subota, 30. lipnja 2018.

Propovijed mons. Marcela Lefebvrea 30. lipnja 1988. u Ecôneu prigodom biskupskih posvećenja


U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi prijatelji!
Draga braćo!

Danas smo se okupili na zacijelo povijesnome svečanome obredu. U povodu toga ću vam odmah na početku svojega nagovora dati nekoliko obavijesti.


Zbog prve ćete se informacije možda malo začuditi. To je i mene samoga iznenadilo. Sinoć je u 18 sati došao izaslanik Nuncijature u Bernu s jednim dopisom koji je sadržavao apel Svetoga Oca. Ovim mi je apelom jednostavno stavio na raspolaganje vozilo koje me je još sinoć trebalo odvesti u Rim. Time se trebalo spriječiti da danas provedem ova ređenja. Međutim, nije mi spomenut razlog zbog kojega bih se trebao uputiti u Rim, kao ni na koje mjesto u Rimu. Više od toga ne znam. U svakom slučaju, sinoć u 18 sati stavljeno mi je na raspolaganje vozilo koje me je smjesta trebalo odvesti u Rim. Sami ćete prosuditi koliko je svrhovit i smislen ovaj poziv.


U tijeku ove godine bio sam često u Rimu, danima, pa i tjednima. Sveti me Otac nije pozvao da ga posjetim. Nedvojbeno bih bio sretan da sam ga smio posjetiti. Jednako bih tako bio sretan da je došlo do konačnih sporazuma. To je bila prva obavijest koju vam prenosim, onakvu kakvu sam sinoć dobio u dopisu Nuncijature.

Sada ću vam dati nekoliko uputa o svečanomu obredu kako biste bolje razumjeli značenje ovoga obreda.

Ređenici, budući biskupi, već su u moje ruke položili zakletvu koja se nalazi u knjižici. Zacijelo su mnogi od vas nabavili ovu knjižicu kako bi mogli pratiti obred biskupskoga ređenja. Dakle, zakletva je već položena. Jednako su tako ređenici već položili Antimodernističku zakletvu kako je prije bilo propisano za biskupsko ređenje i na koncu Ispovijest vjere. Ove su prisege i Ispovijest vjere ređenici položili u moje ruke nakon kratkih duhovnih vježbi u tijeku posljednjih dana u Sidersu, u kantonu Valais. Stoga se ne trebate čuditi da odmah počinjemo s pitanjima o vjeri. Crkva zahtijeva ova propitivanja od osoba koje trebaju biti posvećene. Nakon svečanoga obreda smijete biskupe naravno zamoliti za blagoslov i poljubiti im prsten. U Crkvi, pak, nije običaj da se biskupima poljube ruke kao što se ljube ruke novozaređenoga svećenika. Biskupe se moli za njihov blagoslov i ljubi im se prsten.


Na stolu s knjigama u Upravi stoji vam na raspolaganju još knjiga i knjižica koje sadržavaju sve informacije. Iz ovih informacija možete saznati zašto se održava ovaj svečani obred, premda se čini da se održava protiv volje Rima. Nužno je da dobro razumijete zašto mi ni za što na svijetu s ovim obredom ne želimo raskol. Mi nismo raskolnici. Za kineske biskupe koji su se odvojili od Rima, a podvrgli kineskoj vladi, proglašeno je izopćenje. Posve je razumljivo zašto je Pio XII. proglasio ovo izopćenje. Za nas, pak, odvajanje od Rima uopće ne dolazi u obzir. Također se ne želimo podložiti moći koja je suprotstavljena Rimu i utemeljiti neku vrstu usporedne Crkve. Biskupi iz Palmar de Troye u Španjolskoj, primjerice, to su tako učinili. Imenovali su papu i utemeljili kardinalski zbor. Takve stvari za nas nikako ne dolaze u obzir! Daleko od nas neka budu tako bijedne misli da bismo se odvojili od Rima. Naprotiv, provodimo ove obrede da bismo pokazali svoju povezanost s Rimom, da bismo pokazali svoju povezanost s Crkvom svih vremena, s Papom i svima onima koji su bili prethodnici papā, koji su pak od Drugoga vatikanskoga sabora naovamo nažalost mislili da moraju prihvatiti zablude, teške zablude koje žele razoriti Crkvu i uništiti katoličko svećeništvo.

Među spisima koji Vam stoje na raspolaganju pronaći ćete zaista izvrsnu studiju dr. Rudolfa Kaschewskyoga njemačke „Una Voce-Korrespondenz“. Ova studija odlično objašnjava zašto se, da bismo pomogli vama i vašim dušama, nalazimo u izvanrednom stanju. Vjerujem da vaš pljesak nije bio svjetovni, nego čisto duhovni čin. Time ste izrazili svoju radost da konačno imate katoličke biskupe i svećenike koji spašavaju vaše duše, koji podjeljuju vašim dušama život našega Gospodina Isusa Krista po nauku, sakramentima, vjeri i svetoj Misnoj Žrtvi. Život našega Gospodina potreban vam je kako biste došli u nebo. Svugdje u koncilskoj Crkvi život našega Gospodina Isusa Krista nestaje. Koncilska Crkva ide putovima koji više nisu katolički putovi i koji neminovno vode do otpada od vjere. Zbog toga služimo ovaj svečani obred.

