Misni obrazac za blagdan sv. Jeronima

Bogatstvo rimske liturgije izraženo je među ostalim i u posebnostima misnih obrazaca pojedinih blagdana. Tako je blagdan sv. Jeronima koji pada na današnji dan (30. rujna) pored onog općeg misnog obrasca koji nalazimo u Rimskom misalu, imao i poseban obrazac koji se upotrebljavao u našim biskupijama u Dalmaciji. On ima s općim misnim obrascem zajedničku samo zbornu molitvu i evanđelje, dok su ostali misni tekstovi različiti. U nastavku donosimo njegov cjeloviti tekst s prijevodom.

Antiphona ad Introitum	Ulazna pjesma
Gaudeamus, et exultemus in Domino diem festum celebrantes sub honore beati Hieronymi Confessoris ac Doctoris Maximi, quia circumdedit eum Dominus diploide doctrinae, et imposuit capiti euis coronam honoris aeterni. (Ps 46) Omnes gentes plaudite manibus: jubilate Deo in voce exultationis. Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto... Gaudeamus, et exultemus in Domino...	Radujmo se i kličimo u Gospodinu, slaveći blagdan u čast blaženoga Jeronima, ispovjednika i najvećega naučitelja, jer ga je Gospodin opasao odjećom nauka i stavio mu na glavu krunu časti vječne. (Ps 46) Svi narodi, zaplješćite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnim! Slava Ocu i Sinu... Radujmo se i kličimo u Gospodinu slaveći blagdan u čast blaženoga Jeronima...
Collecta	Zborna molitva
Deus, qui Ecclésiae tuae in exponéndis sacris Scriptúris beátum Hierónymum, Confessórem tuum, Doctórem máximum providére dignátus es: praesta, quaésumus; ut, eius suffragántibus méritis, quod ore simul et ópere dócuit, te adiuvánte, exercére valeámus. Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum...	Bože, koji si se dostojao svojoj Crkvi dati blaženoga Jeronima, ispovjednika svoga, kao najvećeg naučitelja u tumačenju Svetoga pisma; daj nam posredovanjem njegovih zasluga da tvojom pomoću možemo vršiti ono što je on učio riječima i djelima. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome...
Epistola	Poslanica
Eccl. 50. Ecce Doctor Maximus qui in vita sua suffulsit domum, et in diebus suis corroboravit templum. In diebus ipsius emanaverunt putei aquarum, et quasi mare adimpleti sunt supra modum. Qui curavit gentem suam, et liberavit eam a perditione: qui prævaluit amplificare civitatem, qui adeptus est gloriam in conversatione gentis: et ingressum domus et atrii amplificavit. Quasi stella matutina in medio nebulæ, et quasi luna plena, in diebus suis lucet: et quasi sol refulgens, sic ille effulsit in templo Dei. Quasi arcus refulgens inter nebulas gloriæ, et quasi flos rosarum in diebus vernis, et quasi lilia quæ sunt in transitu aquæ, et quasi thus redolens in diebus æstatis. Quasi ignis effulgens, et thus ardens in igne. Quasi vas auri solidum, ornatum omni lapide pretioso. Quasi oliva pullulans, et cypressus in altitudinem se extollens, in accipiendo ipsum stolam gloriæ, et vestiri eum in consummationem virtutis. Collaudabunt multi sapientiam ejus, et usque in sæculum non delebitur. Non recedet memoria ejus, et nomen ejus requiretur a generatione in generationem. Sapientiam ejus enarrabunt gentes, et laudem ejus enuntiabit Ecclesia.	Sir 50. Evo učitelja najvećega koji je popravio u svoje vrijeme kuću Božju i utvrdio u svoje dane hram. U dane njegove bilo je iskopano vodenište, kotlina, po veličini moru jednaka. On se je pobrinuo za narod svoj proti navali i oslobodio ga od propasti. On je uspio proširiti grad i postigao je slavu govoreći narodu, proširio je ulaz u dom i trijem. Sjao je u svojim danima kao danica među oblacima i kao pun mjesec. Kao Sunce kada sije, tako je on sjao u hramu Božjemu. Kao duga što se pojavi u oblacima, kao cvijet ružin u dane proljeća, kao ljiljani pokraj voda i kao mirisni tamjan u danima ljetnim. Kao blještava vatra i tamjan koji gori u vatri. Kao zlatna posuda u izvezenom radu, urešena svakovrsnim dragim kamenovima. Kao maslina što sja u plodovima i kao čempres što se vije do u oblake, kad bi on obukao odjeću slave i zaodjenuo se u puninu moći. Mnogi će slaviti njegovu mudrost, neće prestati dovijeka. Neće nestati njegova spomena i njegovo će se ime spominjati od naraštaja do naraštaja. O njegovoj mudrosti pripovijedat će narodi i njegovu će slavu naviještati Crkva.
