Važno
je uočiti razliku između nedjeljnog odmora i služničkih,
težačkih
poslova,
opera
servilia i
slobodnih
poslova,
opera
liberalia.
Primijetimo
da crkvena zabrana ne ovisi o svrsi, razlogu zašto se neki posao
radi, već o naravi
samoga
posla. Služnički
posao koji se čini iz ljubavi ili milosrđa zabranjen je nedjeljom,
poput košenja susjedove trave ili bojanja garaže, a slobodni
poslovi su dopušteni,
čak i kada se rade zbog profita, poput slikanja slika za prodaju.
Možda se pitate koja je onda razlika između služničkih i slobodnih poslova i zašto su služnički poslovi posebno zabranjeni. Sv. Toma Akvinski objašnjava zašto u svojoj Summi Theologici (IIa IIae, q. 122, a. 4, ad 3).
,,Služnički
posao se zove zbog služenja, robovanja; a ovisnost je trostruka.
Jedna po kojoj čovjek služi grijehu; prema Ivanu 8, 34:
„Tko
čini grijeh, rob je grijehu“,
i
u ovom slučaju grješni su svi služnički
čini. Druga je gdje jedan čovjek služi drugome. A
čovjek ne služi drugome svojim umom, već svojim tijelom. Zbog toga
se svi poslovi u kojima jedan čovjek služi drugome zovu
služničkima.
Treća je služenje Bogu i na taj način se djelo
bogoštovlja i klanjanja, koji se tiče služenja Bogu, može zvati
služnički
posao.“
Očito
je da je nedjelja posvećena bogoštovlju
i služnički
poslovi u tom trećem smislu ne samo da su dopušteni,
nego
su obvezni. Također, služnički
poslovi u prvome
smislu grijeha su uvijek zabranjeni, a posebno nedjeljom. Ako su
služnički
poslovi u drugome
smislu fizičkih aktivnosti koje su prije radili robovi striktno
zabranjeni nedjeljom, to je zato što je zaokupljenost tim stvarima
dio kazne za istočni grijeh (Post
3, 19 – „U
znoju ćeš lica svojega jesti kruh“)
i odvraća
dušu od uzdizanja k Božjim
stvarima, razmatranja vječnosti, brige za svoje vječno spasenje i o
većoj slavi Božjoj. Sa slobodnim umjetnostima je drukčije jer
one izražavaju uzdizanje duše i
razmatranje
ljepote,
istine
i dobrote
na
različite načine.
Nedjelju stoga treba upotrijebiti
za dušu da bi
došla
do
izražaja
njezina
sloboda
da
upozna,
ljubi i služi
Bogu ne samo sudjelovanjem u svetoj Misi i crkvenim službama, nego
i prakticiranjem i/ili vrednovanjem
slobodnih
umjetnosti. Moralni
teolog Jone
je
to sažeo na sljedeći način:
,,Slobodni
i umjetnički poslovi također su dopušteni: učenje, podučavanje,
crtanje, arhitektonsko dizajniranje,
igranje, muziciranje, pisanje (tipkanje), slikanje, profinjeno
kiparstvo, vezenje, fotografiranje. To su poslovi koji su dopušteni
čak i ako se rade za plaću“
(Moralna Teologija).
Međutim,
može se ponekad dogoditi da čak i slobodne umjetnosti ometaju dušu
u štovanju Boga, kada su nemoralne ili prilika za grijeh
ili ako je osoba toliko njima okupirana da više ne sudjeluje na Misi
niti se brine za svoje duhovne dužnosti. U takvim okolnostima i
učenje postaje grješno u nedjelju.
p.
Peter R. Scott
Izvor:
http://archives.sspx.org/