P
apa Pavao VI., kojega papa Franjo veoma časti, prepoznao je samouništenje koje je na djelu u Crkvi. U vrijeme kada se Vatikan pridružuje danu međureligijske molitve koju su podržali Ujedinjeni narodi, borba nadbiskupa Lefebvrea ostaje aktualnija nego ikada. O tome svjedoči pismo koje je napisao Pavlu VI. 17. srpnja 1976.
Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.) želio je biti pastoralni, a ne doktrinarni. Crkvu je obavezao na dijalog sa svijetom, slušajući modernoga čovjeka, njegove težnje i njegove potrebe. Također je pokrenuo proces dijaloga sa svjetskim religijama, bile one kršćanske ili ne, kao i filozofijama i sljedbenicima svih nauka, čak i ateistima.
Danas su odluke pape Franje čvrsto u skladu s kontinuitetom Koncila i njegovim reformama. One odgovaraju i najodvažnijim inicijativama njegovih prethodnika, poput međureligijskih susreta koje su organizirali Ivan Pavao II. ili Benedikt XVI.
Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i suživot od 4. veljače 2019. koji su potpisali Rimski prvosvećenik i veliki imam Kairske džamije, kao i inicijativa od 14. svibnja 2020. koja, uz potporu UN-a, poziva „vjernike svih religija” na molitvu i post za okončanje pandemije Covida-19, dio su ove logike. Jer Drugi vatikanski „nudi čovječanstvu iskrenu pomoć Crkve u promicanju bratstva svih ljudi“ (Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et Spes, 7. prosinca 1965., br. 3, 2 i 91,1).
Obnoviti sve stvari u Isusu Kristu
Kada mu je bilo naloženo da se pokori Drugom vatikanskom saboru i da prihvati njegove reforme, njegov autoritet i nauk, nadbiskup Marcel Lefebvre obratio se s poštovanjem papi Pavlu VI. u pismu od 17. srpnja 1976., u kojemu moli Papu da uspostavi poredak u Crkvi:
„Sveti Oče, udostojite se očitovati svoju volju da očekujete širenje kraljevstva našega Gospodina Isusa Krista u ovom svijetu:
- ponovnom uspostavom javnoga prava Crkve
- dajući liturgiji svu njezinu dogmatsku vrijednost i hijerarhijski izraz prema latinskomu rimskomu obredu koji je posvećen tolikim stoljećima slavljenja
- vraćajući časno mjesto Vulgati
- vraćajući katekizmima njihov pravi oblik, onaj utemeljen na Tridentskomu saboru.
Poduzevši te korake, Vaša će Svetost ponovno obnoviti katoličko svećenstvo i kraljevanje našega Gospodina Isusa Krista nad osobama, obiteljima i građanskim društvima.“
Prelat je nastavio pokazujući filozofsko porijeklo krize koja je kontaminirala umove:
„Vratit ćete ispravan pojam iskrivljenim idejama koje su postale idoli modernoga čovjeka: sloboda, jednakost, bratstvo i demokracija – jednako kao Vaši prethodnici.“
Osnivač Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. samo je pozvao Kristova namjesnika da ide stopama rimskih prvosvećenika poput Grgura XVI., Pija IX. ili Lava XIII. koji su osudili nove nauke. Rođene revolucijom 1789. godine, ove ideje su evanđelje prilagodile liberalizmu i njegovim bogohulnim zbližavanjima“ (sv. Pio X., Pismo od 25. kolovoza 1910. o Sillonu).
Otajstvo bezakonja
Napokon, nadbiskup Lefebvre je prokazao porijeklo ovih štetnih nauka i uzročnika ove opće korupcije umova koji se događaju čak i u Crkvi:
„Neka Vaša Svetost napusti ta zloglasna kompromisna nastojanja naspram ideja modernoga čovjeka, nastojanja koja proistječu iz tajnih sporazuma između visokih dostojanstvenika u Crkvi i onih iz masonskih loža, još otprije sabora.“
Ovo je tajna bezakonja i samo po njoj može se objasniti gubitak vjere i „samouništenje Crkve“ u koju je prodro „dim Sotonin“ (Pavao VI.).
Premda je teško dokazati da ovaj ili onaj modernistički prelat pripada masonskoj sekti, lako je, međutim, vidjeti da su ideje slobodnoga zidarstva odavno ušle u način kako ljudi Crkve govore. Samo božanska i katolička vjera može premještati brda te istovremeno pobijediti svijet i zle duhove.
Izvor: fsspx.news