Krist i Marija u Egiptu

E

gipat predstavlja ropstvo grijeha, snagu svijeta, vladavinu đavla i slobodu tijela. U Svetome pismu označavao je ono što je u suprotnosti istinskome Bogu i onome što se djeci Božjoj suprotstavlja progonom ili zavođenjem.

Ipak je po vječnome Božjemu planu Njegov božanski Sin trebao onamo otići i biti pozvan natrag, a Marija je bila sredstvo Njegove poslušnosti. 

Marija je vrlo dobro znala da je Egipat, višegodišnji židovski neprijatelj, progonio izraelsku djecu 400 godina, a kasnije je, kao povremeni saveznik, pomogao pokvariti njihov moral i odvratiti ih od njihova Boga.

Pa ipak, dok je nosila Isusa u naručju, razmišljala je o tome kako je Egipat trebao primiti milost Božju. Bog, koji od nas traži da ljubimo neprijatelja, zamolio je Mariju da Mu pomogne dati nam primjer.

Umjesto da odbije Egipat, On mu prilazi. Čineći to, Krist je želio primiti zaštitu ovoga naroda, biti hranjen njihovim zrnima i sklonjen u njihove sirotinjske četvrti. Kasnije će im uzvratiti uslugom propovijedajući im Evanđelje po svetomu Marku.

Međutim, za Židove je Egipat imao malo simpatije i nije mogao pružiti nikakvu utjehu. Marijin svakodnevni život bio je vrlo težak jer je pomagala svetom Josipu da žive u sirotinjskim četvrtima u kojima su živjeli Židovi. Prisilno siromaštvo, nemogućnost dobroga posla za Josipa, okolno poganstvo i nedostatak dragocjene potpore vanjskih obreda religije učinili su život gotovo nepodnošljivim.

Nepromišljenom umu činilo bi se da Kristov život u Egiptu nije bio od koristi. Ali Marija je znala drugačije.

U Egiptu je Krist dao čovječanstvu primjer ne samo da ljubi svoga neprijatelja, već i najvažniji primjer zasluga. Slobodno živeći u progonstvu među svojim neprijateljima i čineći im dobro, Krist je zaslužio nagradu koja mu pripada u pravdi za Njegova beskrajno vrijedna djela.

Tim je zaslugama Krist platio grijehe Egipta i cijeloga svijeta. I Marija je u suradnji s Kristom primila zasluge, slobodno trpeći egipatske nedaće za Sina. Uistinu, cijelo čovjekovo spasenje temelji se u potpunosti na Kristovim zaslugama, ali zahtijeva i njegove vlastite. Ako čovjek ne zaslužuje slobodno slušajući Božji zakon iz ljubavi prema Bogu, on se ni na koji način ne može spasiti.

Kristov život u Egiptu uči nas da je prije svega važna zasluga. Ali temelj zasluge je vjera. Moramo doista vjerovati u Krista, da je On po svom božanstvu na svim mjestima i drži sve stvari svojom božanskom snagom.

Imajući ovo na umu, shvaćamo da se ništa ne događa što On ne želi ili ne dopušta. Sve što On želi ili dopusti, na nama je da podnesemo i učinimo plodnim po svojim zaslugama. Za to nam je potrebna odanost Mariji, Onoj koja je najbolje razumjela mudrost svoga Sina čak i u najmračnijim trenucima Njegovoga života.

Obratimo se Njoj da nas pripremi za nadolazeće nevolje, shvaćajući da će to biti vremena stjecanja velikih zasluga za Nebesko Kraljevstvo.

Izvor: fsspx.news