Izjava mons. Fellaya o Zaključnom izvješću Sinode o obitelji

Zaključno izvješće drugog dijela zasjedanja Sinode o obitelji koje je objavljeno 24. listopada, daleko od toga da pokazuje suglasje među sinodskim ocima, izraz je kompromisa među posve različitim stavovima. U njemu se zacijelo mogu pročitati ponavljanja nauka o braku i obitelji, ali se zamjećuju i neugodne dvosmislenosti i propusti te nadasve otvoreni udari na stegu u ime relativističkog pastoralnog milosrđa. Opći dojam koji se stječe o ovom tekstu jest dojam pomutnje koji će se itekako iskoristiti u oprečnom smislu prema trajnom nauku Crkve.

Zbog toga nam se čini potrebnim ponovno potvrditi istinu o funkciji Pape i biskupa [1] te o obitelji i braku koju smo dobili od Krista. Činimo to u istom duhu koji nas je potaknuo da svetom ocu Franji pošaljemo usrdnu molbu prije drugog dijela zasjedanjā ove Sinode.

1. Funkcija Pape i biskupā

Kao sinovi Katoličke Crkve vjerujemo da je Rimski biskup, nasljednik svetoga Petra, Kristov namjesnik i istodobno Glava cijele Crkve. Njegova vlast je vlast upravljanja u pravom smislu i prema njemu pastiri kao i vjernici partikularnih crkava, uzeti svaki posebno ili skupa ujedinjeni, također i na koncilu, na sinodi ili u biskupskim konferencijama, imaju obvezu hijerarhijske podložnosti i istinske poslušnosti.

Bog je tako uredio stvari da držeći s Rimskim biskupom jedinstvo crkvenog zajedništva i ispovijedanje prave vjere, Kristova Crkva bude samo jedno stado sa samo jednim Pastirom. Sveta Crkva Božja božanski je uređena kao hijerarhijsko društvo gdje vlast koja upravlja vjernicima dolazi od Boga samomu Papi i preko njega biskupima koji su mu podložni.

Kada je Papinsko učiteljstvo dalo autentičan izričaj objavljene istine, bilo u dogmatskim stvarima bilo u stegovnima, na crkvene organizme koji su niže razine – kao biskupskim konferencijama – ne spada uvoditi promjene.

Muka Crkve

Zaključno izvješće Sinode o obitelji prihvatili su sinodski oci koji su ga izglasali u njegove 94 točke, prihvaćajući ga dvotrećinskom većinom. Ovaj tekst je pod određenim vidikom sablazan bez premca. U njemu se zbilja nazivaju „živim udovima Crkve“ oni koji javno žive u preljubu tvrdeći da valja razmotriti u praski mogućnost za njih da pristupe Euharistiji ovisno o pojedinačnim slučajevima.

Tako se minira nauk o nerazrješivosti braka kao da bi se taj nauk mogao mijenjati već prema okolnostima. I sama šesta zapovijed: „Ne sagriješi bludno“ bi tako vrijedila općenito, ali bi onda valjalo razmotriti svaki poseban slučaj dopuštajući na taj način iznimke. Pred nama je revolucionarna tehnika, već porabljena na Drugom vatikanskom saboru, koja se više ne odnosi na nepromjenjiva načela, nego koja se prilagođava okolnostima. Sve to je u savršenom kontinuitetu s dvama motuproprijima pape Franje o skraćenju postupka za proglašenje braka nevažećim koji su otvorili put onome što se već nazivalo „katoličkom rastavom“.

To je novo, lažno milosrđe, ali ne za grješnika, nego za grijeh. Istinsko milosrđe se odista ne sastoji u izmjeni morala kako bi se opravdalo neuredno ponašanje, nego u pokazivanju težine zla i poticanju grješnika na obraćenje.

Kako je već tvrdio naš utemeljitelj, mons. Marcel Lefebvre, proživljavamo muku Crkve koja se sve više očituje izdajom hijerarhije: to je Judin poljubac; to je Kaifa koji daje osloboditi Barabu, a Isusa osuđuje na smrt.

Šutjeti o ovoj sablazni znači prihvaćati je. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ne može šutjeti i u sljedećem priopćenju našega Generalnog poglavara ponavlja katolički nauk nasuprot ovim zabludama koje šire same crkvene vlasti.

don Pierpaolo Maria Petrucci

Poglavar Talijanskog distrikta FSSPX-a

Izvor: www.sanpiox.it

Dettagli

6000 hodočasnika u Lourdesu

Od 24. do 26. listopada održano je veliko hodočašće Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u francusko marijansko svetište Lourdes.

S dopuštenjem mjesnog biskupa i uprave svetišta, svečane svete Mise opet su se mogle celebrirati u velikoj podzemnoj bazilici svetišta.

Nekoliko tisuća hodočasnika je sudjelovalo u velikim procesijama koje su svaki dan išle do špilje ukazanja iz 1858. godine.

Svečanu trojnu Misu na nedjelju Krista Kralja služio je p. Christian Bouchacourt, poglavar Francuskog distrikta Svećeničkog bratstva sv. Pija X. pred 6000 vjernika.

Donosimo nekoliko fotografija ovog veličanstvenog događaja:

Na putu decentralizacije istine?

Dana 17. listopada 2015., pošto su prošle dvije trećine druge Sinode o obitelji, papa Franjo je predsjedao svečanosti u sjećanje na ustanovljenje Biskupske sinode koju je utemeljio Pavao VI.