Ništa mi nije toliko strano koliko proglasiti se papom! Ja sam samo biskup Katoličke Crkve koji nastavlja prenositi nauk. „Accepi quod et tradidi vobis“.

Želim da mi se na grob napiše – a taj se dan bez sumnje neće još dugo čekati: „Tradidi quod et accepi“. To su riječi svetoga Pavla: ,,Jer ja primih od Gospodina, što vam i predadoh“ (1 Kor 11, 23). Ništa ne izmišljam. Ja sam samo jedan pismonoša koji donosi pismo. Ovo pismo nisam ja sam napisao. Ova vijest, ova Riječ Božja od Boga je, od samoga našega Gospodina Isusa Krista. Preko naših dragih svećenika koji su danas prisutni prenijeli smo vam ovu vijest. I po svima ostalima koji su bili u to uvjereni primili ste ovu vijest da morate pružiti otpor ovoj plimi otpadništva u Crkvi da biste sačuvali vjeru svih vremena i predali je vjernima. Mi smo samo prenositelji ove vijesti, Evanđelja koje nam je dao naš Gospodin Isus Krist. Istodobno smo i prenositelji sredstava za naše posvećenje, istinske svete Mise i istinskih sakramenata koji zaista daruju duhovni život.

petak, 29. lipnja 2018.

Apostolski nalog za biskupska posvećenja u Ecôneu 30. lipnja 1988. god.



Kao sastavni dio obreda biskupskih ređenja čita se apostolski nalog (mandatum) koji izdaje Sveta Stolica imenujući kandidata koji će biti posvećen za biskupa i odobravajući da se provede obred ređenja. Kako u iznimnoj situaciji krize koja je zahvatila Crkvu taj nalog za biskupska posvećenja 1988. nije mogao biti dobiven od Svete Stolice, a predstojala je potreba da se posvete novi biskupi radi nastavljanja djela obnove Tradicije nužnoga za opstanak i obnovu Crkve, sastavljen je nalog prema duhu Katoličke Crkve kojoj smo obvezni biti vjerni u njezinoj Tradiciji i koja u takvoj iznimnoj situaciji iz svoga bića proviđa ono što su autoriteti Crkve svojim zloporabama nepravedno uskratili.

Imate li apostolski nalog?
Imamo.
Imamo ga od svete Rimske Crkve koja je uvijek vjerna predajama primljenim od apostola te nam propisuje da te tradicije, tj. polog vjere, vjerno prenosimo svim ljudima za spasenje njihovih duša.

Budući da su od Drugoga vatikanskoga sabora sve do današnjega dana autoriteti Rimske Crkve zadahnuti duhom modernizma i tako djelujući protiv svetih predaja zdrave nauke ne podnose... odvraćaju uši od istine, a okreću se k bajkama, kako to sv. Pavao govori u svojoj Drugoj poslanici Timoteju (4, 3-4), smatramo sve kazne i cenzure koje su nametnuli ti autoriteti nevaljanima i ništavnima.

A i ,,ja se već žrtvujem i vrijeme moje smrti blizu je“. Čujem glasove koji me zovu da im se dade kruh života koji je Krist. Zato se smilujem nad narodom i ozbiljna mi je zadaća predati svoju milost biskupstva ovim veoma ljubljenim svećenicima da bi i oni mogli podjeljivati milost svećeništva mnogim klericima svetoga života formiranima prema tradicijama svete Katoličke Crkve.

Prema tome nalogu vječno vjerne svete Rimske Crkve izabiremo ove prisutne svećenike za biskupe svete Rimske Crkve kao pomoćne biskupe Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.:

Velečasnog oca Bernarda Tissier de Malleraisa
Velečasnog oca Richarda Williamsona
Velečasnog oca Alphonsa de Galarretu
Velečasnog oca Bernarda Fellaya

četvrtak, 28. lipnja 2018.

Online prijenos svećeničkih ređenja iz Zaitzkofena


Kao što smo izvijestili, ove subote bit će u Bogosloviji Presvetoga Srca Isusova u Zaitzkofenu održan obred svećeničkih ređenja koji će predvoditi biskup Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. mons. Alsonso de Galarreta. Za svećenike će biti zaređeno šest kandidata čije životopise možete pročitati ovdje.


Ova će ređenja također biti posebna po tome što će po prvi puta biti omogućen online prijenos obreda. Svečanost započinje ove subote, 30. lipnja 2018. u 9 sati a pristup live streamingu bit će dostupan na youtube kanalu Bratstva PIUSFILM.



Dodajmo također da je nedavno izašao CD s tradicionalnim napjevima koji su snimili bogoslovi iz Zaitzkofena povodom 40. godišnjice od osnutka Bogoslovije. CD će se moći nabaviti u našim kapelama u Zagrebu i Splitu prigodom sv. Misa.

utorak, 26. lipnja 2018.

