Semper infideles (III.)

„1. Usporedba pretkoncilskog i koncilskog pristupa jedinstvu kršćana

Stav koji je Katolička crkva izrazila kroz Drugi vatikanski koncil prema činjenici postojanja drugih kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica neki nazivaju i 'kopernikanskim obratom'. Možda se u određenom smislu može i tako reći, no pri tome ne treba previđati, da i 'koncilskom ekumenskom obratu' u Katoličkoj crkvi prethodi određeno vrijeme priprave za koncilske stavove, postoji vrijeme njihova 'dozrijevanja', vrijeme 'preteča' koncilskog ekumenizma, zahvaljujući kojima se već puno prije Koncila sve više i sve snažnije upućivalo na ono što je zajedničko svim kršćanima i što omogućuje ne samo dijalog nego i prakticiranje određenih stupnjeva međucrkvenog bogoštovnog zajedništva, što sve opravdava govor i o pretkoncilskom ekumenizmu u Katoličkoj crkvi.“

Mrzi li papa Scalfarija...?

Voljeti je željeti dobro drugomu, mrziti je ne željeti mu to. Za bilo kojega kršćanina voljeti znači željeti drugomu najveće dobro koje je sam Bog; to isto dobro koje Bog želi priopćiti svakomu čovjeku, preko otkupljenja koje je izvršio Isus Krist.

Voljeti kao Isus voli jest željeti svakome ovo dobro i djelovati kako bi ovo dobro svima bilo zajedničko. Dakle, željeti da se svi obrate. Željeti za bližnjega zemaljska dobra (koje Evanđelje prikazuje kao propadljiva i nepostojana), a ne željeti mu priopćiti Isusa Krista, za kršćanina je zločesta zezancija.

Mons. Fellay o papi Franji

U tijeku skupštine Angelus Pressa 12. i 13. listopada 2013. mons. Bernard Fellay, Generalni poglavar Bratstva svetog Pija X., održao je predavanje nakon kojeg je u sljedeću nedjelju uslijedila propovijed. Tom prigodom govorio je o situaciji u Crkvi i o papi Franji.

U izdanju Catholic Family News, John Vennari je napravio rezime tih izjava naslovljen „Monsinjor Fellay govori o papi Franji: 'Pred sobom imamo pravoga modernista!'“ Donosimo hrvatski prijevod njegova rezimea predavanja od 12.listopada čija je potpuna snimka na raspolaganju na engleskome na stranicama dici.org/en.

Razlike između tradicionalne latinske Mise i NO / protestantskog bogoslužja

Pojmovna razjašnjenja:

Tridentska misa: tradicionalna Misa koju je kodificirao papa sv. Pio V. na poticaj Tridentskoga sabora (1545.-1563.) – odakle joj i ime, kao standardnu liturgiju zapadne Crkve. Ona ipak u svojim bitnim dijelovima seže sve do pape sv. Grgura Velikog (590.-604.) i dalje.

Novus ordo Missae (Novi red Mise): nova liturgija koju je 1969. uveo papa Pavao VI. Ona je radikalna prerada prijašnjega rimskoga obreda (tridentske Mise), koju je proveo Consilium (liturgijska komisija) nakon Drugoga vatikanskoga sabora (1962.-1965.).

Cranmer: Thomas Cranmer (1489.-1556.) je bio odmetnuti kanterberijski nadbiskup koji je putem liturgijskih promjena prema vlastitim protestantskim idejama uništio katoličku vjeru u Engleskoj. Uveo je dvije glavne liturgijske knjige: bogoslužje iz 1549. koje je bilo kompromis između prijašnjega katoličkog obreda i otvoreno protestantskog bogoslužja, te bogoslužje iz 1552. u kojem su istinski ostvarena njegova protestantska vjerovanja. Spaljen je na lomači za vrijeme vladavine kraljice Marije Tudor, osuđen zbog krivovjerja (kažnjivog smrtnom kaznom u to vrijeme).

Sarumski obred: Sarumski obred je bio način slavljenja rimskog obreda u Engleskoj do reformacije. U bitnome se radi o istom tradicionalnom rimskom obredu (kodificiranom kao tridentska Misa), ali s mjesnim varijacijama prema regionalnim običajima i tradicijama.

