Christus Rex

IZBORNIK

Dobro je da smo ovdje


To otajstvo očitova Isus svojim učenicima na brdu Tabor. Kako je naime, bivajući među njima, govorio o kraljevstvu i o svom drugom dolasku u slavi, a oni možda nisu bili posve uvjereni u to što je glede kraljevstva najavio, on – da bi jednom iz dubine srca to čvrsto prihvatili i iz sadašnjega vjerovali u buduće – čudesno ostvari božansko očitovanje na gori Tabor kao predsliku nebeskog kraljevstva. I kao da je pritom rekao: „Da se ne bi u vama s vremenom pojavila nevjera, evo, već sada, u ovom času, zaista vam kažem: Neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi u slavi svoga Oca“.


Evanđelist pokazuje da se Kristova moć podudara s njegovom voljom, jer nadodaje: Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao snijeg. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.


To su čudesa današnje svetkovine, a to otajstvo što se ostvarilo tu na brdu nama je spasonosno. Jer istodobno nas okuplja Kristova smrt i proslava. A da bismo s onim nadahnutim učenicima što ih je Bog odabrao proniknuli u samu bit tih neizrecivih i svetih otajstava, počujmo božanski i posvećeni glas koji nas snažno zove s visoka, sa samog vrha brda.


Tamo nam je žuriti – eto, smiono govorim – poput Isusa, koji je naš vođa i preteča u nebu. S njim ćemo sjati duhovnih očiju, na neki način obnovljeni obličjem svoje duše, suobličeni njegovoj slici, trajno poput njega preobraženi, učinjeni sudionicima božanske naravi i pripravljeni za ono što je gore.


Tamo hitamo, smiono i radosno. Uđimo u najnutarnjiji oblak, postavši kao Mojsije i Ilija, ili kao Jakov i Ivan. Budi poput Petra, zanesen u božansko gledanje i objavljenje, preobražen tim divnim preobraženjem, podignut sa svijeta, uzdignut sa zemlje. Ostavi tijelo, napusti stvorenje i obrati se Stvoritelju. Njemu je Petar, sav izvan sebe, rekao: Gospodine, dobro nam je ovdje biti.

Bez sumnje, Petre, uistinu je dobro nama tu biti s Isusom i u vijeke tu ostati. Gdje je veća sreća, što je uzvišenije, što odličnije od boravljenja s Bogom, od suobličenja s njim, od toga da se nađemo u svjetlu? Doista, svatko od nas, kad u sebi ima Boga i kad je preobražen u njegovu božansku sliku, s veseljem uzvikuje: Dobro nam je ovdje biti. Tu je sve svjetlo, tu je radost, blaženstvo, ugodnost, u srcu je sve mirno, vedro i blago. Tu gledamo Krista Boga. Tu se nastanjuje s Ocem, te dolazeći govori: Danas je došlo spasenje ovoj kući. Tu je s Kristom nagomilano blago vječnih dobara. Tu se ocrtavaju kao u ogledalu prvine i slike budućih vjekova.


(Iz govora Anastazija Sinajskoga, biskupa, na dan Gospodnjeg preobraženja; br. 6-10; Mélanges d'archéologie et d'histoire 67 [1955], 241-244)