U svojem govoru spomenuo je nužnost da se preradi Petrova služba u nadi da će se tako promicati sinodalnost i biskupska kolegijalnost te je zahtijevao „jaku decentralizaciju“ Crkve u korist lokalnih episkopata. „Papa ne stoji sam iznad Crkve, nego joj pripada kao krštenik među krštenicima i u Biskupskom zboru kao biskup među biskupima. Istodobno je pozvan kao nasljednik apostola Petra upravljati Rimskom Crkvom koja u ljubavi predsjeda svim crkvama“, rekao je Papa.

Onda je Papa ponovio svoju želju koju je već 2013. godine bio izrekao u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium o „obraćenju papinstva“. U ovome dokumentu čovjek koji se sam predstavlja kao Rimski biskup tuži se na „preveliku centralizaciju“ koja se „nije pokazala od pomoći, nego otežava crkveni život i njezinu misionarsku zadaću“. Molio je da se izradi iscrpna studija o statusu biskupskih konferencija kako bi se njima „dodijelile određene zadaće, među njima i istinska učiteljska vlast“. Reforma crkvenih struktura, napisao je Franjo dalje, zahtijeva od svakoga da bude „hrabar i kreativan“.

Intervju s paterom L. Grünom o katoličkom braku: „Nasljedovati primjer Krista i Crkve“

Krist i Marija, Krist Zaručnik i Crkva Zaručnica

(Gospina kapelica, Sacro Speco, Subiaco)

Glasilo Njemačkog distrikta FSSPX-a Mitteilungsblatt je u povodu vatikanske Sinode o obitelji vodilo razgovor s paterom Ludgerom Grünom o pitanjima u svezi s brakom i obitelji.

Mitteilungsblatt: Velečasni oče, u povodu Sinode mnogi katolici se pitaju kako se bračnim drugovima uistinu može pomoći. Situacija u mnogim obiteljima se čini vrlo zabrinjavajućom, a osim toga postoji još i tema „rastavljenih i ponovno građanski oženjenih“.

p. Grün: Počnimo možda sa Sinodom. Čini se da je ona konačna točka dugog pokreta. Dok je Krist otpočeo svoje javno djelovanje ponovnom uspostavom obitelji, Sinoda sada pokušava zla i neprilike koje su nastupile nakon Koncila jednostavno proglasiti dobrima i normalnima. Već desetljećima se zanemarila tema sakramenta Ženidbe u propovijedi, šutjelo se o kontracepciji, priprava za brak je propala, liturgija se više ne nadahnjuje duhom žrtve koji je neizostavan za rast veze, a nitko se ne brine o pitanju kako se kršćanske obitelji može čuvati od posvjetovnjačenog duha. Jedan vrlo poznati terapeut za bračne parove bio je prije nekoliko godina pozvan na predavanja u sklopu doškolovanja za suradnike crkvenog bračnog savjetovališta. Kada je u svojim predavanjima govorio o sakramentu Ženidbe, najedanput se promijenila atmosfera. On je rekao: „Imao sam osjećaj da sam dotaknuo prljavi tabu.“ To pomalo pokazuje koliko malo vrijednosti se danas polaže na sakrament Ženidbe. Posljedica ovoga zanemarivanja jesu mnogovrsni problemi u braku i nemoćnost supružnika živjeti sakrament zbilja sa stajališta vjere.

MB: Što mislite pod tim živjeti sakrament sa stajališta vjere?

p. Grün: Prije nekog vremena pitao sam jednu suprugu i majku što za nju znači sakrament svete Ženidbe. Dugo je šutjela i onda rekla: „Da ostanemo zajedno“. Premda je ponekad veliki uspjeh držati obitelj skupa, ovaj odgovor pokazuje veliko siromaštvo. Zamislite da upitate nekog svećenika što mu znači svećeništvo, a on Vam odgovori: „Da ostanem svećenik“. U to spada puno više toga. Središnja točka je da supružnici shvate da je njihov brak živa, nadnaravna grana na stablu jedinstva Krista i Crkve. Ova grana živi od života stabla. Iz toga slijedi s jedne strane veliko dostojanstvo supružnika jer oni predstavljaju Krista i Crkvu. Na drugoj strani u tome leži zadaća da se međusobno daruje ista ljubav koja vlada između Krista i Crkve. Daljnja posljedica je da muž i žena jedno prema drugome stoje kao glava i tijelo, a i to se mora pokazati u životu obitelji. Na koncu, obadvoje žive u istoj ljubavi prema svojoj djeci kao što postoje Krist i Crkva za djecu Božju. Ako se bračnim drugovima ovo protumači primjerima i uputama, imaju najedanput izvor novoga života za svoj brak.

Blagdan Krista Kralja

Posljednje nedjelje u mjesecu listopadu, prije blagdana Sviju Svetih, Crkva po tradicionalnom obredu slavi blagdan Krista Kralja. Želimo svim vjernicima blagoslovljen ovaj blagdan koji nosi u sebi tako veliko značenje za sadašnji povijesni trenutak. Razmotrimo njegovu poruku iz sljedećeg izvatka iz Katekizma o krizi u Crkvi:

32) Je li Isus Krist kralj građanskog društva?

