I.
Prvi znakovi ovog
kasno dolazećeg proljeća pokazuju da je ove godine prisutno
određeno povećanje u oblačenju muške odjeće od strane djevojaka
i žena, čak i majki. Sve do 1959. u Genovi bi takva odjeća obično
značila da je dotična osoba turist, ali sada se čini da postoji
značajan broj djevojaka i žena iz same Genove koje biraju, barem na
izletima, nositi mušku odjeću (hlače).
Raširenost ovog
ponašanja nas obvezuje na ozbiljno promišljanje, i zato tražimo od
onih kojima je upućena ova napomena da svakako posvete ovom problemu
svu pažnju koju zaslužuje od svakoga tko je na bilo koji način
odgovoran za nekoga pred Bogom.
Želimo prije svega
dati uravnotežen moralni sud o nošenju muške odjeće od strane
žena. Zapravo, naše misli se samo mogu baviti pitanjem morala.
Prvo, što se tiče
pitanja pokrivanja ženskog tijela, za nošenje hlača ne može se
reći da kao takvo predstavlja ozbiljnu povredu čednosti, budući da
hlače svakako pokrivaju više ženskog tijela od modernih suknji.
Drugo, međutim, da
bi odjeća bila čedna nije potrebno samo da pokriva tijelo, nego
također i da nije previše pripijena uz tijelo. Iako je točno da je
puno ženske odjeće danas više pripijeno uz tijelo od nekih vrsta
hlača, ipak, kroj hlače mogu biti još pripijenije, a to obično i
jest, tako da takvo usko pripijanje zadaje ništa manje brige od
pitanja otkrivenosti tijela. Zaradi toga, nečednost muških
hlača na ženama je vid problema koji se ne smije izostaviti iz
sveukupnog suda o ovom pitanju, iako ga također ne treba ni umjetno
preuveličavati.
II.
Međutim, jedan
drugi vid pitanja žena koje nose muške hlače čini nam se
najozbiljniji.
Kad žena nosi mušku
odjeću to prvo utječe na nju samu, mijenjajući psihologiju urođenu
ženi, drugo, to utječe na ženu u svojstvu supruge svog muža,
kvareći odnos između spolova, treće, to utječe na ženu kao majku
svoje djece, izazivajući štetu njezinom dostojanstvu u očima
njezine djece. Svaku od tih točaka posebno treba pažljivo
razmotriti:
A. Muška
odjeća mijenja psihologiju žene.
Pravo rečeno, motiv
koji žene tjera da nose mušku odjeću je uvijek taj da imitiraju,
ne, da se natječu s muškarcem, koji se
smatra jačim, manje vezanim, više nezavisnim. Ta motivacija jasno
pokazuje da je odijevanje muške odjeće vizualno pomagalo u
stvaranju mentalnog stava da se "bude kao muškarac".
Drugo, otkad su god ljudi bili ljudi, odjeća koju osoba nosi
zahtijeva, nameće i mijenja geste, stavove i ponašanje te osobe,
tako da počevši od toga da se samo oblači izvana, odjeća počinje
nametati posebno gledište iznutra.
Također dodajmo da
kad žena nosi mušku odjeću to uvijek više ili manje pokazuje da
reagira na svoju ženstvenost kao da je manje vrijedna, dok je
zapravo samo različita. Izopačenje njezine psihologije je jasno
vidljivo.
Ovi razlozi, u
kojima je sažeto i mnogo drugih, dovoljni su da nas upozore kako se
ženama stvara pogrešan način razmišljanja kad nose mušku odjeću.
B. Muška
odjeća kvari odnos između žena i muškaraca.
Uistinu, kako se
odnosi između spolova razvijaju tijekom odrastanja, prevladava
instinkt međusobne privlačnosti. Osnovni temelj te privlačnosti je
raznolikost između dva spola, koja je moguća samo zato što se
međusobno nadopunjavaju. Ako, međutim, ta "raznolikost"
postane manje očita jer je uklonjen jedan od njezinih glavnih
vanjskih znakova i jer je normalna psihološka struktura oslabljena,
rezultat toga je promjena temeljnog čimbenika u odnosu.
Problem je još
dublji. Međusobnoj privlačnosti između spolova prethodi, i u
naravi, i po redu vremena, onaj osjećaj srama koji drži rastuće
instinkte pod kontrolom, nameće poštovanje, te teži podići na
višu razinu međusobnog uvažavanja i zdravog straha sve što bi ti
instinkti gurnuli prema nekontroliranim činima. Promijeniti tu
odjeću koja svojom različitosti otkriva i poštuje granice i
obrambene mehanizme naravi, znači sravniti razlike i pomoći srušiti
bitne obrambene mehanizme tog osjećaja srama.