Graduále + Allelúia	Gradual + Aleluja
Eccl. 44, 1. Laudemus virum gloriosum, et Parentem nostrum in generatione sua. V. Eccl. 15. Aqua sapientiae salutaris potavit illum Dominus, et nomine aeterno haereditavit illum Alleluja, alleluja. R. O Doctor optime, Ecclesiae sancte lumen, beate Hieronyme, divinae legis amator, deprecare pro nobis Filium Dei, alleluja.	Sir 44, 1. Hvalimo slavnoga muža i našega roditelja u svome pokoljenju. V. Sir 15. Gospodin ga je pojio vodom spasonosne mudrosti i dao mu u baštinu ime vječno. Aleluja, aleluja. R. O najbolji učitelju, svjetlo svete Crkve, blaženi Jeronime, ljubitelju božanskoga zakona, moli za nas Sina Božjega, aleluja.
Evangelium	Evanđelje
Mt 5, 13-19. Sequéntia sancti Evangélii secúndum Matthaéum. In illo témpore: Dixit Iesus discípulis suis: Vos estis sal terrae. Quod si sal evanúerit, in quo saliétur? Ad níhilum valet ultra, nisi ut mittátur foras, et conculcétur ab homínibus. Vos estis lux mundi. Non potest cívitas abscóndi supra montem pósita. Neque accéndunt lucérnam, et ponunt eam sub módio, sed super candelábrum, ut lúceat ómnibus qui in domo sunt. Sic lúceat lux vestra coram homínibus,ut vídeant ópera vestra bona, et gloríficent Patrem vestrum, qui in caelis est. Nolíte putáre, quóniam veni sólvere legem aut prophétas: non veni sólvere, sed adimplére. Amen quippe dico vobis, donec tránseat caelum et terra, iota unum aut unus apex non praeteríbit a lege, donec ómnia fiant. Qui ergo sólverit unum de mandátis istis mínimis, et docúerit sic hómines, mínimus vocábitur in regno caelórum: qui autem fécerit et docúerit, hic magnus vocábitur in regno caelórum.	Mt 5, 13-19. Slijedi sveto Evanđelje po Mateju. U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: Vi ste sol zemlje. Ako sol izvjetri, čim će se soliti? Za ništa više ne vrijedi, nego da se izbaci i da je ljudi pogaze. Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sakriti grad sazidan na gori. Niti se upaljuje svijeća i postavlja pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima koji su u kući. Tako neka svijetli vaše svjetlo pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega nebeskog Oca. Nemojte misliti da sam došao ukinuti zakon ili proroke! Nisam došao ukinuti nego dopuniti. Zaista vam kažem, dok stoji nebo i zemlja, neće od zakona nestati ni jednog slova, niti jednog znaka, dok se sve ne ispuni. Tko, dakle, dokine jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko bude vršio i naučavao, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.
Antíphona ad offertórium	Prikazna pjesma
Prov. 4, 1. 11. Audite, filii, disciplinam patris, et attendite ut sciatis prudentiam. Viam sapientiae monstrabit vobis, ac ducet vos per semitas aequitatis.	Izr 4, 1. 11. Slušajte, djeco, opomenu očevu, pazite da se naučite mudrosti. Pokazat će vam put mudrosti, vodit će vas stazom pravednosti.
Secréta	Prikazna molitva
Sancti tui Hieronymi nobis, Dómine, pia non desit orátio: quae et múnera nostra concíliet; et tuam nobis indulgéntiam semper obtíneat. Per Dominum nostrum Iesum Christum...	Neka nam, Gospodine, pomogne pobožna molitva tvoga svetoga Jeronima i neka njegova molitva učini da ti naši darovi budu prijatni i isprosi nam oproštenje. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu...
Antíphona ad communiónem	Pričesna pjesma
Eccl. 15, 5. In medio Ecclesiae aperuit os eius, et implevit eum Dominus spiritu sapientiae et intellectus. Novit doctrinam Altissimi, et erudivit canticum Domini.	Sir 15, 5. Usred Crkve otvorio je usta njegova i napunio ga Gospodin duhom mudrosti i razuma. Upoznao je nauk Svevišnjega i naučavao pjesmu Gospodnju.
Postcommúnio	Popričesna molitva
Ut nobis, Dómine, tua sacrifícia dent salútem: beátus Hieronymus confessor tuus et Doctor egrégius, precátor accédat. Per Dominum nostrum Iesum Christum...	Neka se zauzme za nas, molimo, Gospodine, blaženi Jeronim, tvoj ispovjednik i izvrsni naučitelj, da nam tvoje žrtve donesu spasenje. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu...