Isus Krist je ne samo kralj Crkve ili vjernika, nego i svih ljudi i svih naroda. Prije nego što je uzašao na nebo rekao je: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji“ (Mt 28,18). On je kralj cijeloga svijeta i ništa nije izuzeto njegovoj vladavini.

33) Nije li Isus Krist rekao da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta?

Krist je pred Pilatom potvrdio da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Iv 18,36). Time je htio reći da njegovo kraljevstvo ne izvire iz ovoga svijeta i da je njegova narav iznad one koju imaju zemaljska kraljevstva; no ono se ostvaruje na zemlji. Kraljevstvo Isusa Krista nije od ovoga svijeta, ali jest u ovome svijetu.

• Nije li Gospodin jasno očitovao da ga ne zanima svjetovna vlast i da želi vladati samo nad dušama?

Gospodin ponajprije želi spasiti duše i vladati nad njima svojom milošću. Da bi okrenuo ljude u smjeru neba, za vrijeme svoga života na zemlji odbio je izvršavati ikakvu zemaljsku vlast. Pažljivo je razdvojio religijsko društvo koje je osnovao (svetu Katoličku Crkvu) od građanskog društva. Zemaljskim je kraljevima ostavio njihovu vlast. Ali Kristovo kraljevstvo svejedno postoji, a vremeniti autoriteti imaju dužnost javno ga priznati jednom kad ga spoznaju.

Babilon

Druga Sinoda o obitelji završava sutra u nedjelju, 25. listopada i svi promatrači se pitaju što bi iz toga moglo proisteći…

Jedno povjerenstvo stručnjaka koje će proučavati pitanje rastavljenih i civilno-pravno ponovno vjenčanih katolika? Posinodsko apostolsko pismo pape Franje? Doktrinarni dokument o braku i obitelji? Nakon više od dva tjedna rada nitko ne zna što dolazi. No cjelokupni dojam je dojam velike dogmatske pomutnje i najdubljeg jaza između sinodskih otaca.

Naravno,oni će govoriti o „sinodskoj polifoniji“ ili „kolegijalnoj simfoniji“ da sakriju pravu kakofoniju. Kako bi maskirali stvarnu pogibelj raskola koji je de facto, reći će da se došlo do „diferenciranog suglasja“ da se uporabi zamagljujući izričaj slavnog Kaspera. Onda će se stručnjaci susresti kako bi pokazali da će svatko, opet ponovno, i dalje tražiti…

Ali iza cijele ove retorike i cijelog ovog prenemaganja razorna kolegijalnost će svakoj biskupskoj konferenciji dopustiti da u praksi čini ono što želi: što jednima ostaje doktrinarna zabluda, drugima je pastoralna istina. Grijeh za kardinala Caffarru iz Bologne, milosrđe za kardinala Marxa iz Münchena!

Aggiornamento, otvorenost za modernost i kult čovjeka…Otkada su počeli slušati svijet, ni o čemu u Crkvi nisu više postigli suglasje. S tim u vezi Isus kaže: „Blaženi oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“ (Lk 11,28)

Izvor: fsspx.de

Milosrđe prema grješniku ili prema grijehu?

o. Reginald Garrigou-Lagrange, dominikanac

Predlažemo za čitanje tekst oca Garrigou-Lagrangea koji je bio jedan od najvećih tomista novijeg vremena, uzet iz njegove rasprave o duhovnosti LES TROIS ÂGES DE LA VIE INTÉRIEURE (Tri razdoblja nutarnjeg života) (I. sv., VIII. Pogl.). Ovaj tekst je danas bolno aktualan i podsjeća na to da nas istinska ljubav mora dovesti da budemo milosrdni prema grješniku, ali ne i prema grijehu.

„Postoji lažna ljubav koja se sastoji od loše milostivosti i slabosti kao blagost onih koji ne ozlojeđuju nikoga jer se boje svih. Postoji i navodna ljubav koja se sastoji od humanitarnog sentimentalizma koji teži za tim da je prihvati prava ljubav i koja je često svojim dodirom uprlja.

Jedan od glavnih sukoba sadašnjeg trenutka jest sukob koji nastaje između istinske i lažne ljubavi. Ova posljednja nas podsjeća na lažne kriste o kojima govori Evanđelje; oni su mnogo opasniji prije nego što ih se raskrinka nego onda kada se daju prepoznati kao istinski neprijatelji Crkve.

Optima corruptio pessima, najgora pokvarenost jest ona koja se u nama hvata za ono što je najbolje, za najviše bogoslovne krjeposti.

Prividno dobro koje privlači grješnika uistinu je puno pogibeljnije kada je priviđenje uzvišenijeg dobra; kao primjerice ideal pankršćana koji zahtijevaju jedinstvo crkava nauštrb vjere koju pretpostavlja ovo jedinstvo.

Ako dakle poradi gluposti i kukavičluka oni koji bi trebali predstavljati istinsku ljubav u nekoj stvari odobravaju ono što potvrđuje lažnu, iz toga može nastati neprocjenjivo zlo, kadšto još i veće od onoga koje čine deklarirani progonitelji za koje je bjelodano da se s njima ne može imati više ništa zajedničko.“

53 nova bogoslova za FSSPX za godinu 2015./2016.

Zaitzkofen (Njemačka)

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. primilo je u prvu godinu duhovnosti za sadašnju akademsku godinu 2015./2016. ukupno 53 mladih ljudi u različitim bogoslovijama.