Vjernost Papi

Ni u jednom trenutku nisam bio protiv pape. Nikada nisam tvrdio da papa nije papa. Ja sam za papu, kao Petrova nasljednika. Daleko je od mene pomisao da se odvojim od Rima.

Doduše, ja sam protiv modernizma, progresizma i protiv lošeg i kobnog utjecaja protestantizma u reformama. Ove reforme truju život vjernika.

Ja nisam protiv pape. Štoviše, ja papi pritječem u pomoć. Jedan papa ne može biti modernist ili progresist. Čak i ako dopušta takve stvari, onda se to događa iz slabosti. I sveti je Petar pred svetim Pavlom nasuprot Židovima pokazao slabost. Sveti mu je Pavao vrlo oštro predbacio ovu slabost. U tom je trenutku sveti Petar bio papa. Bila je ozbiljna stvar razgovarati s papom na taj način.

I sveta je Katarina Sijenska papi uputila žestoke prigovore. Mi zauzimamo isti stav i kažemo: „Sveti Oče, Vi ne vršite Svoju dužnost. Ako želite da Crkva opet procvjeta, onda se morate vratiti Tradiciji. Ako pak i dalje dopuštate da kardinali, biskupi i modernisti progone Tradiciju, onda ćete uništiti Crkvu.“

Predavanje preuzvišenoga nadbiskupa Marcela Lefebvrea

17.svibnja 1982. u Montrealu (Kanada)

Srednji je rod tendencija i u modi

Prenosimo ovaj potresan članak koji je objavila Corrispondenza Romana. Premda na prvi pogled, čitajući sve ove strahote, netko može pomisliti da takve stvari koje nemaju veze sa zdravom pameti kod nas ionako nikada neće zaživjeti, valja imati na umu nadnacionalnu vlast neprijatelja Crkve koji ove suludosti potiču i financiraju s ciljem podrivanja svakog zdravog, osobito katoličkog društva. Dakle, nećemo još dugo čekati. Uvođenje „Spolnog odgoja“ tek je početak. Ako Crkva u Hrvata zauzme stav nemiješanja i ne želi većma biti „opsjednuta“ moralnim temama-što, nažalost, mnogi zaključuju iz riječi samog Rimskog prvosvećenika-očekuje nas borba prsa u prsa s mračnim hordama koja će htjeti uzeti našu djecu i pokušati ih upropastiti.

Prošlih je tjedana blog „27esimaora“ talijanskih dnevnih novina „Corriere della Sera“, već unaprijed izvješćivao o modi sljedećih mjeseci: srednji stil-neutralni stil, takozvani „Gender fusion“ ili „Fusion des genres“. Pripremimo se na posjet velikim robnim kućama u kojima ćemo uz tradicionalne muške i ženske odjele pronaći moderni „srednji“ odjel za one koji se ne prepoznaju u starim stereotipima muškarca i žene.

Maria Teresa Veneziani govori nam kako će „sljedeću zimu žene nositi kapute i prsluke muških tkanina koji ne mogu biti većma virilne: flanel,prugaste, čak i urešene finim komadima kao što su rese od perja ili jais(…) Osmoza je između spolova neizbježna. Stilisti su je uhvatili i nude svoj doprinos. Ovaj pak put rade na muškarcu, mameći ga materijalima i detaljima koji su do jučer držani savršeno ženskima.(…) Vidjeti danas muškarca s neuobičajenom, hirovitom torbom ili cipelama drži se normalnom stvari. Prije si držan barem ekscentričnim“.

Autorica članka naglašava s očitim zadovoljstvom kako će slična rasprava „biti pretpovijest za francusku djecu koja će pohađati prvih 500 osnovnih škola u kojima otpočinje program jednakosti igara: lutke i autići svima na raspolaganju“.