Časopis Christus Rex br. 17: Sveti Pio X.

Dostupan je novi, 17. broj časopisa Christus Rex za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2018. godine. Tema ovoga broja je lik sv. Pija X. čiji smo blagdan proslavili ovoga mjeseca. Časopis možete osobno uzeti prigodom Misa Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti besplatno tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:

fsspxhr(et)gmail.com

Sadržaj:

Predgovor
Kratki pregled života sv. Pija X.

Čuda sv. Pija X.

Čudesni događaji prije izbora Pija XII.

Propovijed nadbiskupa Lefebvrea prigodom blagdana sv. Pija X.

Intervju s p. Pagliaranijem

Nema smrti doktrinarnoj krizi

Svjedočanstvo mons. Carla Marije Viganòa

U nastavku prenosimo predgovor poglavara našega Distrikta, p. Stefana Freya.

Ovaj broj glasnika Christus Rex bavi se temom sv. Pija X., zaštitnika našega Svećeničkoga bratstva. Njegov blagdan slavi se 3. rujna te je prikladno da se cijeli ovaj mjesec zadržimo u promatranju njegova svetačkoga lika i djela.

Sv. Pio X. ostavio nam je jasno viđenje i program za obnovu Crkve, a kao što se to već puno puta pokazalo u povijesti Crkve, on mora početi od obnove svećenstva. Taj ideal zdrave svećeničke formacije koju je poticao sv. Pio X. nastoji slijediti naše Svećeničko bratstvo, vjerno uredbama koje nam je u istome duhu ostavio nadbiskup Lefebvre. U srpnju ove godine održan je Generalni kapitul našega Bratstva. 41 član kapitula izabrao je novoga generalnoga poglavara i njegove pomoćnike.

Opažanja o novom bergoglianskom nauku o smrtnoj kazni

Već smo objavili analizu modernističke podloge novog nauka pape Franje koji osuđuje smrtnu kaznu, a koju naprotiv nauk Katoličke Crkve, utemeljen na objavi, smatra dopuštenom. Ipak valja učiniti još jedno opažanje o papinskoj objavi od 1. kolovoza 2018. i o govoru koji ga je najavio od 11. listopada 2017.

1. Godine 1962. je da bi se promijenio nauk (vjerska sloboda, ekumenizam, kolegijalnost itd.) bio potreban ekumenski sabor. Još 2016. je da bi se omogućila Pričest razvedenima i ponovno oženjenima bila potrebna sinoda. Ta stota po redu povreda (vulnus) pravilnog nauka Crkve učinjena je naprotiv jednostavnim administrativnim činom jedne rimske kongregacije nakon jedne audijencije s Papom. Osim toga se zasada nisu našle reakcije ili ,,dubije“ ,,konzervativnih“ prelata. Hoće li ih biti uskoro teško je reći. Pa ipak svi dijelovi nauka, ukoliko ih je Bog objavio, imaju jednaku važnost u ispovijedanju vjere, a nijekanje bilo kojeg od tih dijelova predstavlja grijeh protiv kreposti vjere. Čini se da se moguće objašnjenje ovog različitog stava ,,konzervativaca“ (ako to bude potvrđeno činjenicama) kao i jednostavnosti postupka koji se primijenio u ovom slučaju, nazire u onome što govori sam papa Franjo: ,,Ta problematika ne može biti svedena samo na puko sjećanje na povijesni nauk a da ne ispliva na površinu [...] razvoj u nauku u djelima posljednjih Papa“. Izričita referenca u govoru od 11. listopada je osobito novi nauk o ljudskom dostojanstvu, tako drag Ivanu Pavlu II. Konzervativac koji je usvojio koncilski i pokoncilski nauk o toj temi zahvaljujući među ostalim ,,neoortodoksnoj“ sintezi koju je napravio Ratzinger, teško će se moći suprotstaviti argumentu pape Bergoglija, čak naprotiv, po svemu sudeći završit će u tom slučaju osjećajući se udobno. Samo onaj tko nije upio ,,ratzingerijansku“ fazu tumačenja koncila moći će reagirati na ove nove zablude i moći će dati temelje opoziciji drugim novinama sadašnjega pontifikata.