U sjevernoj polutci, Bogoslovija svetog Župnika Arškog u Flavigniju (Francuska) primila je 14 novih bogoslova (4 Francuza, 4 Švicarca, 2 Gabonca, 2 Talijana, 1 Nigerijca i 1 Poljaka) i 2 postulanta za časnu braću (1 Francuz i 1 Kanađanin) kao i jednog kandidata u predbogosloviju.

Flavigny (Francuska)

Bogoslovija Presvetog Srca Isusovog u Zaitzkofenu (Njemačka) primila je 10 novih bogoslova (2 Nijemca, 2 Čeha, 1 Austrijanac, 1 Francuz, 1 Poljak, 1 Rus i 1 Južnoafrikanac).

Bogoslovija sv. Tome Akvinskog u Winoni, Minnesota (SAD) primio je 12 novih bogoslova i 4 postulanta za časnu braću (svi Amerikanci), kao i 30 kandidata u predbogosloviju koji će slušati pripravna predavanja prije nego započnu posebni studij u Bogosloviji.

Winona (SAD)

U južnoj polutci je početkom nove akademske godine u ožujku 2015. u Bogosloviju BDM Suotkupiteljice u La Reji (Argentina) pristiglo 9 novih bogoslova (5 Argentinaca, 2 Brazilca, 1 Čileanac i 1 Guatemalac) i 3 postulanta za časnu braću (1 Amerikanac, 1 Brazilac i 1 Dominikanac) kao i 14 kandidata u predbogosloviju.

U Bogosloviju Svetog Križa u Goulburnu (Austrilija) ušlo je 8 novih bogoslova u prvi godinu studija (2 Australca, 1 Amerikanac, 1 Indijac, 1 Kenijac i 1 Ugandac) kao i 1 postulant za časnu braću i 4 kandidata u predbogosloviju.

La Reja (Argentina)

To su ukupno 53 bogoslova u prvoj godini studija za kalendarsku godinu 2015. i 10 postulanata za časnu braću. Godine 2014. bio je 51 bogoslov, 2013. ukupno 43, 2012. ukupno 50, 2011. ukupno 57 i 2010. ukupno 48.

Izvor: DICI br. 323, 19. X. 2015.

Ono što Bog želi, a ne ono što bi Papa dopustio

Prošli smo mjesec pisali da nova pokoncilska Misa ljulja kolijevku agnosticizma, vjersku sumnju i trajnu nesigurnost jer drži prisutnog u zamornom dijalogu između svećenika i okupljene zajednice i ne stvara više naviku da se čovjek stavi pred samog Boga. Apsurdno je da u novoj Misi, tako ljudskoj i usredotočenoj na zajednicu, može biti i netko tko gotovo više ne vjeruje ili i dalje čuva svoje sumnje u vjeru. Može biti i netko tko, premda je vjernik, traži više ljudske razloge za dolazak u crkvu, misleći pri tom možda na psihološko i društveno dobro koje se u njoj još može pronaći. To je agnosticizam do pola, agnosticizam nekoga tko, premda ne stoji pred Bogom, ne donosi odluku da će napustiti Crkvu.

To je jedna vrsta – pomozite nam reći – „katoličkog agnosticizma“. Ovaj „katolički agnosticizam“, čija se kolijevka stalno ljulja u novoj Misi, ne zaustavlja se na obredu, nego navaljuje na sve vidike katoličke pripadnosti kao i cijelu životnu borbu. To je sveopći agnosticizam koji sve zahvaća, upravo „katolički“.

Katolički agnosticizam ne dopušta odlučiti hoćemo li biti s Bogom ili ne i zbog toga je izuzetno opasan jer obmanjuje. Obmanjuje te, uvjerava te da misliš da si još katolik dok to više nisi; a obmanjujući te onemogućuje bol i suze koje bi te dovele do obraćenja.

Katolički agnosticizam ima ozbiljne sumnje u vjeru, ali još želi pripadati Crkvi.

Zašto tako čini? Jednostavno jer grijeh nije razuman, proturječan je, nema logike. Grijeh se hrani osjećajem, a ne razumom. Ne vjeruješ više ili skoro ne vjeruješ, ali još ti je stalo do Crkve. Stalo ti je možda zbog nostalgije za svojim korijenima i možda jer, u jednom posve društvenom svijetu, valja još nečemu pripadati; i za tebe još mora postojati jedan klub.

Kako je Krunica spasila Austriju od komunističke vlasti

Okupacija Austrije 1945.-1955. - izmjena straže SAD-u i SSSR-a ispred Palače pravde u Beču, Zapovjedničkog stožera savezničkih snaga (fotografija iz oko 1950.)

Katolička Austrija je nakon Drugog svjetskog rata potpala pod tiransku upravu komunističkog SSSR-a. Svećenik franjevac, p. Petrus, prisjetio se kako su kršćani u 16. st. porazili Turke u bitci kod Lepanta pomoću Krunice, unatoč tome što su bili daleko malobrojniji. P. Petrus pokrenuo je Križarsku vojnu i 70 tisuća ljudi obvezalo se svaki dan moliti Krunicu na nakanu da se Austrija oslobodi sovjetske vlasti. Iako je Austrija Sovjetima bila vrijedna zbog svojeg strateškog položaja i bogatih resursa, 13. svibnja 1955., na obljetnicu prvog ukazanja Majke Božje u Fatimi, ateistička sovjetska vlast je u posve besprimjernom potezu potpisala sporazum napustiti Austriju. Nijedna osoba nije ubijena, niti je ispaljen ijedan metak. Povjesničari i vojni stručnjaci ni dan danas ne mogu objasniti kako ili zašto su se Sovjeti povukli iz Austrije.

