Marija
je mnogo trpjela u svom životu, ali nije se nikada žalila. Uvijek
je bila hrabra. Na Kalvariji nije pala u nesvjest: stajala je uz
križ.
Isus
i Marija trpjeli su zajedno za cijeli
svijet. Marija je mnogo trpjela gledajući svoga
Sina kako trpi. Kroz život našeg Gospodina, mačevi su probadali
srce Njegove Majke, počinjući sa Šimunovim proročanstvom pa sve
do Njegove smrti i ukopa. Sveukupno je
sedam mačeva probolo
njezino majčinsko srce.
Trpljenje
Blažene
Djevice
Marije bilo je razmjerno
njezinoj
svetosti
Kao
Majka Božja, Marija je bila uzvišena na neusporedivu razinu
svetosti. Njezina žalost bila je u skladu s njezinom svetošću, jer
trpljenja i nedaće svetaca uvijek su išle u korak s njihovom
svetošću. Kakvo je onda Marijino trpljenje moralo biti da bi bilo
proporcionalno s njezinom veličinom – veličinom Majke Božje!
Žalosti
Majke Božje nadišle su snagu ljudske izdržljivosti. Jednoglasno
mišljenje duhovnih autora jest
da je pod pritiskom nezamislivih patnji život Blažene Djevice
čudesno sačuvan. Od trenutka Šimunovog proročanstva ona je
predvidjela svoje žalosti u živoj stvarnosti. Bez posebne pomoći
Božje svemoći njezina bi se duša odvojila od tijela.
Istina,
Marija je bila savršeno mirna jer je bila posve podčinjena volji
Božjoj; ali to nije umanjilo njezine žalosti. Njezina narav, koju
nikad nije narušio grijeh, posjedovala je iznimnu nježnost i bila
je osjetljiva na trpljenje u neopisivom stupnju.
Okolnosti
koje su pojačale trpljenje Blažene Djevice Marije
Možemo
steći neki dojam o neizmjernosti žalosti naše Blažene Majke
razmatrajući o okolnostima koje su dodale
posebnu gorčinu njezinoj patnji.
Koja
majka ne bi željela umrijeti sa svojim sinom da je stavljena u
sličnu situaciju poput Blažene Djevice Marije? Ali Marija nije
mogla umrijeti s Isusom, iako je sjedinjenje s Njime
uvelike postalo dio njezine naravi tako da je zapravo činio njezin
život. Isus, njezin Sin, bio je blaženstvo njezinog srca, sunce
njezinog postojanja.
Kako
je Marija mogla živjeti bez Isusa?! Pa ipak, ona ga
je morala vidjeti kako umire! Koja neizreciva tuga!
Druga
okolnost koja je povećavala muke
Majke Božje je shvaćanje da su njezine patnje povećale patnje
njezinog božanskog Sina; to su, zapravo, bile neke
od najgorčih
boli koje je On morao podnijeti. Bila je to Njegova volja da Njegova
Blažena Majka bude dio Njegovog
trpljenja.
Kada
razmotrimo neograničenu ljubav s kojom je On ljubio Svoju Majku,
razumjet ćemo da je sresti nju na svom
putu na Kalvariji, imati ju pod križem, bila
sigurno jedna
od Njegovih najokrutnijih muka.
Marija je to znala.
Koja
bol za njezino majčinsko srce - znati da ona mora biti jedan
od uzroka Njegove patnje!
Marija
je bila svjedok patnji svoga
božanskog Sina. Vidjela ga
je vezanoga za stup; čula je udarce bičem,
vidjela je Njegovo osjetljivo
djevičansko tijelo
kako se previja i drhti pod razdirućim udarcima.
Bila
je prisutna kod prizora 'ecce
homo',
na putu prema Kalvariji i kod raspeća. I njezino mučenje je još
bilo uvećano
činjenicom da nije mogla olakšati svom
dragom Sinu Njegove mučne boli.
Dok
je stajala pod križem, vidjela je kako Krv teče s Njegove trnjem
okrunjene glave
u Njegove oči, ali nije mogla doseći Njegovo sveto Lice da mu
obriše te kapi! Vidjela je Njegove usne ispucale od žeđi, blijede
i bez krvi, ali mu
nije mogla pružiti osvježavajuće piće!
Njegova glava nije imala gdje se odmoriti, a sada je bila spriječena
dati mu
oslonac ili mu
omogućiti
da otpočine u njezinom zagrljaju.
Tko
može shvatiti muku koju je podnijelo njezino majčinsko srce za
vrijeme ta beskrajna tri sata strašne bespomoćnosti!
Dok
je Blažena Djevica stajala pod križem, još je bio jedan od
izvora
najgorče žalosti za nju, to jest, njezin jasan
pojam o naravi grijeha.
Ne
možemo sumnjati da je naš Gospodin udijelio
svojoj
Majci nadnaravno znanje o grijehu, njegovoj pokvarenosti, odvratnosti
i užas i mržnju kojom
Bog promatra grijeh. Vidjela
je odvratnost grijeha ispisanu na križ u Predragocjenoj Krvi
Isusovoj.
Vidjela
je grijehe čitavoga svijeta, kao planinu koja pritišće pognuta
ramena njezinog krvarećeg, umirućeg Sina. Vidjela je da je On
zaista bio Bog, tako skršen zbog nebrojenih grijeha čovječjih,
zatrpan njihovom krivicom, razapet njihovom zlobom!
Koje
neopisivo trpljenje za nevino, bez krivice Bezgrješno Srce naše
mile Majke!
Još
jedan izvor Marijine neizrecive tuge bila je nezahvalnost ljudi prema
muci našeg Gospodina i vječna propast tolikih duša za koje će
Predragocijena Krv njezinog Sina biti uzalud prolivena.
Ona,
kraljica apostola, majka Crkve, vidjela je pred svojim očima viziju
bezbrižnog čovječanstva u vezi oproštenih grijeha, njihov ponovni
pad u smrtni grijeh, nevjerojatno, zastrašujuće mnoštvo lakih
grijeha, hladnu ravnodušnost, odbojnost prema svetim stvarima,
svetogrđe prema svetim sakramentima, mnoge duše kako odbacuju i
zloupotrebljavaju milosti – sve kao posljedica ove temeljne
nezahvalnosti.
Sada
je očima svoje duše vidjela mnoštvo prokletih,
za koje će sve
patnje njezinog Sina biti izgubljene.
Izvor:
Knight of the Immaculata, br. 4 – 2017.