Dan slavlja kod sestara oblati Bratstva

Dana 15. rujna 2018., na blagdan Gospe od Sedam Žalosti, generalni poglavar Svećeničkoga bratstva svetoga Pija X., p. Davide Pagliarani, primio je obećanja triju sestara oblati koje su u službi u Generalnoj kući koja se nalazi u Menzingenu, u kantonu Zug (Švicarska).

Želeći ostaviti svijet da žive u službi svećenika Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., sestre oblate Bratstva posvećuju se čineći svetu Misnu Žrtvu neiscrpivim izvorom njihovog duhovnog i redovničkog života.

One imaju za uzor Djevicu Mariju, Majku Vječnoga Svećenika. One po uzoru na nju prikazuju svoj svakodnevni život kako bi pomogle u otkupljenju duša, posebno posvećenju svećenika, sretne što sudjeluju u Žrtvi našega Gospodina, na sliku Žalosne Gospe koja stoji u podnožju Križa. Kao članice društva zajedničkog života bez zavjeta, one polažu obećanja.

Priča o ostavci nadbiskupa Lefebvrea kao generalnoga poglavara spiritanaca (I.)

Kada je 15. prosinca 2005. primljen u Francusku akademiju, antropolog i filozof René Girard održao je pohvalni govor o svom prethodniku, dominikancu Ambroise-Marie Carréu. U jednoj kratkoj rečenici opisao je ,,sve što je pokoncilski kaos rušio – osjećaj za grijeh, bezuvjetnu predanost, ljubav prema katoličkoj dogmi, prezir prema ispraznim raspravama“ (René Girard i Michel Serres, Le Tragique et la Piété ). Također je spomenuo ,,eksperimentalne aktivnosti“ koje je velik dio svećenstva s entuzijazmom provodio u praksi ,,u vrijeme kada su se svi ambiciozni koristili riječju 'osporavanje'“. To je bilo 1968. godine.

Prije pedeset godina, usred bijesnog prevrata koji je prouzročio koncil, jedan se čovjek našao suočen s teškim zadatkom sazivanja kapitula kako bi se njegova reodvnička zajednica ažurirala i prilagodila svome vremenu. Nadbiskup Marcel Lefebvre u to je doba bio generalni poglavar Otaca Duha Svetoga i usred rasprostranjenog kaosa, eksperimentalnih aktivnosti, osporavanja i previranja, odlučio se povući.

Priča o prisilnoj ostavci poglavara jedne od najznačajnijih redovničkih zajednica Crkve je stranica povijesti koja otkriva mnogo o krizi koju Crkva proživljava.

Izabran velikom većinom šest godina ranije

Godine 1968. nadbiskup Lefebvre je šest godina bio poglavar svoje zajednice. U drugom krugu glasovanja, 26. srpnja 1962., izabrali su ga njegova braća redovnici s velikom većinom, a papa Ivan XXIII. potvrdio je izbore dva dana kasnije. Bivši nadbiskup Dakara koji je šest mjeseci ranije postao biskup Tullea, napustio je svoju biskupiju u Corrèzeu i preselio se u Pariz, u Lhomond, u generalnu kuću otaca spiritanaca. Bio je asistent papinskoga prijestolja i član Pripremnog povjerenstva za II. vatikanski sabor te se njegov izbor kao poglavara zajednice podudarao s otvaranjem ovoga zasjedanja. Tijekom svih pet zasjedanja koncila obaviještavao je članove svoje vjerske obitelji o raspravama, prihvaćenim tekstovima i donesenim odlukama.