Onima koji su odani Krunici Presvete Djevice razlog je sasvim jasan. Molimo Krunicu za svjetski mir!

Izvor: http://iamproudtobecatholic.com/

Okupacijske zone 1945.-1955., Austrija i Beč

Pokušaji opravdanja vjerske slobode

1. Pravo savjesti

Na početku koncila željelo se vjersku slobodu utemeljiti na pravu savjesti. Argument je glasio otprilike: svatko ima obvezu slijediti svoju savjest čak i ako je ona u zabludi. Stoga pristalice krivih religija, ako su u dobroj vjeri, imaju obvezu slijediti svoju savjest. Dakle, imaju ujedno i pravo da ih se u tome ne sprječava.

Tako je primjerice msgr. Smedt u svom uvodnom govoru rekao: “Vjerska sloboda ne bi vrijedila kada ljudi ne bi mogli izražavati naloge svoje savjesti i javno ih vršiti” (Documentation catholique, 5.1.1964., str. 74 sl).

Kritika: Zaključak je pogrešan. Ako su pristalice krivih religija u nesavladivoj zabludi, nemaju doduše moralnu krivnju, ali savjest koja je u zabludi loše djelo ne čini dobrim. Stoga nemaju objektivno pravo jer se pravo temelji na objektivnom redu.

Argumentacija se nalazi na sljedećoj razini: kad bi netko u dobroj vjeri osjećao da ga njegova vjera poziva na ubojstvo, ne bi doduše objektivno imao pravo na to, ali bi imao pravo da ga se u tome ne sprječava. Zagovornici vjerske slobode stoga moraju uvesti granicu javnog reda što je nedosljedno. Tjelesno ubojstvo promatra se kao teža stvar od zavođenja besmrtnih duša.

2. Dostojanstvo ljudske osobe

Sam koncil utemeljuje vjersku slobodu na dostojanstvu ljudske osobe: čovjek je po svojoj biti slobodan, dakle mora mu se dopustiti da bude slobodan kako bi mogao izvršavati svoje dužnosti.

“Osim toga izjavljuje (koncil) da pravo na vjersku slobodu ima uistinu svoj temelj u samom dostojanstvu ljudske osobe kako je poznajemo i iz objavljene Božje riječi i iz samoga razuma.” (DH 2). (...) Ovo se pravo na kraju broja 2. priznaje i izričito onima “koji ne udovoljavaju obavezi da traže istinu i da uz nju prianjaju”.

Kritika: Čovjek nije mali Bog kojemu bi se moralo dati pravo činiti što god želi. On doduše, kao biće obdareno razumom i voljom i k tome pozvano na gledanje Boga, nedvojbeno posjeduje veliko dostojanstvo. Nadbiskup Lefebvre ovdje govori o korjenitom dostojanstvu koje pripada području bitka.

Ovo dostojanstvo nije pak neuništivo i nepromjenjivo. Dobrim djelima ovo dostojanstvo može rasti, a zlima se može uništiti. U ovome životu čovjek doduše nikada posvema ne gubi svoje dostojanstvo, no u paklu ga gubi. Tko dakle zlorabi svoju slobodu, uništava i svoje dostojanstvo. Na tome se ništa ne može utemeljiti.

Tako uči Lav XIII.: “Ako razum pristaje uz krive ideje, ako volja bira zlo i i veže se uz njega, ni jedno ni drugo ne postižu svoje savršenstvo; i jedno i drugo otpadaju od dostojanstva koje im je urođeno i kvare se. Nije dakle dopušteno iznositi na dnevno svjetlo i stavljati ljudima pred oči što je suprotstavljeno kreposti i istini, a još mnogo manje ovu raspojasanost stavljati pod skrb i zaštitu zakona.” (Immortale Dei)

Čudo sunca u Fatimi

Originalna fotografija Fatimskog čuda sunca koje se dogodilo 13. listopada 1917., a koju je objavio Osservatore Romano 1951.

Blažena Djevica Marija se ukazivala u Fatimi od 13. svibnja do 13. listopada 1917. godine. Katolička je Crkva službeno priznala ova ukazanja.

Prigodom posljednjeg ukazanja 13. listopada 1917. godine dogodilo se veliko Čudo sunca koje je promatralo od 50-70 (po nekima čak 100) tisuća ljudi okupljenih u poljima Cova de Iria u blizini portugalskog mjesta Fatime unatoč blatu i obilnoj kiši.

Najavu Čuda sunca proširio je portugalski tisak: troje malenih vidjelaca pastira reklo je da im je Gospa obećala da će učiniti veliko čudo da bi svi vjerovali da se Ona ukazala u Fatimi.

Kiša je prestala padati. Oblaci su se naglo razišli i pokazala se sunčeva kugla koja se velikom brzinom, strjelovito počela okretati oko sebe i stvarati snopove svjetlosti u svim bojama. Potom se sunce kratko zaustavilo, a onda opet počelo plesati. Još se jednom zaustavilo i onda treći put počelo igrati, ižarujući još jaču svjetlost. Tisuće ljudi promatralo je bez daha ovaj prizor. Učinilo se kad da se sunce otrgnulo od nebeskog svoda i strjelovito pojurilo prema njima. Ljudi su bili zaprepašteni. Čuli su se uzvici „Čudo, čudo!“ Mnogi su se molili, padali na koljena moleći čin pokajanja.

