srijeda, 1. ožujka 2017.

Nadbiskupove riječi o postu i nemrsu


Nadbiskup Lefebvre izdao je ovo pojašnjenje iz svog ureda na bogosloviji u Ecôneu. Prije samo deset godina nakon utemeljenja Bratstva, nadbiskup Lefebvre poslao je ovo pismo da bi stavio u kontekst razdoblje korizme. Kako je to bilo istinito 1982. kada je on to napisao, još je istinitije danas 2017.: često vjernici pitaju što bi trebali činiti, ili moraju činiti u korizmeno vrijeme.

Katolička Crkva doista ima bogatu povijest što se tiče primjerenih pravila kojih se treba držati za vrijeme korizme. Ali osim propisanih – napisanih pokorničkih pravila, treba postojati duh pokore, a iznad svega, molitve. To dvoje ide zajedno, kako nadbiskup dolje objašnjava.

Korizmena poruka o postu i nemrsu

Draga moja braćo,

Prema drevnoj i spasonosnoj tradiciji Crkve vam prilikom početka korizme upućujem ove riječi da bih vas ohrabrio da uđete u ovo pokorničko razdoblje srčano, s raspoloženjem koje Crkva želi da bi postigli svrhu za koju je Crkva propisuje.

Ako pogledamo u knjige s početka ovog stoljeća, pronaći ćemo da one navode tri svrhe zbog kojih je Crkva prepisala ovo pokorničko vrijeme:

  1. Da bismo zauzdali požudu tijela.
  2. Zatim da bismo lakše uzdigli naše duše prema božanskim stvarnostima.
  3. Na kraju, da bismo dali zadovoljštinu za svoje grijehe.

Naš Gospodin dao nam je primjer za vrijeme svog života ovdje na zemlji: molite i činite pokoru. Međutim, naš Gospodin, kako nije imao požude ni grijeha, činio je pokoru i davao zadovoljštinu za naše grijehe, tako nam pokazujući da naša pokora može biti korisna ne samo za nas, nego također i za druge.

Moliti i činiti pokoru. Činiti pokoru da bismo bolje molili, da bismo se približili svemogućem Bogu. To je ono što su svi sveci činili, to je ono na što nas podsjećaju sve poruke Blažene Djevice.

Bismo li se usudili reći da je ta potreba manje važna u naše dane i ovo vrijeme negoli prije? Upravo suprotno, možemo i moramo potvrditi da su danas, više nego ikad prije, molitva i pokora nužni jer se čini sve moguće da bi se ta dva temeljna elementa kršćanskog života umanjila i prezrela.

Nikad prije nije svijet težio zadovoljiti, bez ikakvog ograničenja, neuredne tjelesne nagone - čak i do točke ubijanja milijuna nevine, nerođene djece. Čovjek bi povjerovao da društvo nema drugog razloga za postojanje osim da pruži najveći materijalni standard života svim ljudima da bi izbjegli oskudicu u materijalnim stvarima.

Tako vidimo da bi takvo društvo bilo u suprotnosti s onim što Crkva propisuje. U ovo vrijeme kada se čak i crkvenjaci usklađuju s duhom svijeta, svjedočimo nestanku molitve i pokore – posebno u njihovom značenju davanja zadovoljštine za grijehe i postizanja oproštenja za prijestupe. Malo je danas onih koji vole recitirati psalam 51.: Miserere, koji govore sa psalmistom: ,,Peccatum meum contra me est semper - krivnja moja vazda mi je pred očima“. Kako kršćanin može ukloniti misao o grijehu ako ima sliku raspela uvijek pred svojim očima?
Na koncilu su biskupi tražili takvo smanjivanje posta i nemrsa da su ti propisi praktično nestali. Moramo prepoznati činjenicu da je taj nestanak posljedica ekumenskog i protestantskog duha koji poriče potrebu za našim sudjelovanjem u primjeni zasluga našeg Gospodina na svakoga od nas za otpuštanje naših grijeha i obnovu naše božanske pripadnosti [odnosno, naravi posvojene djece Božje].

U prošlosti su crkvene zapovijedi predviđale:

  1. Obvezan post na sve dane korizme osim nedjeljom, na tri kvatrena dana i mnoga bdjenja;
  2. Nemrs je bio za sve petke u godini, subote u korizmi i u brojnim biskupijama na sve subote u godini.