U najmanjem slučaju
to znači sprječavati ga. I kad se osjećaj srama spriječi u
aktiviranju kočnica, tada se odnosi između muškaraca i žena sve
više srozavaju do čiste tjelesnosti, lišene svakog međusobnog
poštovanja i uvažavanja.
Iskustvo govori da
kad je žena defeminizirana, njezina obrana je potkopana i slabost se
povećava.
C. Muška
odjeća šteti dostojanstvu majke u očima njezine djece.
Sva djeca imaju
instinkt za osjećaj dostojanstva i doličnosti njihove majke.
Analiza prve unutarnje krize djeteta, kad postane svjesno svijeta oko
sebe, puno prije nego što uđe u adolescenciju, pokazuje koliki
utjecaj ima taj osjećaj. Djeca u ovom pitanju imaju najveću moguću
osjetljivost. Odrasli su obično instinktivno ostavili to sve iza
sebe i ne misle više o tom, ali dobro bi bilo da se sjetimo strogih
mjerila koje djeca instinktivno postavljaju za njihove majke, i
dubokih i čak strašnih reakcija koje nastaju u njima kad vide loše
ponašanje svoje majke. U tom su ocrtane mnoge crte kasnijeg
života - i to ne za dobro - u tim ranim unutarnjim dramama
djetinjstva.
Dijete možda ne zna
definiciju nedoličnog otkrivanja, lakomislenosti ili bračne
nevjere, ali posjeduje instinktivno šesto čulo da ih prepozna kad
se dogode, da od njih pati i bude duboko ranjeno u svojoj duši.
III.
Razmislimo ozbiljno
o važnosti svega dosad rečenog, čak i ako ženino pojavljivanje u
muškoj odjeći ne stvara odmah uzrujanost kao kod teške nečednosti.
Mijenjanje
psihologije žene čini temeljitu i, dugoročno gledano,
nepopravljivu štetu obitelji, bračnoj vjernosti, ljudskim
osjećajima i ljudskom društvu. Istina je da se učinci nošenja
neprikladne odjeće ne mogu svi vidjeti u kratkom vremenu, ali mora
se misliti na ono što se polako i podmuklo podriva, ruši,
izopačuje.
Je li zamisliv
ikakav zadovoljavajući reciprocitet između muža i žene, ako se
promijeni ženska psihologija? Ili, zar je zamislivo ikakvo pravo
obrazovanje djece, koje je tako delikatno u svojem načinu, tako
protkano nezamislivim čimbenicima u kojim majčina intuicija i
instinkt igraju presudnu ulogu u tim osjetljivim godinama? Što će
te žene moći dati svojoj djeci kad već toliko dugo budu nosile
hlače da će njihovo samopouzdanje rasti više u njihovom natjecanju
s muškarcima nego u njihovom funkcioniranju kao žene?
Zašto, pitamo,
otkad god su ljudi bili ljudi, ili otkad su postali civilizirani -
zašto su ljudi u svim vremenima i mjestima bili nadmoćno potaknuti
da naprave razlikovnu podjelu između funkcija dvaju spolova? Zar to
ne svjedoči neporecivo kako cijelo čovječanstvo prepoznaje jednu
istinu i zakon iznad ljudskoga?
Da zaključimo, kad
god žene počnu nositi mušku odjeću, to se smatra čimbenikom
dugoročnog razaranja ljudskog poretka.
IV.
Logična posljedica
svega do sad predstavljenog je da bi svatko na položaju autoriteta
trebao imati osjećaj uzbune u istinskom i pravom značenju te
riječi, oštre i odlučne uzbune.
Šaljemo ozbiljno
upozorenje župnicima, svim svećenicima općenito i posebno
ispovjednicima, članovima svih udruga, svim redovnicima i
redovnicama, posebno sestrama koje podučavaju.
Pozivamo ih da budu
jasno svjesni problema tako da mogu djelovati. Ta svijest je veoma
važna. Ona će uputiti na prikladnu akciju kad to bude potrebno.
Međutim, nemojmo dopustiti da nas savjetuje da se predamo pred nekom
navodno neizbježnom promjenom, kao da smo suočeni s prirodnom
evolucijom čovječanstva i sl.
Ljudi dolaze i
odlaze, jer je Bog ostavio dovoljno prostora za vrludanje njihove
slobodne volje, ali temeljne crte prirode i ništa manje temeljne
crte vječnoga zakona nikad se nisu promijenile, ne mijenjaju se i
nikad se neće promijeniti.
Postoje granice
preko kojih ljudi mogu zalutati, ali ako to učine rezultat je smrt,
postoje granice kojima se prazno filozofirajuće fantaziranje može
rugati i ne uzimati ih za ozbiljno, ali te granice stvaraju savez
čvrstih činjenica i naravi da kazne svakoga tko ih prekorači. A
povijest je već dovoljno pokazala, sa zastrašujućim dokazima iz
života i smrti naroda, da je odgovor svima koji krše osnovne crte
"čovječanstva" uvijek, prije ili kasnije, katastrofa.