Hodočašće Austrijskog distrikta u Mariazell

Austrijski distrikt Svećeničkog bratstva sv. Pija X. je prošle nedjelje, 4. listopada, upriličio hodočašće u najpoznatije austrijsko marijansko svetište Mariazell. Tom prigodom služio je generalni poglavar Bratstva, mons. Bernard Fellay, pontifikalnu svetu Misu uz sudjelovanje više svećenika i mnošta vjerničkog puka. Nakon svete Mise i prigodnog domjenka, hodočasnička povorka uputila se prema crkvi u čijoj je blizini održana završna pobožnost s posvetom Austrije i zemalja dvojne monarhije Presvetom Srcu Isusovom i Bezgrešnom Srcu Marijinom. Nažalost je i ovaj puta, kao i prethodnih godina, uprava svetišta nastavila sa svojom nemilosrdnom progresivističkom politikom tako da nije dopuštena ni sv. Misa, a ni završna pobožnost u samoj bazilici – unatoč uputi iz Rima da se zamolbi Bratstva izađe ususret, nego je za Misu morala biti iznajmljena dvorana, a završna pobožnost održana je u obližnjem parku. Uključimo u svoje molitve i našu domovinu koja je bila dio posljednjeg katoličkog kraljevstva u Europi, da bi katolička vjera zadobila svoje pravo mjesto u javnom životu.

U nastavku donosimo nekoliko fotografija s ovog hodočašća.

Napad na sakrament braka

Uporno poziva Generalni poglavar i naš poglavar Distrikta na molitvu i post s obzirom na pogibelj da će Sinodu o obitelji u Rimu od 4. do 25. listopada unutarcrkveni neprijatelji zlorabiti da crkveni nauk o ženidbi i obitelji prilagode duhu svijeta. Nedvojbeno će Papino ponašanje biti odlučujuće; ishod je još neizvjestan.

Nove pravne uredbe o parnici poništenja braka koje je početkom rujna Papa objavio motuproprijem pridonose da se bojimo lošeg ishoda. Novouvedeni neprecizno formulirani razlozi za poništenje ženidbe, odluka koju će u budućnosti donositi mjesni biskup kako god on to usko ili široko tumačio i dokinuće dvostrukog postupka provjere dopuštaju u ovom slučaju zbilja govoriti o „rastavi na katolički način“ koja je tu moguća.

Krista se ranjava u Njegovoj ljubavi

Ovim motuproprijem Papa kratko prije početka Sinode daje usmjerenje koje je vrlo kobno. Što unutarcrkveni neprijatelji spremaju Kristovoj Zaručnici, novo je probadanje kopljem Presvetog Srca Isusova! Brak je prema nauku svetog Pavla u Poslanici Efežanima 5,32 znak koji upućuje na nešto što je iznad njega: na Kristovu ljubav prema Svojoj Zaručnici, Crkvi. U ovoj ljubavi Krista se najdublje ranjava kada se svetište braka prilagođava željama duha vremena te ga se time profanira. Kako onda brak još može znakovito (sakramentalno) izreći Njegovu ljubav prema Crkvi? Kako jedan „brak“ koji se de facto načelno čini razrješivim ili kao odnos preljuba koji se prikriva kao takav, može biti znakom za nerazrješivu vezu ljubavi Kristove koja povezuje Njega s Crkvom? To bi bilo profaniranje ovoga znaka, odnosno sakramenta koji je Bog ustanovio, po kojemu Njegova ljubav u ovome svijetu treba biti vidljiva i plodonosna.

Sveta krunica

Jedno od djela iskazivanja poštovanja najdražih Mariji jest molitva svete Krunice. Nekad kršćanske obitelji nisu propuštale ovaj svagdašnji običaj. Danas, nažalost, s tolikim razvojem…propušta se Krunica, a radije se sluša radio, gleda televizija, ide u šetnju, na ples!... Jadno čovječanstvo! Ne zamjećuje da srlja u propast!...

Valja se vratiti živoj vjeri naših pređa! Ne propuštajte nikada zajedničku Krunicu! Ona je gromobran obitelji. Sama je Gospa živo preporuča. Ukaza se Nebeska Gospođa svetoj Bernardici u Lourdesu i pozva je da moli Krunicu; pokaza se trima pastirima u Fatimi i reče im da mole mnogo Krunica.

Krunica svetog Ružarija za mnoge će duše biti sidro spasenja.[…] Sveti Dominik Guzman bio je veliki promicatelj Krunice. Gospa mu se ukazivala i davala mu osobite naputke s tim u svezi.

Hrvatski mediji o Bratstvu

Povodom pohoda mons. Fellaya Hrvatskoj i svete Mise u Zagrebu više je hrvatskih medija prenijelo obavijest o tom događaju.

Sloboda.hr: Poglavar tradicionalnih katolika dolazi u Zagreb

Misija –Slobodna Dalmacija: Poglavar tradicionalnih katolika mons. Bernard Fellay u dvodnevnom pohodu Hrvatskoj

Nacija: Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X, Bernard Fellay, u dvodnevnom pohodu Hrvatskoj

Croative.net: Pohod mons. Fellaya Hrvatskoj – priopćenje za tisak

Grad-Knin.net: Svećeničko bratstvo sv. Pija X. u Hrvatskoj

Posebno izdvajamo prilog Večernjeg lista: Tko su lefebvreovci?