Ova studija ne namjerava predstaviti sve što je nadbiskup Lefebvre rekao tijekom koncila. Čitatelji mogu pronaći sve njegove govore u knjizi Optužujem koncil. Ideja je radije pokazati kako je tijekom razdoblja od šest godina, situacija postala nerazrješivo neodrživom. Kad je izabran 1962. godine, nadbiskup Lefebvre naslijedio je delikatnu situaciju koja bi čitateljima mogla predočiti velike poteškoće povezane s upravljanjem ustanovom koja je postala žrtvom neodlučnosti i propitivanja u razdoblju nakon svjetskih ratova.

Mandat usred protivnih strujanja

Podjele i štetno ozračje razvijalo se prije svega u Francuskoj, a osobito u Chevilly-Larueu, glavnom skolastikatu družbe. Opasno su se razvijali autori s modernim sklonostima i eksperimentima u samoupravljanju i samoformaciji. Nadbiskup Lefebvre se obvezao da to okonča. Zahtijevao je da se očisti knjižnica koja sadrži osuđena djela o. Congara i o. Chenua.

Razlozi protiv teorije sedisvakantizma

Ne možemo prihvatiti ovo gledište i nećemo skrivati razloge za naše odbijanje.

1. U slučaju formalnoga krivovjerja[1] papa svakako može izgubiti svoju službu. No glede toga ne postoji obvezujući nauk Crkve. Ovo je pitanje vrlo složeno i teolozi već stoljećima raspravljaju o tome bez jasne odluke. Značajan dio teologa smatra da krivovjerje ipso facto ne dovodi do gubitka papinske službe. Billuart (+1757.), jedan od najcjenjenijih teologa, piše: ,,Prema općem mišljenju Krist nastavlja po posebnoj uredbi za opće dobro i mir u Crkvi i jednom očito krivovjernome papi davati jurisdikciju (vlast upravljanja), sve dok ga Crkva ne proglasi očigledno krivovjernim“ (De fide, diss. V, a. III, § 3, obj. 2). Ovaj stav zastupaju mnogi veliki stari teolozi, kao što su Banez, Cajetan, Suarez i Ivan od sv. Tome. Njima možemo pribrojiti Garrigou-Lagrangea, jednoga od najvažnijih teologa 20. stoljeća (De Verbo Incarnato, str. 232)[2].

Nadalje, daleko od toga da je lako dokazati formalno krivovjerje[3]. Koji autoritet je mjerodavan službeno utvrditi formalno krivovjerje? Teolozi tu opet nisu jedinstveni. Neki teolozi vjeruju da to mogu učiniti okupljeni biskupi za papina života (Ivan od sv. Tome), drugi drže da samo slijedeći Papa ima potrebnu kompetenciju.

Na osnovi tradicionalnog nauka teologa ne može se dakle nikako tvrditi da formalno krivovjeran papa ne može nikako biti papa. Naprotiv, moramo pretpostaviti da ostaje papa, sve dok Crkva o tome ne donese službenu odluku. Budući da se o ovom pitanju ne može postići konačna sigurnost, prema pravnom načelu ,,in dubio melior est conditio possidentis“ (u slučaju sumnje nositelj prava ima prednost) smo u svakom slučaju dužni držati se valjanosti poskoncilskih papa. Ovo pravno načelo obvezuje tim više, što su ozbiljnije posljedice suprotnoga stava ili bi to mogle biti. A kako da se papinski primat odnosi na cijelu Crkvu – drugim riječima, s najozbiljnijim mogućim posljedicama koje možemo zamisliti – može se prihvaćanje sedisvakancije (prazne stolice) temeljiti samo na apsolutno sigurnim činjenicama, nikako na tezama, pa čak ako su ih postavili i najbolji teolozi.