Pismo ravnatelja MI br. 11



Dragi vitezovi Bezgrješne,

među najdubljim razmatranjima u predavanjima i spisima sv. Maksimilijana Kolbea treba spomenuti otajstvo zajedništva Isusa i Marije, i to upravo Presvetih Srca Isusa i Bezgrješne. Njegova promišljanja o ovom otajstvu možemo sažeti slavnim riječima Sv. Ivana Eudesa: "Nikad ne smijemo razdvajati ono što je Bog tako savršeno sjedinio. Isus i Marija tako su blisko povezani da svatko tko vidi Isusa može vidjeti Mariju. Svatko tko ljubi Isusa ljubi Mariju, svatko tko časti Isusa duboko štuje Mariju".

Sve je u životu našega svetog utemeljitelja o otajstvu Ljubavi! Zahvaljujući njezinu zajedništvu s Duhom Svetim, Srce naše Gospe vrhunac je ljubavi: "U zajedništvu Duha Svetoga s njome ne samo da ljubav ujedinjuje ova dva bića, već je prva od njih dvije [Duha Svetoga] cijela ljubav Presvetoga Trojstva, dok je druga [Marijina] cijela ljubav stvorenja i tako se u ovom jedinstvu nebo povezuje sa zemljom, sve nebesko sa zemaljskim, sva nestvorena ljubav sa svom stvorenom ljubavlju, to je vrhunac ljubavi“. LJUBAV Presvetoga Trojstva se pojavila u cijelosti i potpuno u Bezgrješnoj, u dubinama njezina bića, u njezinome srcu jer je srce najveća intimnost, to je punina u izvoru svega što čovjek jest i što čovjek ima.

Ali, kao što je Duh Sveti u Bogu ljubav Oca prema Sinu i ljubav Sina prema Ocu, tako je u otajstvu Marije Duh Sveti, da se tako izrazim, ljubav naše Gospe prema Bogu, a osobito prema njezinu Sinu, kao što je On ljubav Sina prema Njegovoj Majci. Drugim riječima, najdragocjenije blago svega stvorenja je neizmjernost ljubavi koju ta srca imaju jedno za drugo, a upravo je to najdublja svrha pobožnosti prema UJEDINJENIM SRCIMA Isusa i Marije. Sveti Ivan Eudes istaknuo je čudo ovoga zajedništva, predstavivši Mariju kao novi kovčeg saveza: "Srce Marije predstavljeno je kao Mojsijev kovčeg. Prvo, kovčeg je bio načinjen od neuništivog drveta. Bezgrješno Srce Kraljice anđela nikada nije bilo oskvrnuto nikakvim grijehom. Drugo, kao što je kovčeg ukrašen čistim zlatom iznutra i izvana, srce Majke Predivne Ljubavi oduvijek je bilo potpuno okruženo sa čistim zlatom ljubavi iznutra, to jest u Božjim očima i izvana, u našim očima. Treće, budući da je kovčeg sadržavao ploče s Božjim zapovijedima, tako je Duh Sveti zapisao sve svete zapovijedi koje nam je naš Spasitelj donio s neba zlatnim slovima u svetom srcu božanske Majke. Četvrto, baš kao što je kovčeg sadržavao manu koju je Bog poslao s neba da bi hranio izabrani narod u pustinji, tako Srce Isusove Majke sadržava u sebi sva otajstva koja je njezin Sin učinio za nas na zemlji. Ono također sadrži sve riječi života i sve božanske istine koje je On donio s neba, baš kao i najdražu i najslađu manu, da nas hrani i dade život našim dušama. O Isuse, jedini Sine Božji, jedini Sine Marijin, prikazujem Ti Srce ljubavi Tvoje Nebeske Majke koje Ti je najdragocjenije i najljepše od svih drugih srdaca. O Marijo, Isusova Majko, prikazujem Ti Presveto i Preslavno Srce Tvoga ljubljenoga Sina, koji je život i radost Tvoga Srca."

Možemo pristupiti ovom otajstvu s dvije strane: općenito prvo razmatrajući slavu Svetog Srca Isusova, poslije toga onu Bezgrješnoga Srca Marijina, a potom ih združujući. Kršćanska umjetnost ovo simbolički predstavlja stavljajući dva srca jedno pored drugoga. Možemo vidjeti dva srca i dvije rijeke koje se milosrdno izlijevaju u naše duše kako bi ih pročistili i posvetili. Ali isto tako možemo razmatrati ZAJEDNIŠTVO obaju Srdaca što ih čini, da se tako izrazim, 'jednom dušom i jednim srcem', što je upravo bit ljubavi. Kršćanska umjetnost ovo predstavlja kada stavlja dva srca koja su međusobno povezana s drugim kao što je prikazano, na primjer, na grbu MI (Vojske Bezgrješne). Oba izvora (Srca) su se rastopila u jednu neizmjernu rijeku koja teče prema svakom ljudskom srcu, proseći da uđe, da ga pročisti, da nas preobrazi i da nas upije u otajstvo Božje ljubavi.

subota, 23. lipnja 2018.

