Piramida mira i sloge u Astani
S
vi ujedinjeni u ovoj gesti „sklada“, prema riječima Velikog meštra, predsjednik su Kolegija časnih meštara Umbrije i Vijeća časnih meštara Ternija.
Biskup se smiješi, plješće, a zatim ulazi u masonsku kuću u kojoj se nalaze dva hrama.To je „bratski“ posjet s predstojnikom, zamjenikom i gradonačelnikom Ternija. Svi pozdravljaju ovu inicijativu koja će promicati dijalog i suočavanje s razlikama prevladavanjem predrasuda.
Čovjek se pita zašto je ovaj biskup toliko želio biti u prvom redu? Za sebe kaže da je dio „Crkve koja izlazi ususret” koju promiče Franjo i da ide na „periferije“. No, to posebno podsjeća na kozu gospodina Seguina koja se više ne želi vezati za kolac krute dogme jer teži kreativnoj slobodi.
Pokraj njega osmijeh Velikoga meštra koji umiruje i šapuće: „Zašto bi me se bojao? Ti znaš da ja ne postojim.“ Od 18. stoljeća do Lava XIII. čak 20 rimskih dokumenata osuđuje slobodno zidarstvo. A 1983. Kongregacija za nauk vjere podsjetila je da je „negativan sud Crkve o masonskim udruženjima“ ostao „nepromijenjen jer su se njihova načela oduvijek smatrala nepomirljivima s naukom Crkve.“
Jasnije se 1985. utvrđuje da je „samo Isus Krist Gospodar istine i samo u njemu kršćani mogu pronaći svjetlo i snagu da žive u skladu s Božjim planom, radeći za istinsko dobro svoje braće.“
Ali teško je slijediti ovo učenje, kada je – dva tjedna prije – sam papa otišao u Astanu, u Kazahstan, gdje stoji „piramida mira i sklada“, simbol „jedinstva religija“, oznaka traženja „uobičajene ljudske referentne točke u svjetskim i tradicionalnim religijama” i monumentalna figura „religija UN-a“.
Što je Papa radio na kongresu koji djeluje na ostvarenju ovog starog masonskog sna? Uistinu inauguracijsko presijecanje vrpce u Terniju započelo je u Astani. Pa čak u Abu Dhabiju gdje je Franjo 2019. s velikim imamom Al-Azhara potpisao dokument „O ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život“. Kako će sve ovo vjerojatno završiti?
„Ogroman, nepomičan, sjedeći na repu, gledao je malog bijelog jarca i unaprijed mljackao usnama. Kako je dobro znao da ga treba pojesti, vuku se nije žurilo.“ (Alphonse Daudet, Koza gospodina Seguina)
Abbé Alain Lorans
Izvor: fsspx.news