N
a blagdan Marijina prikazanja, 21. studenoga 2020., Svećeničko bratstvo sv. Pija X. pokrenulo je molitvenu križarsku vojnu za slobodu Mise i za zvanja. U cijelome svijetu svakodnevno se mole krunice za tu ključnu nakanu – i to sve do Velikoga četvrtka, 1. travnja 2021.
Ali tko doista razumije nužnost ove križarske vojne? Tko najbolje shvaća njegovu snagu? Odgovori nisu ono što bismo na prvi pogled pomislili.
U usporedbi s time, ima onih koji žele ograničiti Misu svih vremena iz zdravstvenih razloga jer se boje da će ljepota njezine svete liturgije biti epidemična;
Oni koji žele zabraniti pričest na jeziku iz profilaktičkih razloga jer se boje da je poštovanje prema stvarnoj prisutnosti zarazno;
Oni koji pokušavaju izolirati Tradiciju iz antiseptičkih razloga jer znaju da je ona izuzetno prenosiva, posebno među mladima umornima od postdekadentnoga postmodernizma;
Oni shvaćaju koliko je strašna križarska vojna s krunicom kao jedinim oružjem. To je poput Davida opremljena pukom praćkom, okrenutoga prema gorostasnom i grotesknom Golijatu, do samoga završetka.
Plašljivi će prigovoriti da je riječ o neravnopravnoj borbi, asimetričnom ratu... jadni izgovori koje će odbaciti oni koji znaju da su u službi one koja je „strahovita kao ratna vojska” (Pj 6,9).
Križarski rat ili bijeg! Ne postoji „sredina”, već samo nečuvena prosječnost. Zbog toga svakodnevno molimo svoju krunicu od koje je svako zrno malo zrno pijeska sposobno blokirati najgori mehanizam za uništenje duša.
Molimo zbog toga gorljivo svoju krunicu, poput tolikih malih kamenčića koji su sposobni nokautirati divove.
Zbog toga razmišljamo o otajstvima ove krunice, čiji je svaki Ave pozdrav – sinovski i borilački – upućen onoj čije će Bezgrješno Srce na kraju pobijediti.
p. Alain Lorans
Izvor: fsspx.news