Intervju s p. Niklausom Pflugerom o predstojećemu generalnome kapitulu FSSPX-a


P. Niklaus Pfluger, prvi generalni asistent Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. dao je 8. lipnja 2018. godine intervju g. Brianu M. McCallu za Catholic Family News (CFN) tijekom svog posjeta srednjoj školi za dječake Notre Dame de La Salette (Illinois, SAD).

CFN: Oče, hvala Vam što ste odvojili vremena kako biste pomogli našim čitateljima u razumijevanju nadolazećega generalnoga kapitula i organizacije strukture vlasti Bratstva sv. Pija X. Za početak, možete li nam reći nešto o sebi? Odakle ste? Kako ste se prvi puta upoznali sa radom FSSPX-a? Kada ste bili zaređeni? Koje ste službe izvršavali unutar Bratstva?

p. Pfluger: Rođen sam u Švicarskoj 1958. godine, zemlji koja je bila toliko važna u životu Bratstva. Moja obitelj je uvijek tražila tradicionalne i konzervativne svećenike, a o Nadbiskupu smo saznali 1974./75. kada je održao neka predavanja u švicarskim gradovima. Od tog vremena "svećenici iz Ecônea" postali su poznati u njemačkom dijelu Švicarske. Moj brat je ušao u novu njemačku bogosloviju u Zaitzkofenu (Bavarska, Njemačka) 1975. godine, a ja sam ušao 1978. godine. Zaredio me je nadbiskup Lefebvre 1. srpnja 1984. u Zaitzkofenu. Tijekom proteklih 34 godina bile su mi povjerene u različitim razdobljima službe poglavara distrikta Švicarske i Njemačke, rektora Bogoslovije u Zaitzkofenu u Njemačkoj, a od 2006. sam prvi pomoćnik biskupu Fellayu i njegov generalni vikar.

CFN: Možete li nam reći zašto ste ovoga vikenda (9. - 10. lipnja 2018.) posjetili srednju školu za dječake La Salette i podijeliti s nama neke dojmove o djelu formacije koju srednja škola ostvaruje u proteklih 13 godina?

p. Pfluger: Naravno, ovo nije moj prvi posjet! Naprotiv, sretan sam što sam posjetio La Salette nekoliko puta od njegova osnutka 2005. godine. Važno je za one od nas koji su na položajima upoznati kuće u kojima naši svećenici i braća žive i obavljaju apostolat. Tijekom ovog vikenda sam u posjetu školi prigodom mature i podjele diploma i proslave ravnatelja p. Michaela McMahona koji je vodio srednju školu 13 godina. Nakon podjele diploma, predat će ovaj veliki posao svom dobro pripremljenom nasljedniku, p. Timothyju Sicku. Mnogi svećenici, prijatelji i dobročinitelji iz cijeloga svijeta došli su proslaviti izvanredni uspjeh La Salettea u formaciji novoga naraštaja katoličkih dječaka pod vodstvom p. McMahona ovih posljednjih 13 godina.

Posebno je važno poticati naše kuće koje zajednički djeluju za istinsko kršćansko obrazovanje. Škola u La Saletteu formira novu generaciju katoličkih obitelji i vjerskih zvanja. Vjerujem da je "tajna" srednje škole La Salette veličanstvena ravnoteža između naravnog i nadnaravnog, duše i tijela, jedinstva kršćanskoga života, znanja i tjelesnih vježbi.

Srednja škola za dječake Notre Dame de La Salette je katolički internat
koji je 2005. godine osnovalo Bratstvo sv. Pija X.

CFN: Vraćajući se na temu nadolazećega generalnoga kapitula, možete li objasniti izvor pravila koja reguliraju upravljanje FSSPX-om? Je li ih napisao Nadbiskup? Jesu li se značajno mijenjala od Nadbiskupove smrti?

p. Pfluger: Nadbiskup je napisao pravila Bratstva u vrlo određenom vremenu. Doživio je iskustvo svećenika misionara, biskupa i generalnoga poglavara najveće misionarske družbe u to vrijeme (Oci Duha Svetoga). Mladi bogoslovi pozvali su ga da "učini nešto" u ogromnoj krizi svećeničke formacije nakon Drugoga vatikanskoga sabora. Pravila savršeno izražavaju duh Crkve, ali sadrže i neke važne osobine Utemeljiteljeve osobnosti. Pravila su izvrstan način za pravu reformu Crkve za naše vrijeme. Ona su u osnovi odgovor za prevladavanje duboke krize u Crkvi, naime poticanjem istinskog razumijevanja svećeništva Isusa Krista, žive vjere i misionarskog duha.

petak, 22. lipnja 2018.