2. Prvi vatikanski sabor izjavio je kao nepogrešiv nauk da ,,po Božjem pravu blaženi Petar u prvenstvu nad čitavom Crkvom ima trajne nasljednike“ (DH 3058). A ako po shvaćanju sedisvakantista nema pravih Petrovih nasljednika već gotovo šezdeset godina, ne dolazi li se tu u sukob s nepogrešivim naukom Crkve? Ta je dogma potom bila uključena u antimodernističku zakletvu sv. Pija X. i glasi: ,,Isto tako čvrstom vjerom vjerujem da je Crkva (...) utemeljena neposredno i izravno te da je sagrađena na Petru, prvaku apostolske hijerarhije i njegovim nasljednicima dovijeka - ejus in aevum successor es edificatam“.

3. Isus je obećao svoju stalnu pomoć apostolima i njihovim nasljednicima: ,,Evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“. Vrijedi li ovo svečano obećanje Sina Božjeg i dalje ako je – kako sedisvakantisti općenito prihvaćaju – cijela crkvena hijerarhija, koja se doista sastoji od nasljednika apostola, uništena? Dodat ćemo nekoliko prikladnih razloga protiv sedisvakantičke teorije, koji doduše nemaju strogo teološki dokazni karakter, ali ipak odgovaraju zdravome ljudskom razumu i sensus ecclesiae, crkvenom razmišljanju i osjećaju.

4. Isus je Petra učinio temeljem svoje Crkve. Ako nema temelja, onda propada cijela građevina. Stoga nema Crkve bez pape. Neki ipak odgovaraju da je papinska stolica i iza papine smrti prazna. Ali onda cijela Crkva čeka novog papu. U međuvremenu službene dužnosti leže na svim rimskim dikasterijima. Inače je najdulji rok sedisvakancije trajao nešto više od dvije godine, dok je Pijo XII. umro prije 56 godina!

5. Neki tvrde da je papinska stolica prazna od smrti Pija XII., drugi od koncila, drugi od uvođenja novog Ordo Missae 1969. godine, drugi opet od događaja u Asizu ili od odreknuća Benedikta XVI. Stoga predstavnici ovog uvjerenja nisu suglasni. Ali Crkva je vidljivo društvo jer se Bog pojavio u Kristu vidljivo na ovoj zemlji i on je vidljiva glava njegova vidljivoga tijela. Slijedom toga bi trebalo svim pobožnim katolicima biti očigledno da papa nije papa i od kada je to slučaj. Ali mi smo miljama daleko od jedinstva u ovom pitanju, dakle pretpostavka je pogrešna.

Malo ih je koji ljube Isusov križ

Isus imade sada mnoge, koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo onih, koji bi nosili njegov križ. Mnogo ih imade, koji žele utjehu, ali malo ih je, koji žele nevolje. Isus nalazi više drugova u gozbi, a malo u postu.

Svi se žele s njim radovati, a malo ih hoće za nj što podnijeti.

Mnogi idu za Isusom do lomljena kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu muke.

Mnogi se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa.

Mnogi ljube Isusa, dok ih ne snađu nevolje.

Mnogi ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se Isus sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su potišteni.

A koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale u svakoj nevolji i tjeskobi srca baš kao i za najveće utjehe.

Treba li Crkva zbog nestašice svećenika ukinuti obvezu celibata?

Svaka revolucija napreduje postupno, od početnih oblika koji obuhvaćaju stvari koje je naoko lakše promijeniti i u čiju je promjenu puk lakše uvjeriti, pa kada se usvojila navika promjene prelazi se na ozbiljnije stvari, da bi se tako potpuno usvojio duh promjena i moglo prijeći na one stvari koje nose sa sobom najveću težinu.

