 |
| „Ecclesia militans“, ruska ikona |
Dragi
prijatelji i dobročinitelji!
Fatima
nas podsjeća na jednu od danas najzaboravljenijih istina: Crkva je Ecclesia
militans [1], vojujuća Crkva. Poslana je od svojega Utemeljitelja u svijet da se
bori protiv zlosilja đavla, bezboštva, laži i poroka. Ovu je bitku zametnuo sam
Bog već u raju za naše praroditelje [2] i
ona se nastavlja tijekom cijele ljudske povijesti. Ona neće jenjavati, nego će
se štoviše pred kraj vremena još i zaoštriti: „Đavao se upravo sprema zametnuti
odlučujuću bitku protiv Blažene Djevice“, kaže sestra Lucija kao glasnogovornica
naše drage Gospe Fatimske. Gdje je riječ o odlučujućoj bitci, to znači da se
mobiliziraju sve snage! Majka Božja poziva sve pod svoj stijeg kako bismo se s
njom borili za Božju čast, kraljevstvo njezina Sina i spasenje duša. Nijedan se
katolik ne smije dispenzirati od posezanja za oružjem duha, osobito za
molitvom, žrtvom, ali i riječju Božjom i na koncu također i za borbom oko
svetijeg života.
Fatima
i slatkorječivost o miru
Zacijelo
se ne treba napominjati kako borbeni jezik Fatime proturječi modernome duhu
vremena. Danas vlada smrtonosni pacifizam koji je prodro i u unutrašnjost Crkve
i koji nas milozvučnim krilaticama želi obmanuti da nema više dušmana: „Svi su
braća“, „Ateisti su Božja djeca prve klase“ [3], masoni naši prijatelji [4], đavao
spada u carstvo mitova [5]. „Mir iznad svega“, sada je parola. Stoga se moramo
razumjeti s inovjercima i slobodoumnicima, prihvatiti ih, priznati njihove
vrijednosti, surađivati s njima. Željeti ih obratiti, to bi bila ogromna glupost [6]. Budući da su svi ljudi ionako
dobre volje, zajednički izgrađujmo ovdje svijet mira i sreće! Neovisno o tome da
takve parole već 300 godina po svijetu šire i uzvikuju najokorjeliji
neprijatelji Crkve, takvo je „naviještanje“ kobna obmana dobronamjernih ljudi.
Bjesni odlučujuća bitka, a mnogi od naših generala ne samo da bacaju oružje,
nego i neprijatelja zovu prijateljem, grle ga i ne shvaćaju kako im se lukavo
zabada nož u leđa. U tome se sastoji kriza Crkve koja duše nezaštićene predaje
sotoninim kandžama. Đavlova taktika sastoji se u tome da se zakrabulji i učini
nevidljivim. Njegove napasti dolaze sa smiješkom i elegantnom kravatom. „Budni
budite“, opominje nas Spasitelj! Što neprijatelj nastupa lukavije i što se
pravi bezopasnijim, tim je opasniji!
Ovim
pacifističkim zavodničkim lukavstvima suprotstavlja se Majka Božja Fatimska i
istodobno i veliki marijanski pokret koji je ona utemeljila: Vitezovi
Bezgrješne.
Sveti
Maksimilijan Kolbe, njezin vjerni sluga, oduševio je milijune ljudi za borbenu
katoličku samosvijest:
„Vitezovi,
Militia, Borba: to sve zvuči ratnički, jer je rat! Ne rat karabina, bombi,
bojnih otrova, ali ipak pravi pravcati rat. Koja taktika? Poglavito molitva. –
Moramo iskoraknuti iz ukočenosti i defenzivnog stava. Masonerija i
slobodoumnici bore se protiv Boga i vjere, žele od ljudi stvoriti niske
životinje i uništiti svetost – pretvoriti ih u barbare – borimo se i mi, naravno,
dopuštenim sredstvima, ali ne za to da sebe same i svoje bližnje zaštitimo od
ponovnog pada u poganstvo, nego i za to da Marija vlada nad srcima svih ljudi
jer onda k njima dolazi Kristovo kraljevstvo.“
„Je
li s obzirom na tako moćna djela neprijatelja Crkve Božje dopušteno stajati
besposleno? Je li dopušteno samo kukati i prolijevati suze? Ne! Mislimo na to
da ćemo na sudu Božjemu podnositi račun ne samo o onome što smo učinili, nego
će Bog pobrojiti i sva ona dobra djela koja smo mogli učiniti, ali koja smo
propustili. Na svakome od nas leži teška obveza stajati u rovu i obraniti
neprijateljeve napade vlastitim prsima. Ponekad se može čuti rečenica: Što ja
još mogu? Na drugoj strani jaka organizacija, moćni kapital itd. Takva osoba
zacijelo je zaboravila što je rekao sveti Pavao: Sve mogu u onome koji me
jača.“
Križarska
vojna svete Krunice
Nadahnut
istim duhom naš je Generalni poglavar, biskup Fellay, prošle godine pozvao na
Križarsku vojnu svete Krunice koja će još trajati do 22. kolovoza. Iz
spomenutih razloga njoj pripada značaj koji se ne smije podcijeniti. Neka po
cijelom svijetu umnožena revnost u molitvi i žrtvovanju dade da se na nas s
neba sruči bogata milosna kiša te da sukladno nakanama Križarske vojne potakne
Papu da izvrši već odavno zahtijevanu posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu
i tako pripravi put žarko željene pobjede ovoga Srca.
Na
Uskrs slavimo našeg uskrslog Spasitelja kojega Crkva časti kao „Victor Rex –
Kralja Pobjednika“. Njegova veličajna pobjeda plod je ljute borbe koju je
cijeli život morao voditi protiv grijeha i đavla svojim svetim životom i smrću.
I mi se hrabro borimo s njim kako bismo i mi dospjeli do „slave Uskrsnuća“. U
tom smislu želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!
p.
Stefan Frey
[1] Izraz koji
potječe od sv.Augustina, do II. vatikanskog sabora nalazio se u svim katoličkim
katekizmima svijeta, odonda je izmijenjen „putujućom Crkvom“. (vidi Lumen gentium 49)
[2] Postanak
3,15: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda
njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“
[3] Papa Franjo,
Propovijed od 23.svibnja 2013.
[4] Prema Rudiju
Rabeu, Bečkog kardinala Königa i Kurta Barescha, počasnog velikog meštra Velike
lože Austrije povezivalo je „duboko prijateljstvo“(frei-maurer-wiki.de)
[5] Usp. Herbert Haag i njegova knjiga „Oproštaj od đavla“ (Abschied vom Teufel)
[6] Papa Franjo, Intervju s Eugenijom Scalfarijem, u
rimskom dnevniku La Repubblica od 1.listopada 2013.