Građevina koja govori o Bogu - projekt bogoslovije Bratstva u Dillwynu (SAD)



U mjesecu lipnju posvećenome čašćenju Srca Isusova koje je uzor Kristova svećeništva pozvani smo moliti za nove svećenike koji će biti zaređeni ovaj mjesec u bogoslovijama Bratstva. Kao poticaj tome donosimo prijevod filma koji predstavlja veličanstveno zdanje bogoslovije Bratstva u SAD-u (Dillwyn) otvorene prije dvije godine. Važnost ovoga projekta je u osnovi bit Bratstva sv. Pija X. čija je glavna zadaća, prema želji nadbiskupa Lefebvrea, formirati svećenike. Zato ova jedinstvena nova bogoslovija ima cilj providjeti optimalne uvjete za formaciju svetih svećenika.

utorak, 19. lipnja 2018.

Časopis Christus Rex - br. 16


Dostupan je novi, 16. broj časopisa Christus Rex za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2018. godine. Tema ovoga broja je 30. obljetnica biskupskih ređenja (1988.-2018.) koju obilježavamo 30. lipnja ove godine. Časopis možete pročitati i besplatno skinuti s naše stranice na ovoj poveznici, a osobno uzeti prigodom Misa Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti besplatno tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:
fsspxhr(et)gmail.com

Sadržaj:

Predgovor
Kako je došlo do biskupskih posvećenja
Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (20. svibnja 1988.)
Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (2. lipnja 1988.)
Propovijed nadbiskupa Lefebvrea prigodom biskupskih ređenja (30. lipnja 1988.)
Propovijed prigodom podjele sakramenta sv. Potvrde

U nastavku prenosimo predgovor poglavara našega Distrikta, p. Stefana Freya.

30 godina biskupskih posvećenja po nadbiskupu Lefebvreu

Dragi prijatelji i dobročinitelji!

30. lipnja 1988. posvetio je nadbiskup Lefebvre za svoje Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) četiri pomoćna biskupa. Taj sudbonosni pothvat označio je kao ,,operacija preživljavanje“ Tradicije [1] koja se od 1965., od kraja Drugoga vatikanskoga sabora, ,,neizbježno i strahovito progoni“ [2]. Ali Tradicija čini životni temelj Katoličke Crkve! Bez nje Crkva ne može preživjeti niti ispuniti svoje poslanje – tada bi ona bila prepuštena postupku samouništenja. I upravo je ta ,,elementarna nepogoda“ za Crkvu nastupila, kao što je to kardinal Ratzinger morao bolno priznati [3].

nedjelja, 17. lipnja 2018.

Poziv na svećeničko ređenje u Zaitzkofenu i kandidati


Tko može pomoći izliječiti današnju vjersku i moralnu krizu? Samo katolički svećenik putem vjere, morala, discipline, duhovnoga života i svete liturgije. Radi te ponovne izgradnje kršćanstva je nadbiskup Lefebvre 1970. utemeljio Svećeničko bratstvo sv. Pija X., a 1978. Bogosloviju Presvetoga Srca Isusova u Zaitzkofenu. Bez toga ne bi bilo barokne crkve u Stuttgartu, škole za dječake u Wangdu ni gimnazije za djevojke u Schönenbergu, nijednoga priorata, osnovne škole i gimnazije u Saarbrückenu, nijedne kuće u Poljskoj, Češkoj kao ni drugim istočnim europskim zemljama. Naši kandidati dolaze doista iz njemačkoga govornoga područja, ali od pada željezne zavjese i iz onih europskih zemalja koje su prije trpjele pod komunističkom vladavinom. Još jednom: Svećeničko bratstvo sv. Pija X. zalaže se za ponovnu izgradnju kršćanstva, obnovu Crkve po obnovi katoličkoga svećenstva i što veću podršku dobije, to će više ovo od Boga željeno djelo uspijevati.

Ove godine, 30. lipnja, na blagdan posvete katedrale u Regensburgu, će se šest mladića uspeti stepenicama oltara da bi iz ruku biskupa Alfonsa de Galarrete primili veliku milost svećeništva za vrijeme i vječnost: dva Austrijanca, jedan Nijemac, jedan Švicarac, jedan Poljak i jedan Rus, što nas posebno raduje. To će ponovno nakon prvoga ređenja 1981. biti veći broj ređenika. 1987. je naime bilo sedam kandidata, 1984., 1985. i 2002. bilo je šest mladomisnika.

Dođite zato na ovu svečanost u velikome broju! Poduzmite iz ljubavi prema Crkvi naporno putovanje, molite za kandidate za ređenja, a također i za Generalni kapitul koji će se održati u srpnju u Ecôneu.

petak, 15. lipnja 2018.

Kako je došlo do biskupskih ređenja - sjećanja p. Schmidbergera


Ništa za Tradiciju Crkve nije bilo važnije, ništa nije toliko utjecalo na povijest Bratstva kao biskupska ređenja 1988. godine. Rim je to osudio kao raskolnički čin, ali ova ređenja bila su za nadbiskupa Lefebvrea spašavanje onoga što je on sam nekada primio iz ruke Rimokatoličke Crkve: katoličko svećeništvo.

