Od
odluke carigradskoga patrijarha Bartolomeja I. od
11. listopada 2018. da prizna Kijevski patrijarhat kao ,,autokefalnu
Crkvu”
koja više neće biti ovisna o Moskovskome patrijarhatu, u
pravoslavnim zemljama razvila se kriza.
To
se očituje iznenadnim ukinućem Nadbiskupije Ruskih pravoslavnih
crkava u zapadnoj Europi 27. studenoga 2018. Egzarhat je započeo
bijelom ruskom imigracijom u zapadnu Europu nakon boljševičke
revolucije 1917. te ga je Carigrad priznao kao ,,privremeni” 1931.,
prije nego će tomosom (dekretom) aktualnoga patrijarha Bartolomeja
I. 1999. biti podignut na status ,,trajnoga” egzarhata. Taj je
dekret ukinuo ,,Sveti sinod Ekumenskoga patrijarhata” održan u
Carigradu 27.-29. studenoga prošle godine.
Nadbiskup
Jean Renneteau je prema cath.ch ,,bio potpuno iznenađen” tom
odlukom koju mu je osobno priopćio ekumenski patrijarh Bartolomej.
Tu je uključeno 65 župa, dva samostana i sedam monastičkih
zajednica u Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji,
Skandinaviji i naravno Francuskoj. Francuske župe bit će
integrirane u župe Grčke pravoslavne metrolopije u Francuskoj.
,,Veoma
sam iznenađen ovom odlukom”,
rekao je Yves Hamant, profesor emeritus za dnevni list La Croix.
,,Župljanima Nadbiskupije koji imaju liturgiju na slavenskome,
dopuštaju značajno sudjelovanje laika te su veoma privrženi svojoj
autonomiji, bit će teško prihvatiti tu odluku”. Koje je
objašnjenje za tu odluku? Prema bečkoj ustanovi Pro Oriente,
Carigrad se poziva na ,,trenutne pastoralne i duhovne potrebe”.
,,Povijesne okolnosti koje su vodile do stvaranja ove strukture nakon
ruske revolucije u listopadu 1917. (...) prošle su
kroz duboku promjenu (...) Današnja odluka je usmjerena tome da
učvrsti odnose između župa ruske tradicije s majkom crkvom
Carigradskoga patrijarhata”.
Prema
dnevnome listu La Croix, na ovu odluku Carigradskoga patrijarhata
utjecala je ne samo želja da se ograniči neovisnost Nadbiskupije,
nego još važnije, ambicija da se dâ na znanje ,,na još snažniji
način primat [patrijarhata] u časti i praksi u pravoslavnome
svijetu, koji sada osporavaju snažne tenzije s Moskovskim
patrijarhatom otkada je Carigrad u listopadu priznao Kijevski
patrijarhat kao autokefalan”.
U
Ukrajini rasprava nastavlja izazivati političke poteze.
Predsjednik Ukrajinskoga sabora predložio je da se katedrala sv.
Sofije u Kijevu pripiše ,,ujedinjenoj mjesnoj Crkvi”
koja
je uspostavljena,
dok ona zapravo pripada Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi povezanoj s
Moskovskim patrijarhatom.
U
načinu postupanja koji se smatra ,,sustavnim šikaniranjem”
klera
odanoga Moskvi, ukrajinske službe sigurnosti napravile su pretres
dvora Pavela, metropolita Višgoroda i Černobila, poglavara
Kijevsko-pečerske
lavre.
Kao
što izvješćuje cath.ch, prema
Moskovskome patrijarhatu ovaj čin je dio ,,plana s ciljem da se
prisili biskupe povezane s Moskovskim patrijarhatom”
da
sudjeluju u planu ujedinjenja koji je želja predsjednika Petra
Porošenka i ukrajinskih vlasti. Oni su također stavili pod pritisak
desetine drugih svećenika povezanih s Moskvom, zaplijenivši
različite predmete
iz njegovih privatnih prebivališta.
Predsjednik
Porošenko dao je i počasne nagrade dvojici biskupa Ukrajinske
pravoslavne crkve koji su skloni ujedinjenju s Kijevskim
patrijarhatom... Od 90 hijerarha Ukrajinske pravoslavne crkve, 87 su
se izjasnili protivno ,,saboru ujedinjenja” i u prilog zadržavanja
trenutnoga statusa Ukrajinske pravoslavne crkve kao autonomne unutar
Moskovskoga patrijarhata.
Izvor:
cath.ch – La Croix – Orthodoxie.com – DICI br. 379, prosinac
2018.