Radi potpunijeg uvida, donosimo odgovore koje je p. Marko Tilošanec dao na novinarska pitanja (na temelju kojih je Večernji list sastavio članak):

1. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ima prilično negativnu sliku u javnosti. Zašto?

Ubrzo nakon što je nadbiskup Lefebvre osnovao Bogosloviju u Econeu, njegovo djelo postalo je smetnja francuskim biskupima. Oni nisu mogli prihvatiti da postoji mjesto na kojem se formiraju svećenici u tradicionalnom duhu. Uslijedile su lažne optužbe i neregularni postupak kojim je Bratstvu oduzeto crkveno priznanje, a to stanje održalo se do danas. Unatoč tome što danas službenici Crkve dijalogiziraju i pokazuju otvorenost prema svim mogućim religijama i svjetonazorima, ta ista mjerila ne vrijede za katolike koji žele čuvati isti nauk i tradiciju koja je bila na snazi u Crkvi kroz sve vijekove. Papa Benedikt govorio je u diktaturi relativizma u svjetovnom području i možemo s pravom to načelo primijeniti na stanje u Crkvi – sloboda i tolerancija priznaju se svima, samo ne prema onima koji ustraju na objektivnom značenju vjere.

Pohod mons. Fellaya Hrvatskoj i svečana Misa u Zagrebu

Oltar pripravljen za svetu Misu

Ono što se dosad činilo nezamislivim, velikom Božjom milošću se ostvarilo. Nitko nije mogao ni slutiti da bi generalni poglavar FSSPX-a, mons. Bernard Fellay, tako skoro svratio u Hrvatsku. Ipak, bili smo u prilici svjedočiti tom, s pravom možemo reći – čudu, prošlog tjedna. Mons. Fellay zadržao se u našoj domovini tri dana kako bi se upoznao sa stanjem stvari i perspektivama za budući apostolat Bratstva. Vrhunac ovog pohoda bila je svečana Misa koju je preuzvišeni služio u petak, 2. listopada, u Zagrebu. Dojmovi sviju koji su bili u prilici nazočiti svetoj Misi i susresti se s biskupom bili su prožeti radošću i oduševljenjem. Bilo je nešto neopisivo nazočiti svečanom tradicionalnom obredu svete Mise koji se po prvi puta služio u našoj domovini od njezinog ukinuća, slušati nasljednika apostola koji je govorio s istim žarom i nadahnućem kao Kristovi apostoli, susresti se s jednostavnošću i poniznošću jednog velikog čovjeka Crkve. Za sve ovo možemo iskazati veliku hvalu Gospodinu Bogu čija je milost omogućila ovaj veličanstveni događaj, kao i preuzvišenom biskupu koji je usred svojih nebrojenih obaveza pronašao vremena i za Hrvatsku – malu zemlju koja zasad ne može ponuditi velike dosege u borbi za obnovu Tradicije, ali može obećati da će dati sve što je u njezinoj mogućnosti da bi se vjera naših otaca obnovila i očuvala.

p. Marko Tilošanec

U nastavku donosimo nekoliko fotografija sa svete Mise, kao i jedno vjerničko svjedočanstvo.

Ulazna procesija

Pristupne molitve

Usrdna molba mons. Fellaya Svetom Ocu u povodu Sinode

Sveti Oče,

s najvećim nemirom danas oko nas konstatiramo sve veće propadanje braka i obitelji, izvora i temelja cijelog ljudskog društva. Ovo rastakanje sve se više ubrzava, osobito zakonskom promidžbom najnemoralnijih i najizopačenijih oblika ponašanja. Božji zakon, također i naravni, danas se javno gazi, najteži se grijesi na dramatičan način umnažaju i vape za osvetom u Nebu.

Sveti Oče,

ne možemo Vam skriti da nas je prvi dio Sinode posvećen „Pastoralnim izazovima o obitelji u kontekstu evangelizacije“ dovela u stanje najviše pripravnosti. Čuli smo i pročitali iz usta osoba koje su crkveni velikodostojnici – koji se služe Vašom podrškom, a da se to ne opovrgava – tvrdnje tako protivne istini, tako suprotstavljene jasnom i trajnom crkvenom nauku o svetosti braka da je naša duša poradi toga bila duboko potresena. Ono što nas još i više uznemiruje jesu neke Vaše riječi koje daju razumjeti da bi mogao postojati razvoj nauka kako bi se odgovorilo novim potrebama kršćanskog puka. Naš nemir dolazi od osude koju je sveti Pio X. formulirao u enciklici Pascendi, slične prilagodbe dogme jesu zahtjevi koji se danas iziskuju. Sveti Pio i Vi, Svetosti, dobili ste puninu vlasti naučavanja, posvećivanja i upravljanja u poslušnosti Kristu koji je Glava i Pastir stada u svakom vremenu i na svakom mjestu i kojemu Papa mora biti vjerni namjesnik na zemlji. Predmet dogmatske osude ne može vremenom postati praksa koja je pastoralno dopuštena.