Čovjek koji je cijelo ovo vrijeme bio uz nadbiskupa: pater Franz Schmidberger. U predavanju za braću iz svoga Distrikta prisjeća se ovog vremena i opisuje kako je došlo do biskupskih ređenja. U hrvatskom prijevodu zadržan je upečatljiv stil usmenog izlaganja.

Draga braćo!

Želio bih vam malo pobliže pojasniti koji su povijesni razlozi doveli do biskupskih ređenja 1988. godine.

Nadbiskup je Lefebvre o ovom problemu prvi put sa mnom otvoreno razgovarao u kolovozu 1983. godine kada zdravstveno nije baš bio najbolje. Tada je spomenuo mogućnost biskupskih posvećenja. Onda se opet bolje osjećao, pa ta tema nije više bila predmetom razgovora.

Sljedeća je etapa bila 1985. godine, oko 30. studenog / 1. prosinca 1985. godine. Te je godine nadbiskup Lefebvre zaredio svećenike u La Reji (Argentina). Tada je zaređeno osam svećenika. Mons. de Castro Mayer prvi je put sudjelovao na takvom svečanom obredu.

Potom su se njih dvojica susrela i razgovarala. Naravno, dotakli su se i pitanja treba li zarediti biskupe.

Biskup de Castro Mayer rekao je - ja sam inače sudjelovao u ovom razgovoru - da bi trebalo još malo pričekati. Ono što je bilo zanimljivo: tu je bio još jedan klerik iz Francuske koji nije pripadao Bratstvu. On se sam držao kandidatom. Vrativši se u Francusku, rekao je svojim vjernicima: „Dva su se biskupa susrela u La Reji, odlučili su zarediti biskupe i ja sam spreman“. Upravo je tako rekao s propovjedaonice. Inače, u međuvremenu je preminuo.

Sljedeći je događaj s tim u vezi bio 1986. godine prigodom duhovnih vježbi za svećenike u Ecôneu koje sam ja vodio, a nadbiskup Lefebvre je ovim svećenicima održao predavanje o problemu zaređenja jednog ili više biskupa i pokušao je to teološki opravdati. Tada je ustao pater Baumann i otvoreno se suprotstavio Nadbiskupu. Njega je pater Bisig potaknuo da se otvoreno suprotstavi. To jednostavno nije bila inicijativa patera Baumanna. Pater Baumann je bio vicerektor u Zaitzkofenu. To je bila poprilično neugodna situacija. Vidjelo se da iz Zaitzkofena dolazi protivan vjetar. To je bilo prije svega otvorena uvreda Nadbiskupu.

Nakon toga sam otputovao u Zaitzkofen i rekao pateru Bisigu i pateru Baumannu da tu ne mogu više ostati. Pater Baumann je premješten u Diestedde, a pater Bisig je postao priorom u Überlingenu. Pater Schulz i još jedan pater su preselili u Zaitzkofen.

U ovo je vrijeme Nadbiskup pokušao nekako ohrabriti biskupa de Castro Mayera da zaredi jednoga biskupa. Rekao je da je to dosta daleko od Rima, on je u Brazilu. To će ostati prilično neopaženo. On treba ići naprijed. Ali biskup de Castro Mayer to nije htio učiniti.

Onda su došla svećenička ređenja 1987. u Ecôneu kada je Nadbiskup najavio da ozbiljno o tome razmišlja da zaredi nasljednika, biskupa. Rim je to odmah čuo, odmah razumio i Nadbiskup je odmah pozvan na razgovor u Rim s kardinalom Ratzingerom. Razgovor je održan 14. srpnja 1987. Kardinal mu je tada rekao: „Kod Vas bi se mogla obaviti vizitacija“. Oni su na sve moguće načine pokušali spriječiti biskupsko ređenje, dakako.

Nadbiskup je rekao. „I… što ćemo sada učiniti?“ Napisao je 28./29. kolovoza pismo budućim biskupima. Zašto 28./29. kolovoza? Nadnevak nije posve jasan. Napisao je „29. kolovoza, na blagdan sv. Augustina“. Blagdan svetog Augustina je 28. kolovoza. Nadbiskup je zacijelo počeo pisati pismo 28. kolovoza, dovršio ga 29. kolovoza, a na pameti mu je bio blagdan sv. Augustina. To se tako može objasniti.

Naravno, onda se postavilo pitanje izbora kandidata. O tome, dakako, neću ništa reći. Tu nema ništa što bi se trebalo objaviti.

Onda smo imali susret s Nadbiskupom 30. rujna 1987. u Rickenbachu. Bile su to tri osobe iz generalne uprave: generalni poglavar, generalni tajnik i generalni ekonom: ja, današnji biskup Tissier de Mallerais i današnji biskup Fellay. Pitali smo se u tom času što učiniti. Hoćemo li prihvatiti ponudu Rima: vizitaciju ili će se odmah zarediti biskupi. Nadbiskup je razmatrao nadnevak i to naime 27. prosinca u crkvi Saint-Nicolas-du-Chardonnet u Parizu.