Bratstvo sv. Pija X. nije u raskolu

Postavlja se pitanje o zakonitosti tridentske mise koja se služi u kapelama Bratstva sv. Pija X. – je li dopušteno ili nije pohađati mise koje slave svećenici tog Bratstva. Pitanje je jednom postavljeno kardinalu Oddiju i on je naprosto citirao pravo - da je dopušteno pohađati misu u katoličkom obredu, koju služi katolički svećenik. Postoji velika zbunjenost izazvana od određenih biskupa, određenog dijela svećenstva, pa čak i iz Vatikana. Postavlja se tvrdnja, da se ne može pohađati misa Bratstva sv. Pija X., jer su oni navodno u raskolu (šizmi). Volio bih pitati te ljude, kako bi definirali raskol? Raspravljao sam o tome s kanonskim pravnicima, što je to raskol (šizma). Jer pošto je papa Ivan Pavao II. izašao s dokumentom, motuproprijem Ecclesia Dei gdje govori o ređenju biskupa od strane nadbiskupa Lefebvrea kao raskolničkom činu; osvrnuo se na vjernike, da ne smiju imati dioništva u raskolu, o kojem god raskolu bilo riječ.

Kako razumjeti II. vatikanski sabor VII.

„Najzad, više se ne spominje Kraljevstvo Gospodina Našega Isusa Krista, pod izlikom da je ono danas nemoguće ostvariti. Ovo sam čuo na usta mnogobrojnih Crkvenih velikodostojnika. Kada me pitaju zašto sam protiv Koncila, ja im odgovaram: 'Kako je moguće prihvatiti Koncil, kada vi u njegovo ime naučavate da više ne trebaju postojati države nad kojima vlada Isus Krist?' (Vi trasmetto quello che ho ricevuto; Sugarco ed. 2010; Str. 106)“

Novus Horror Missae (II.)

 

Djeca u vrtiću....

 

 



Papin intervju - bezbožni svijet likuje!

Intervju koji je papa Franjo dao isusovačkom časopisu Civiltà cattolica može se označiti šakom u lice svakom katoliku koji se odano pridržava svoje vjere, a svaki protestant vjeran Bibliji može se osjećati potvrđenim u svojoj krivoj vjeri da Katolička Crkva nije pravom Kristovom Crkvom.

Papa je nazdravio za revoluciju, čitalo se po medijima. On navješćuje novi tolerantni svijet, a fundamentalistima je dao korpu. Bezbožni svijet likuje i trijumfira - a mi plačemo.

Mons. Brunero Gherardini: II.vatikanski sabor nije superdogma I.

Sljedeći je članak izišao na internetskoj stranici Informativne agencije bratstva sv. Pija X. DICI i na web stranici Američkog distrikta FSSPX-a. Mi objavljujemo hrvatski prijevod u tri dijela. Prilog se odnosi na neke izjave mons. Fernanda Ocariza i mons. Brunera Gherardinija o autoritativnom i obvezujućem značenju Drugog vatikanskog sabora. Mons. Fernando Ocariz bio je jedan od vatikanskih predstavnika kod razgovora sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.

Pismo Mons. Marcela Lefebvrea kardinalu Ottavianiju (20. 12. 1966.)

Odgovor Generalnog poglavara Kongregacije otaca Duha Svetoga preuzvišenog nadbiskupa Marcela Lefebvrea 20. prosinca 1966. na anketu pročelnika Kongregacije Svetog Oficija kardinala Alfreda Ottavianija

Vaša Uzoritosti!

Vaše pismo od 24. srpnja koje se tiče postavljanja u pitanje određenih istina vjere, preko našega je tajništva proslijeđeno svim našim višim poglavarima.

Dobili smo samo malo odgovora. Oni koje smo dobili iz Afrike ne niječu da sada vlada velika pomutnja duhova.

Ako se čini da se ove istine vjere ne dovode u sumnju, ipak smo praktično suočeni sa smanjenjem žara i redovitosti glede primanja sakramenata, osobito sakramenta pomirenja. Konstatira se veoma umanjeno strahopoštovanje prema Presvetoj Euharistiji, osobito kod svećenika te smanjenje broja svećeničkih zvanja u misijama francuskog jezika. Misije engleskog i portugalskog jezika novi duh manje dodiruje, ali ipak časopisi i novine i ondje već šire najnaprednije teorije.