Bog koji je stvorio narav želio je čvrsto jedinstvo muškarca i žene radi uzdržavanja roda ljudskoga. Objava Staroga zavjeta nas poučava na najjasniji način da je brak, jedan i nerazrješiv, između muškarca i žene, ustanovio izravno Bog i da su njegova bitna obilježja oduzeta slobodnom izboru ljudi kako bi ostali pod vrlo osobitom božanskom zaštitom: „Ne poželi žene bližnjega svoga“. (Iz 20,17).

Evanđelje nas uči da je sam Isus kao Njegov vrhovni autoritet za sve vijeke ponovno ustanovio brak koji je iskrivila ljudska pokvarenost u njegovoj prvotnoj čistoći: „Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Mt 19,6).

Slava je Katoličke Crkve da je tijekom stoljeća unatoč ugrozama i kušnjama od sviju branila ljudsku i božansku stvarnost braka. Uvijek je držala visoko na cijeni stijeg vjernosti, čistoće i plodnosti koje obilježavaju istinsku bračnu i obiteljsku ljubav premda su je pokvareni ljudi napustili samo zbog tog razloga.

Dok se bližimo drugom dijelu Sinode posvećene obitelji držimo na savjesti da moramo izreći Apostolskoj stolici duboku tjeskobu koju osjećamo na pomisao o „zaključcima“ koji bi se mogli predložiti ovom prigodom, ako bi u žalosnom slučaju trebali predstavljati nov napad na svetost braka i obitelji, novo slabljenje stanja u kojem se nalaze bračni parovi i obiteljski domovi. Naprotiv, nadamo se od svega srca da će Sinoda zbilja učiniti djelo milosrđa podsjećajući radi dobra duša na cjeloviti i spasonosni nauk o braku.

Posve smo svjesni, u trenutačnom kontekstu, da osobe koje se nalaze u neregularnim bračnim situacijama treba pastoralno pratiti, sa samilošću, kako bi im se pokazalo milosrdno lice Boga ljubavi kojega Crkva daje upoznati. Međutim, Božji zakon, izraz Njegove vječne ljubavi za ljude, u sebi samome predstavlja vrhovno milosrđe za svako vrijeme, svaku osobu i svaku situaciju.

Mi dakle molimo da evanđeoska istina o braku koju bi Sinoda morala proglasiti ne bude izdana u praksi mnogostrukim „pastoralnim iznimkama“ koje bi joj izopačile izvorni smisao ili zakonodavstvom koje bi joj gotovo automatski ukinulo stvarni domašaj. O ovoj točci ne možemo prešutjeti da će nedavne kanonske uredbe motuproprija Mitis iudex Dominus Iesus koje olakšavaju ubrzane izjave o ništavnosti zbiljski otvoriti vrata postupku „katoličke rastave“ pod drugim imenom, usprkos izjavama o nerazrješivosti braka kojima je popraćen. Ove uredbe slijede razvoj današnjih običaja ne tražeći da ih ispravljaju prema božanskom zakonu; kako onda ne biti potresen sudbinom djece koja su rođena u ovim poništenim brakovima po hitnom postupku koji će biti žalosne žrtve „kulture odbacivanja“?

U XVI. stoljeću papa Klement VII. odbacio je rastavu koju je tražio engleski kralj Henrik VIII. S obzirom na prijetnju anglikanskog raskola Papa je unatoč pritiscima zadržao nepovredivi nauk Krista i Njegove Crkve o nerazrješivosti ženidbe. Hoćemo li sada vidjeti da se njegovu odluku ne priznaje zahvaljujući „crkvenopravnom pokajničkom činu“?

U našim danima, svugdje u svijetu, brojne obitelji hrabro ustaju protiv građanskih zakona koji podrivaju naravnu i kršćansku obitelj i koji jasno ohrabruju besramne oblike ponašanja protivne najelementarnijem moralu. Zar će Crkva napustiti one koji, kadšto i na vlastitu štetu, i uvijek uz podsmijeh i uvrede, nastavljaju s tako nužnom i teškom borbom? Bilo bi to katastrofalno protusvjedočanstvo i bilo bi za ove ljude izvorom gnušanja i obeshrabrenja. Crkveni ljudi pak snagom vlastitog poslanja moraju im biti jasan i temeljni oslonac.

Sveti Oče,

poradi časti našega Gospodina Isusa Krista, poradi utjehe Crkve i svih katoličkih vjernika, poradi dobra cijelog ljudskog društva u ovom ključnom trenutku Vas usrdno molimo da se preko Vas u svijetu ponovno zaori riječ istine, jasnoće i čvrstoće u obranu kršćanskog odnosno naprosto ljudskog braka, kao potpora njegovu temelju, dakle razlici i komplementarnosti spolova, kao potpora njegovoj jedinstvenosti i nerazrješivosti. Sinovski Vas usrdno molimo da se preko Vas zaori riječ koju prate učinkovite mjere koje pokazuju Vašu potporu katoličkoj obitelji i u djelima.

Ovu poniznu molbu povjeravamo zaštiti svetog Ivana Kristitelja koji je podnio mučeništvo jer je javno štitio svetost i jedinstvenost ženidbe od svjetovne vlasti koja je bila sablažnjivo „ponovno vjenčana“; moleći Preteču da Vašoj Svetosti dade hrabrost da pred svijetom podsjeti na istinski nauk o naravnom i kršćanskom braku.

Na blagdan Gospe od sedam žalosti, 15. rujna 2015. godine.

+Bernard Fellay

Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X.