Nauk
o Gospi kao Posrednici svih milosti istina je vjere koja se odnosi na
opće redovno učiteljstvo. Taj nauk govori da su sve milosti
obraćenja i posvećenja koje je Gospodin zaslužio svojom mukom i
smrti na križu, položene u Mariju da bi ih ona mogla podijeliti
svim ljudima dobre volje «kad god želi, kome želi, kako želi i
koliko želi» (Sv. Bernard).
To otajstvo nije samo jedna od njenih najljepših povlastica, nego je i stvarnost koja duboko utječe na odnos duhovne Majke s nama, a posebno na njezinu ulogu u našemu radu oko obraćenja i posvećenja. Sveti Ljudevit Maria Grignion Montfortski jasno daje do znanja da se istinska i savršena pobožnost prema Mariji temelji na toj istini. Ta pobožnost utjelovljuje nauk o Mariji kao „našoj Majci i Posrednici” za naš osobni život, za naše obraćenje i posvećenje. Ako nam je Bog želio „dati sve po Mariji“ (sv. Bernard) i ništa osim po Mariji, Bog nam se neće približiti bez nje, a nećemo se ni mi vratiti Bogu bez nje. Ako želimo živjeti kršćanskim životima u skladu s Božjom voljom, cijeli naš život mora proći kroz Mariju, mora ga Marija voditi. Onoliko koliko je ona prisutna u nama i koliko nastojimo učiniti sve kroz nju, s njom, u njoj i za nju, toliko će nam Bog dati svoje milosti.
Budući da nas Bog ne prisiljava da prihvatimo Njegovo otkupiteljsko djelovanje, već želi naš slobodan pristanak, Blažena Djevica može izvršiti svoju ulogu Posrednice u nama samo ako to želimo, ako to činom volje prihvaćamo, po promišljenom i odlučnom "Da". Ona će učiniti svoje djelo u nama samo u onoj mjeri u kojoj se mi njoj predamo kroz čin posvete. Ako razmotrimo što dajemo Gospi ovim činom posvete, moramo imati na umu da postoje dva velika cilja u našem duhovnom životu: naš odnos prema Bogu i naš odnos prema bližnjemu.
Stoga se predajemo Mariji kako bi ona u potpunosti postala naša Majka i Gospodarica i da bismo mi u potpunosti postali njezino dijete i rob. Glavni i temeljni čin posvete sadrži naše potpuno predanje Mariji. Ono se konkretno i učinkovito usredotočuje na naše posvećenje, naš osobni povratak Bogu po Mariji. Zatim se predajemo Mariji kako bi ona mogla preuzeti vodstvo nad našim životom u svijetu i zadaće koje Bog želi da ispunimo. Od sada će ona biti glavni uzrok (naravno, uvijek podređena Bogu) svih naših čina i našega odnosa s drugima i prihvatit će nas kao instrumente u svojim bezgrešnim rukama.
Molimo je da preuzme sve naše sposobnosti da bi ih učinila kanalima putem kojih može u dušama izvoditi čudesa obraćenja i posvećenja te općenito „satrti glavu zmiji“, „uništiti sve hereze na cijelome svijetu“ i tako sve više uspostavljati „kraljevstvo Presvetoga Srca našega Gospodina”.
To otajstvo nije samo jedna od njenih najljepših povlastica, nego je i stvarnost koja duboko utječe na odnos duhovne Majke s nama, a posebno na njezinu ulogu u našemu radu oko obraćenja i posvećenja. Sveti Ljudevit Maria Grignion Montfortski jasno daje do znanja da se istinska i savršena pobožnost prema Mariji temelji na toj istini. Ta pobožnost utjelovljuje nauk o Mariji kao „našoj Majci i Posrednici” za naš osobni život, za naše obraćenje i posvećenje. Ako nam je Bog želio „dati sve po Mariji“ (sv. Bernard) i ništa osim po Mariji, Bog nam se neće približiti bez nje, a nećemo se ni mi vratiti Bogu bez nje. Ako želimo živjeti kršćanskim životima u skladu s Božjom voljom, cijeli naš život mora proći kroz Mariju, mora ga Marija voditi. Onoliko koliko je ona prisutna u nama i koliko nastojimo učiniti sve kroz nju, s njom, u njoj i za nju, toliko će nam Bog dati svoje milosti.
Budući da nas Bog ne prisiljava da prihvatimo Njegovo otkupiteljsko djelovanje, već želi naš slobodan pristanak, Blažena Djevica može izvršiti svoju ulogu Posrednice u nama samo ako to želimo, ako to činom volje prihvaćamo, po promišljenom i odlučnom "Da". Ona će učiniti svoje djelo u nama samo u onoj mjeri u kojoj se mi njoj predamo kroz čin posvete. Ako razmotrimo što dajemo Gospi ovim činom posvete, moramo imati na umu da postoje dva velika cilja u našem duhovnom životu: naš odnos prema Bogu i naš odnos prema bližnjemu.
Stoga se predajemo Mariji kako bi ona u potpunosti postala naša Majka i Gospodarica i da bismo mi u potpunosti postali njezino dijete i rob. Glavni i temeljni čin posvete sadrži naše potpuno predanje Mariji. Ono se konkretno i učinkovito usredotočuje na naše posvećenje, naš osobni povratak Bogu po Mariji. Zatim se predajemo Mariji kako bi ona mogla preuzeti vodstvo nad našim životom u svijetu i zadaće koje Bog želi da ispunimo. Od sada će ona biti glavni uzrok (naravno, uvijek podređena Bogu) svih naših čina i našega odnosa s drugima i prihvatit će nas kao instrumente u svojim bezgrešnim rukama.
Molimo je da preuzme sve naše sposobnosti da bi ih učinila kanalima putem kojih može u dušama izvoditi čudesa obraćenja i posvećenja te općenito „satrti glavu zmiji“, „uništiti sve hereze na cijelome svijetu“ i tako sve više uspostavljati „kraljevstvo Presvetoga Srca našega Gospodina”.
Izvor: fsspx.news