Kratko nakon toga je došla 40. obljetnica biskupskog ređenja mons. Lefebvrea 3. listopada u Ecôneu. Nadbiskup je rekao: „Čini mi se da se sada nešto promijenilo u Rimu. Rim će dopustiti vizitaciju“. Napisao je istodobno pismo kardinalu Ratzingeru tražeći, ako bude vizitacije, da bismo veoma željeli da to bude kardinal Gagnon. On je bio Kanađanin, bio je pročelnik Papinskog vijeća za obitelj i bio nam je naklonjen.

srijeda, 13. lipnja 2018.

Pismo mons. Marcela Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (2. lipnja 1988.)


Sveti Oče,

pregovori i rasprave s kardinalom Ratzingerom i njegovim suradnicima uvjerili su nas, premda su vođeni u atmosferi ljubaznosti i ljubavi, da vrijeme za iskrenu i uspješnu suradnju još nije došlo.

Ako je svaki kršćanin de facto ovlašten tražiti od mjerodavnih crkvenih vlasti očuvanje vjere svoga krštenja, koliko to više mogu zahtijevati svećenici, redovnici i redovnice.

Tako smo se i mi morali oduprijeti duhu Drugoga vatikanskoga sabora i reformama koje su iz njega proistekle da bismo sačuvali neokrnjenom vjeru svoga krštenja.

Krivi ekumenizam, koji je prouzročio sve novotarije koje je donio koncil u liturgiji, u novim odnosima Crkve prema svijetu, čak i u njezinu novom poimanju same sebe, Crkvu vodi k uništenju, a katolike u otpadništvo.

Cijelim bićem odbijamo ovo uništenje naše vjere. Odlučni smo pridržavati se tradicionalnoga crkvenoga nauka i stege, osobito s obzirom na svećeničku formaciju i redovništvo. Stoga držimo apsolutno potrebnim imati crkvene vlasti koje dijele naše brige i pomažu nam obraniti se od duha Drugoga vatikanskoga sabora i duha Asiza. Stoga smo molili za više biskupa izabranih u Tradiciji i za našu većinu među članovima rimskih povjerenstava kako bi nas zaštitili od svakog kompromisa.

nedjelja, 10. lipnja 2018.

Posveta crkve Bezgrješnoga Srca Marijina, Novicijat sv. Bernarda na Filipinima



13. svibnja 2017. biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., posvetio je veličanstvenu crkvu Novicijata sv. Bernarda u Iloilu na otoku Panay u središtu filipinskog arhipelaga.

P. Coenraad Daniels, neumorni voditelj izgradnje ovoga sjajnoga zdanja, objašnjava projekt. P. Adam Purdy i p. Karl Stehlin, poglavar Azijskoga distrikta Bratstva, komentiraju značenje ove crkve posvećene Bezgrješnome Srcu Marijinu. Konačno, izvadak iz propovijedi biskupa Fellaya pomaže nam razumjeti vrijednost ovoga novoga bisera našega apostolata na Filipinima.

petak, 8. lipnja 2018.

Srce Isusovo, izvore sve utjehe, smiluj nam se!


Čovjek Etiopljanin, dvorjanin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, vraća se kući, čita Sveto pismo, ali ne zna protumačiti riječi prorokove koje čita. Ali gle, najednom se po nalogu Božjem približi k njemu đakon Filip i tumači da je Isus ona ovca koja se vodi na klanje zbog naših grijeha. „Stade mu navješćivati veselu vijest o Isusu… krsti dvorjanina i dvorjanin otiđe pun radosti svojim putem“ (Dj 8, 27-39).

I tako možete ići bez kraja i konca po životu Isusovu jer veli sv. Ivan Evanđelist: „Mislim da ni sam svijet ne bi mogao obuhvatiti knjige što bi se imale napisati“ (Iv 21,25), a iz kojih bi se vidjelo kako je Isus umio utješiti svakoga: i raskajanu bludnicu, i udovicu majku što plače za sinom, i neizlječivog bolesnika, i snuždenog carinika, i sestre što plaču za bratom, i oca što moli za jedinca bolesnog sina, i razbojnika, koji izdiše na križu, i ženu preljubnicu, koja drhće zbog osude, koja joj prijeti od farizeja, i apostole preplašene na moru u oluji i zatvorene od straha židovskoga, i svakoga drugoga, pritiskivali ga ne znam kakovi jadi. Doista, Presveto Srce Isusovo jedinstven je izvor utjehe, izvor svake utjehe.

Preostaje samo da zavapimo: „Smiluj se nama!

[Uzeto iz: Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu, Zagreb, 2009., str. 206.]

srijeda, 6. lipnja 2018.

Je li Crkva stoljećima gazila ljudska prava?