Od Hegelove
dijalektike nadalje u ušima su nam odzvanjale čiste bajke, i samim
time što su ih slušali toliko često, mnogi ljudi su se na njih
priviknuli, barem pasivno. Međutim, istina je da narav i istina, kao
i zakon koji je u oboma utkan, idu svojim nepokolebljivim putem, i
kidaju na komadiće nesretnike koji bez ikakva temelja vjeruju u
radikalne i dalekosežne promjene u samoj strukturi čovjeka.
Posljedice takvog
kršenja nisu novi koncept čovjeka nego neredi, štetne
nestabilnosti svake vrste, zastrašujuća suhoća ljudske duše,
bolno povećanje broja ljudskih izopćenika, odavno otjeranih daleko
od ljudskih pogleda i misli da prožive svoje propadanje u dosadi,
tuzi i odbačenosti. Usporedno s uništavanjem vječnih pravila idu
uništene obitelji, životi skončani prije svoga vremena, hladna
ognjišta i domovi, starci odbačeni, mladež svojevoljno izopačena,
te - na samom dnu - duše u očaju koje oduzimaju sebi život. Sav
taj ljudski razor svjedoči o činjenici da Božji red pred ničim ne
uzmiče, niti dopušta da ga se prilagođava, na bilo koji način,
bunovnim snovima takozvanih filozofa!
V.
Rekli smo da svi
kojima je ova obavijest upućena trebaju imati ozbiljan osjećaj
uzbune oko ovog problema. Prema tome, trebaju znati što moraju reći,
počevši s malim djevojčicama na majčinu koljenu.
Znaju da će morati,
bez pretjerivanja ili pretvaranja u fanatike, strogo ograničiti
koliko će tolerirati žensko oblačenje u mušku odjeću, kao
općenito pravilo.
Znaju da nikad ne
smiju biti toliko slabi da bi bilo tko povjerovao da šute pred tim
običajem koji čini da klizi i propada moralno stanje svih ustanova.
Oni, svećenici,
znaju da stajalište koje moraju zauzeti u ispovjedaonicama, bez da
žensko oblačenje u mušku odjeću drže automatski teškim
grijehom, mora biti oštro i odlučno.
Svi trebaju
razmisliti o potrebi za ujedinjenim djelovanjem, pojačanim sa svake
strane suradnjom svih ljudi dobre volje i prosvijetljenog uma, tako
da se stvori prava brana protiv poplave.
Oni od vas koji su u
bilo kojem smislu odgovorni za duše razumiju koliko je korisno imati
saveznike u ovoj obrambenoj borbi - ljude umjetnosti, medija i
zanata. Položaj koji zauzmu dizajnerske modne kuće, njihovi
nadareni dizajneri i industrija odjeće od ključne je važnosti za
ovo cijelo pitanje. Kad se spoje umjetnički smisao, rafiniranost i
dobar ukus, mogu se naći prikladna i dostojanstvena rješenja za
odjeću koju će žene nositi kad moraju koristiti motor ili baviti
se ovakvom ili onakvom aktivnosti ili poslom. Ono što je važno je
da sačuvaju čednost, zajedno s tim vjekovnim osjećajem
ženstvenosti, ženstvenosti koju će više nego bilo što drugo
djeca nastavljati povezivati s licem svoje majke.
Mi ne niječemo da
moderni život postavlja teškoće i čini zahtjeve koji su našim
djedovima i bakama bili nepoznati, ali tvrdimo da postoje vrijednosti
koje treba zaštititi više nego prolazna iskustva, i da za svaku
inteligentnu osobu uvijek postoji dovoljno zdrave pameti i dobrog
ukusa da se nađu prihvatljiva i dostojanstvena rješenja za probleme
kako dolaze.
Iz bratske ljubavi
borimo se protiv sravnivanja čovječanstva, protiv napada na one
razlike na kojima leži komplementarnost muškarca i žene.
Kada vidimo ženu u
hlačama, ne bismo trebali misliti na nju toliko koliko na cijelo
čovječanstvo, kakvo će biti kad se žene trajno maskuliniziraju.
Nitko nije na dobitku u pomaganju da se stvori buduće vrijeme
nejasnoće, dvosmislenosti, nesavršenosti i, jednom rječju,
strahotâ.
Ovo Naše pismo nije
upućeno javnosti, nego onima koji su odgovorni za duše, za
obrazovanje, za katoličke udruge. Neka vrše svoju dužnost i neka
ne budu stražari koji su uhvaćeni na spavanju dok se zlo uvuklo.
Genova, 12. lipnja 1960.
+ Giuseppe kardinal
Siri
nadbiskup
đenoveški