovoljštinu. I dok se očita svetogrđa poput onoga u Santaremu ne događaju na novoj liturgiji Novus Ordo Mise, nevažnost koja se iskazuje dogmi stvarne prisutnosti – kao što to ističu kardinali Ottaviani i Bacci, vodi prema općenitom nepoštivanju i uvredama protiv svete Euharistije. Da bismo to oslikali, pogledajmo samo ovu nepotpunu listu:

• Svećenik više ne čini prvo poklecanje nakon posvećenja.
• Ova točka otkriva novu teologiju iza novog obreda: dok se uklonilo prvo poklecanje nakon posvećenja, drugo je zadržano, što može biti protumačeno na protestantski način. Protestantska vjera priznaje samo određeno duhovno prisutstvo Kristovo radi vjere vjernika. Tako na novoj Misi svećenik čini poklecanje pred hostijom koja je posvećena tek nakon što ju je podigao na klanjanje vjernicima. To je potpuna doktrinarna i liturgijska dvosmislenost.
• Vjernici stoje za vrijeme i nakon posvećenja
• Pričest se prima stojeći i na ruku, dijele ju neposvećene ruke
• Nečedno odijevanje
• Rijetko ispovijedanje
• Ne ostaje se u molitvi zahvale nakon Mise
• Nema dovoljno tišine za vrijeme Mise
• Svetohranište se odvaja od središnjeg oltara i stavlja se sa strane
• Svećenik više ne drži sklopljene prste koji su doticali hostiju
• Kalež se više ne pokriva palom
• Unutrašnjost kaleža više ne mora biti pozlaćena
• Postupak kod hostije koja padne na tlo je nestao

Očigledno je da ove novotarije samo umanjuju vjeru vjernika – pa čak i svećenika, u stvarnu prisutnost našeg Gospodina, pravoga Boga i pravoga čovjeka, u svetoj Euharistiji.

Ljudi pokazuju manje poštovanja nego anđeli

Kako je tužno vidjeti te muškarce, žene i mlade kako pristupaju Isusu u Hostiji kao jednakome, bez ikakve promjene (stava, odijevanja), kada se anđeo Božji klanja glavom do poda pred posvećenom Hostijom! Anđeo iz portugalskog ukazanja u Fatimi bio je shvatljiva manifestacija nevidljivog klanjanja mnoštva anđela pred Presvetim Sakramentom, noć i dan, posebno za vrijeme svete Mise.

Fatima je također poziv na veću i pravu pobožnost prema Presvetom Sakrametu na oltaru. Troje djece koja se prostiru u klanjanju s anđelom pred Isusom u hostiji, Franjo koji je provodio duge sate pred svetohraništem u svojoj župnoj crkvi da ,,utješi Boga”, Pričest naknade na prve subote u mjesecu, to su sve ohrabrenja na prakticiranje kršćanske čednosti i da ponavljamo molitvu koju nas je anđeo u Portugalu naučio.

p. Bertrand Labouche, FSSPX

Izvor: Fatima, a Message for Our Time, 2017.