Danas se susrećemo s jednom izvanrednom suglasnošću među ljudima čija su uvjerenja dijametralno protivna. I crkveni neprijatelji i slobodoumni mislioci i vjerni katolici, čak i oni koji vole staru Misu, slažu se u jednom: da je Katolička Crkva prije Drugoga vatikanskoga sabora povrjeđivala ljudsko pravo na vjersku slobodu. Razlike se mogu naći samo u motivu. Dok neprijatelji Crkve tvrde da se radi o žudnji za moći i sličnim zlim namjerama, moderni katolici i polutradicionalisti opravdavaju Crkvu jer tada još nije primila svjetlo prosvjetljenja. Samo malobrojno Svećeničko bratstvo sv. Pija X. još uvijek brani čast Crkve i tvrdi da su njezina načela potpuno ispravna, iako se njihova primjena mora, naravno, prilagoditi okolnostima toga vremena. Pri tome dobiva samo povremenu podršku nekih obrazovanih znanstvenika izvan svojih redova, kao npr. prof. Gherardinija, koji jedno poglavlje svoje knjige Drugi vatikanski sabor – iščekivana rasprava naslovljava riječima: „Veliki problem vjerske slobode” ili profesora Georga Maya koji je još 1993. napisao u jednoj recenziji: ,,Objavom Dignitatis humanae Crkva [...] poriče cijelu svoju povijest”.

Prisjetimo se najprije načela Crkve: prema crkvenom nauku se nikoga ne smije prisiljavati da prihvati vjeru. To se mora i može ostvariti samo slobodnim pristankom volje uz istinu koju je Bog objavio. Stoga u kršćanskom društvu treba tolerirati nevjernike i sljedbenike drugih religija. Ta tolerancija ne znači, međutim, da se mora dopustiti javno djelovanje i promicanje njihovih zabluda bez ikakvih ograničenja. Kršćanska država može stoga nametnuti određena ograničenja javnoga djelovanja lažnih religija: primjerice, zabraniti izgradnju velikih hramova ili džamija, zapriječiti pristup važnim javnim uredima ili zabraniti širenje njihovih krivovjernih spisa. Ona to može, ali ne mora u svakom slučaju. Radi izbjegavanja većega zla, kršćanska država može dati krivovjernim religijama veću ili manju slobodu javnoga prakticiranja vjere ako bi to moglo, primjerice, dovesti do nemira ili građanskih ratova ili ako bi previše strogim zakonima nevjernike ogorčilo i time se onemogućilo njihovo obraćenje. Naravno, ova sloboda mora također pronaći svoj izraz u državnim zakonima. U religiozno i konfesionalno miješanoj državi, kao što je Savezna Republika Njemačka, može vladati sloboda vjeroispovijesti, čak i prema tradicionalnom nauku. Konačno, čak i prije Sabora su se biskupi zaklinjali na Ustav.

U kršćanskoj državi, međutim, osnova za dopuštanje javnoga prakticiranja krivovjerja nije neko prirodno pravo lažnih religija, već kršćanska razboritost i ljubav. U svemu tome kršćanski državnici moraju imati na umu pitanje kako najbolje zaštititi svoje vjernike od zabluda i kako pri tome onima koji lutaju pomoći pronaći istinu. To su bila načela koja je Crkva zastupala sve do dvadesetog stoljeća – konačno još i u pripremnoj koncilskoj shemi kardinala Ottavianija O vjerskoj toleranciji.

ponedjeljak, 4. lipnja 2018.

St. Mary's Academy and College, Kansas - Očuvanje katoličkog odgoja


U gornjem videozapisu možete pogledati promotivni video za akademiju (osnovna i srednja škola) i koledž (fakultet) St. Mary's u američkoj saveznoj državi Kansas, koji je najveća obrazovna ustanova koju vodi Svećeničko bratstvo sv. Pija X. s ukupno oko 900 učenika i studenata. Ovo veliko djelo jedan je od oglednih pokazatelja obnove Tradicije na svim razinama koju Svećeničko bratstvo s Božjim blagoslovom provodi već gotovo pola stoljeća za dobro Crkve i spasenje duša.

subota, 2. lipnja 2018.

Pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu


Tko obavlja pobožnost mojemu Bezgrješnom Srcu, njemu obećavam spasenje“ – Ovo zadivljujuće obećanje dala je Blažena Djevica u Fatimi 13. lipnja 1917.

Na temelju objava Gospe Fatimske očito je da Bog u svojem naumu spasenja želi spasiti čovječanstvo koje srlja u propast po posredništvu Bezgrješnog Srca Marijina. Jacinta, najmlađa od troje Fatimskih vidjelaca jako je dobro razumjela ovo otajstvo milosti: kratko prije nego što je umrla, opomenula je Luciju sljedećim riječima:

Reci svima da će nam Bog svoje milosti dati po Bezgrješnom Srcu Marijinu; da ih trebaju isprositi po ovome Srcu; da se Srce Isusovo treba častiti skupa sa Srcem Marijinim; da mole Bezgrješno Srce Marijino za mir jer je Gospodin Njoj to povjerio.“

p. Heinrich Mörgeli