Intervju s don Faustom Buzzijem za Il Giornale

Prenosimo intervju s don Faustom Buzzijem, pomoćnikom poglavara Talijanskoga distrikta FSSPX-a, koji je prošli tjedan objavljen u talijanskim dnevnim novinama Il Giornale.

Il Giornale: Što još razdvaja zajednicu Bratstva sv. Pija X. od Katoličke Crkve?

Don Fausto Buzzi: Potrebno je istaknuti da Bratstvo sv. Pija X. ni na koji način nije odvojeno od Katoličke Crkve. Mi smo sjedinjeni s Katoličkom Crkvom i nikada se od nje nismo odvojili, usprkos neslaganju s autoritetima Crkve. Mi nismo odgovorni za ta neslaganja. Nadbiskup Lefebvre je uvijek govorio da je on osuđen zbog samih onih stvari radi kojih su ga pape (posebno papa Pio XII.) prije hvalili. Rim je onaj koji se promijenio te se s Drugim vatikanskim udaljio od stoljećima stare Tradicije Crkve.

IG: Jedan župnik mi je jednom rekao: „Mnogi ljudi govore o raskolu, ali oni nemaju teološku stručnost Marcela Lefebvrea“. Je li to tako?

FB: Mnogi ljudi kritiziraju ili osuđuju Bratstvo sv. Pija X., a da ga ne poznaju i bez razumijevanja su ozbiljnih razloga koji ga stavljaju u tu neprijateljsku situaciju u odnosu na crkvene autoritete. Danas se mnogi ljudi, svećenici i laici, počinju pitati što se događa u Crkvi i otvaraju oči za činjenicu da su oni koji su godinama kategorizirani kao raskolnici možda oni koji su ostali vjerni Katoličkoj Crkvi i, paradoksalno, najvjerniji papinstvu. U našim bogoslovijama nadbiskup Lefebvre je želio da studiramo Summu Theologicu svetog Tome Akvinskog i druga klasična djela teologije. Uvjeravam vas da je bila velika milost za nas primiti tako duboku i čvrstu formaciju.

IG: Kakvo je vaše mišljenje o Papi Franji?

FB: Za nas papa Franjo nije ni gori ni bolji od drugih koncilskih ili postkoncilskih papa. On radi u istoj radionici koju je postavio Ivan XXIII., onoj koja ruši Katoličku Crkvu da bi sagradila drugu – onakvu koja je usklađena s liberalnim duhom svijeta. Usudio bih se ići i dalje: sadašnji Papa nije toliko odgovoran koliko je bio papa Pavao VI. On je bio taj koji je održao koncil, zaključio ga i donio sve reforme. A sve je to sada uzrok velike krize koju vidimo u Crkvi. Naravno, djela i riječi pape Franje čine se ozbiljnijima od onih njegovih prethodnika. Ali to nije tako. Današnji mediji imaju efekt da sve preuveličaju puno više nego u prošlosti. U biti su djela Pavla VI. bila mnogo ozbiljnija od Franjinih.

IG: No ipak, kao da je Bergoglio učinio nekoliko koraka prema vama, zar ne?

FB: On zasigurno nije učinio nikakve doktrinarne korake prema nama. Međutim, on nas smatra „perifernom“ stvarnošću. Kao takvi, mi smo predmet njegove naklonosti. Kada je bio kardinal u Buenos Airesu, jedan od naših svećenika dao mu je knjigu o životu našeg utemeljitelja. Pročitao ju je i ozbiljno ga se dojmila. Možda je to također pridonijelo njegovoj naklonosti prema nama. Mnogi se pitaju zašto nije bio tako blagonaklon prema Franjevcima Bezgrešne koji su zaista bili u procesu prihvaćanja katoličke Tradicije. Upravo suprotno, u ovome slučaju, zanemarujući milosrđe, tretirao ih je grubo i s iznimnom surovošću.

IG: Mnogi smatraju da ste vjerski „ekstremisti“ ...

FB: Vjera je teološka krepost, a teološke kreposti mogu se beskonačno uvećavati jer je njihov cilj sam Bog. Stoga nema granice za vjeru. U tom smislu, biti ekstremist značilo bi biti krepostan. Rekavši to, mogao bih Vam citirati riječi našega Gospodina, na primjer: ,,Onaj koji nije sa mnom, protiv mene je“. Ili riječi svetoga Petra: „Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“. Recite mi jesu li to „ekstremističke“ riječi? Zatim, ako mislimo o mučenicima koji su radije umrli nego izdali svoju vjeru, kako ćemo njih suditi? Jesu li oni bili ekstremisti? Čini mi se da gubimo osjećaj za vjeru.

IG: Što mislite o doktrinarnoj raspravi oko Amoris Laetitije?

FB: Vidite, to je pitanje koje me primorava da ponovim što sam rekao. Iako su sve inicijative koje nastoje ispraviti taj dokument i braniti nerazrješivost katoličke obitelji posvećene sakramentom hvale vrijedne, ipak pravi problem treba tražiti negdje drugdje. Znate li u čemu je ukorijenjena Amoris Laetitia? U jednom od koncilskih dokumenata, Gaudium et Spes. Stoga je, kao što sam rekao ranije, uzrok ove grozne krize u Crkvi u Drugom vatikanskom. On je DNK krize. Mislite li da bismo imali katastrofalnu Amoris Laetitiju danas da je umjesto Gaudium et Spes objavljena enciklika Pija XI. Casti Conubii? Mislim da ne bismo.

IG: A o rehabilitaciji Luthera?

FB: A što mogu reći? Rehabilitirati najvećega krivovjernika u povijesti koji je sekularizirao cijelu kršćansku vjeru, koji je uzrokovao da je Crkva izgubila cijele narode, to je doktrinarno samoubojstvo i povijesna obmana. Rehabilitacija Luthera pripada ekumenskoj utopiji zadnjih pedeset godina, utopiji koja vodi katolike u otpad od vjere koja nije više nečujna, nego je zaglušujuća. Preporučam pročitati novu knjigu o Lutheru koja je nedavno objavljena, Pravo Lutherovo lice. Napisao ju jedan od naših svećenika, profesor ekleziologije na bogosloviji u Econeu. Kada je pročitate, razumjet ćete apsurdnost navodne rehabilitacije.

IG: Vidite li doktrinarno ujedinjenje između vas i Vatikana kao moguće u budućnosti?

FB: Nisam prorok. Mi se nadamo da će se to dogoditi, posebno radi spasenja tolikih duša koje su u opasnosti da budu izgubljene za čitavu vječnost. Ali, ako mi dopustite, htio bih vam reći što mi danas možemo učiniti da bismo pridonijeli pobjedi Tradicije u Crkvi. Svaki od nas – svaki katolik, biskup, vjerni svećenik – svi se moramo vratiti crkvenoj tradiciji svih vremena. I nitko se ne treba bojati da će dati dojam da je protiv autoriteta Crkve. Jer to zapravo nije protiv njih, nego upravo suprotno: to je najefikasnije sredstvo koje im može pomoći razumjeti da se moramo vratiti Tradiciji, koja je jedina i jedinstvena budućnost svete Crkve.