Što danas ostaje od tih propisa:
  1. Post na Pepelnicu i Veliki petak.
  2. Nemrs na Pepelnicu i petke u korizmi.

Treba se upitati o motivima za takvo drastično umanjivanje.

Tko je obvezan provoditi post?
Svi odrasli između 18 i 60 godine.

Tko je obvezan držati nemrs?
Svi vjernici nakon 7 godine.

Što je točno post?
Post znači imati samo jedan potpuni obrok dnevno kojemu se smiju dodati dva lagana obroka (manja obroka), jedan ujutro i jedan navečer koji zajedno nisu kao potpuni obrok.

Što znači nemrs?
Nemrs znači da se ne jede meso.

Nadbiskup nastavlja...

Vjernici koji imaju pravi duh vjere i duboko razumiju motive Crkve koje smo spomenuli, srčano će obdržavati ne samo ove lagane današnje propise već će, uranjajući u duh našeg Gospodina i Blažene Djevice, nastojati učiniti zadovoljštinu za grijehe koje su počinili i za grijehe svoje obitelji, bližnjih, prijatelja i sunarodnjaka.

Iz tog razloga će oni dodati trenutnim propisima ili post svaki petak u korizmi ili će se odreći alkoholnih pića ili televizije ili učiniti slične žrtve. Potrudit će se više moliti, češće sudjelovati na svetoj misnoj žrtvi, moliti krunicu i ne propustiti večernju molitvu s obitelji. Oni će se odijeliti od svojih površnih materijalnih dobara da bi pomogli bogoslovijama, pomogli ustanoviti škole, pomogli svojim svećenicima primjereno urediti kapelice ili pomogli ustanoviti novicijate za časne sestre i redovnike.

Crkveni propisi ne tiču se samo posta i nemrsa, nego i obveze uskršnje pričesti.

Evo što vikar Sionske biskupije u Švicarskoj preporuča vjernicima te biskupije 20. veljače 1919.:

  1. Za vrijeme korizme svećenici će imati Križni put dva puta tjedno; jedan dan za djecu iz škola, a drugi za ostale župljane. Nakon Križnog puta molit će se litanije Presvetom Srcu.
  2. U tjednu prije cvjetnice bit će Triduum (sveto trodnevlje) u svim župnim crkvama. Pouka - Litanije Presvetom Srcu pred Presvetim Sakramentom – klanjanje. U toj pouci svećenici će jednostavno i jasno podsjetiti svoje župljane na osnovne uvjete za dostojno primanje sakramenta pokore.
  3. Vrijeme u kojem se može zadovoljiti uskršnja obveza dogovoreno je za sve župe od Cvjetnice do nedjelje nakon Uskrsa.

Zašto se te upute danas više ne primjenjuju?

Iskoristimo ovo spasonosno vrijeme u kojemu naš Gospodin želi tako obilno podijeliti svoje milosti. Nemojmo oponašati lude djevice koje nisu imale ulja u svojim svjetiljkama kada su se našle pred zatvorenim vratima mladoženjine kuće i čule ovaj strašni odgovor: ,,nescio vos" – ,,Ne poznajem vas“. Blaženi oni koji su siromašni duhom jer njihovo je kraljevstvo nebesko. Siromaštvo duhom znači duh nevezanosti na stvari ovoga svijeta.
Blago ožalošćenima jer oni će se utješiti. Razmišljajmo o Isusu u maslinskom vrtu koji je plakao zbog naših grijeha. Plačimo i mi od sada za svoje grijehe i one naše braće.

Blaženi oni koji su gladni i žedni svetosti, jer će im biti udovoljeno. Svetost se postiže preko križa, pokore i žrtve. Ako doista težimo savršenstvu, moramo slijediti put križa.

Poslušajmo za vrijeme ove korizme, poziv Isusa i Marije i obvežimo se da ćemo ih slijediti u ovom križarskom pohodu molitve i pokore!

Neka naše molitve, naši zazivi i naše žrtve postignu od neba (milost) da se oni na odgovornim mjestima u Crkvi vrate Njezinim svetim i istinskim tradicijama što je jedino rješenje da se ponovno obnove i procvjetaju njezine ustanove.

S ljubavlju molimo završetak Te Deum: In te Domine speravi, non confundar in aeternum – ,,U Tebe se, Gospodine, ufam, o da ne budem postiđen dovijeka!":

Marcel Lefebvre
Nedjelja šezdesetnice, 14. veljače 1982.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.