Kršćanski ideal danas

Osvrt na generalni kapitul

41 sudionik na Generalnom kapitulu Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. od 3. do 21. srpnja u Ecôneu zajedno su s pomoćnicima i prevoditeljima proživjeli vrlo intenzivne i, vjerujem, plodne i učinkovite dane. Nakon duhovnih vježbi i izbora prešlo se na pravi posao, koji je ujedno zahtijevao većinu vremena: rješavanje brojnih nadolazećih pitanja. U pripremi kapitula članovi Bratstva podnijeli su stotine podnesaka, želja, prijedloga, odnosno pitanja. Sada je došlo vrijeme za pronalaženje pravih odgovora. U duhu bratske razmjene održane su plenarne sjednice, djelovala su pojedinačna povjerenstva i obrađivane su odluke o kojima se raspravljalo na plenarnoj sjednici. Svi su napori bili u svjetlu onoga što je bit i svrha FSSPX-a: obnova svećenstva i svetost posvećenoga života. Kako u današnje vrijeme uspješno ostvariti ovaj ideal, kako živjeli evanđeoske savjete siromaštva, čistoće i poslušnosti? Kako se oduprijeti svim protivštinama, izazovima i napadima bezbožnog duha vremena, a da nas ne zarazi ili obeshrabri, nego naprotiv da rastemo? Kako formirati u našim bogoslovijama i novicijatima, buduće svećenike i redovnike za njihov sve teži i zahtjevniji apostolat? Kako prenijeti ljepotu istinske vjere i veličanstveno blago milosti, nadahnuti i jačati vjernike u revnosti, privući i pridobiti one udaljene od vjere, te na kraju biti poput svjetionika u potamnjeloj Crkvi i društvu?

,,Vi ste svjetlo svijeta!“

Nije li to zadaća svojstvena samoj Crkvi? Njezin Utemeljitelj koji je rekao za sebe: ,,Ja sam svjetlo svijeta“ prenio je svoje poslanje svojim učenicima i svima nama: ,,Vi ste svjetlo svijeta“, i: ,,Sjat ćete poput zvijezda u tami!“ To nije upućeno samo svećenicima, nego i vama, dragi vjernici! Bog želi da svatko od nas postane svet. On to želi jer nam je pripremio visoki položaj na nebu - zauvijek! Ali on želi također i to da svi budemo svjetlo svijeta! Zato vam uvijek ponavlja pitanje: koliko težim prema tome idealu, kako ispunjavam svoje poslanje koje mi je Bog dao, svoje konkretne staleške dužnosti? Gdje moram raditi da bih se popravio? Kakve borbe moram izdržati?

Svjedočanstvo mons. Carla Marije Viganòa - cjeloviti tekst

SVJEDOČANSTVO
Mons. Carla Marije Viganòa
Nadbiskupa Ulpaine
Apostolskoga nuncija

U ovom tragičnom trenutku koji prolazi Crkva u nekim dijelovima svijeta – SAD-u, Čileu, Hondurasu, Australiji itd. – biskupi imaju vrlo ozbiljnu odgovornost.

Čuda sv. Pija X.

Slijepi vide

Jedan od službenika u svečevoj Kuriji izvješćuje:

,,Jedan otprilike pedesetogodišnji Nijemac koji je bio slijep od rođenja došao je na jednu audijenciju. Kada je Papa stajao pred njim i čuo za njegovu nesreću, dotaknuo se njegovih očiju i potaknuo ga da ima pouzdanje u Boga. Dotaknuvši čudotvorne ruke zadobio je rođeni slijepac na licu mjesta moć vida.“

Svi nesretni, svi koji su bili pogođeni bolima i nevoljama, imali su pravo na sućut zajedničkoga Oca. Ali za trpeću djecu imao je on upravo majčinsku blagost i dobrotu. Jedna siromašna majka pokazala je blaženiku svoje slijepo dijete i preklinjala ga da se udostoji izliječiti ga.

,,Molite Gospodina i imajte pouzdanja!“, odgovorio je Pio X. Dijete je otvorilo oči i promatralo svijetleće lice Kristova namjesnika. To je bio prvi pogled u kome je uživalo.

Nestaje bolest raka

,,Što da ti učinim?“, pitao je jednom svetac jednu časnu sestru koja mu je pokazala ruku zaraženu rakom. ,,Molim samo za blagoslov, Sveti Oče.“ Papa je polagano učinio znak križa nad rukom. Kada se vratila kući, sestra je uklonila zavoj. Strašna bolest je nestala!

Gluhi čuju

Kada je Papa jednom stupao kroz mnoštvo hodočasnika, začu se glasno uzdisanje. Bila je to žena koja je došla iz Lyona sa svojim potpuno gluhim sinčićem. Pio X. se okrenu i u tonu koji je dao naslutiti nadnaravno nadahnuće, reče: ,,Imajte pouzdanje, signora, imajte pouzdanje!“ Bilo je to kao da je božanski Učitelj izrekao svoj: ,,Otvori se“. Dijete je čulo.