utorak, 14. kolovoza 2018.

Marijino uznesenje na nebo


Nauk o Marijinu tjelesnom uznesenju na nebo je izričito posvjedočen od 4. do 5. stoljeća. Vjerojatno se od 5. st. također u Jeruzalemu slavi blagdan usnuća Majke Božje. Dok se on u Palestini slavi u kolovozu, u Arabiji i Egiptu je to bilo u siječnju.

Tek car Mauricije (582.-602.) odredio je kao jedinstveni termin za Istočno rimsko carstvo 15. kolovoza. U Francuskoj se na to od 7. st. na 15. kolovoza nadovezalo slavlje Marijina uznesenja, dok se ono u Galiji prethodno nadovezalo na siječanjski termin. Dana 1. studenog 1950. proglasio je papa Pio XII. uznesenje Blažene Djevice Marije tijelom i dušom u nebo kao neosporni članak vjere.

Kada su apostoli za vrijeme kralja Heroda Agripe I. (41.-44.) pošli u cijeli svijet propovijedati evanđelje, Ivan se uputio s Majkom Božjom vjerojatno u maloazijski Efez. Godine 49. zadržao se tijekom apostolskog sabora još jednom u Jeruzalemu. Vjerojatno ga je pratila Marija. Vjerojatno je usnula u roditeljskoj kući evanđelista Marka, i to u gornjoj sobi, Cenaculumu. Njezin grob nalazio se na Maslinskoj gori.

Kada su apostoli nakon nekoliko dana još jednom otvorili grob, pronašli su još samo odjeću pokojnice kao svjedočanstvo njezine prisutnosti i osjetili miris cvijeća. Uzima se i to da je grob bio pun crvenih ruža. To čudi tim manje, ako se uzme u obzir, da se Mariju promatra kao ružu iz Jišajeva izdanka i kao Rosa mystica (ruža otajstvena). - Ako je Majka Božja i umrla, smrt ipak nije imala moć držati njezinu dušu odvojenom od tijela.

Umjesto mirisa cvijeća se ponekad govorilo o cvijeću i biljkama u grobu. To je mogao biti povod za blagoslov biljaka na 15. kolovoza, koji se raširio na Zapadu tijekom ranog Srednjeg vijeka. Buketi biljaka koji se blagoslivljaju za Marijino uznesenje izlože se u kući kao zaštita od zla, ili se miješaju oboljeloj stoci u napoj.

S 15. kolovozom započinje jedno tridesetodnevno razdoblje u kojemu nalazimo brojne marijanske blagdane.

Izvor: fsspx.at

subota, 11. kolovoza 2018.

Sveta Filomena


O njezinu životu i smrti ne izvješćuje nijedan martirologij, nijedan crkveni otac ni legenda. Tri riječi natpisa na grobu spominju samo njezino ime: "Pax tecum Filumena!"

"Mir s tobom, Filumena!" Tko je napisao ove jednostavne riječi s pogrješkom na opeku kojom je zatvoreno njezino počivalište u katakombi svete Priscile? Roditelji? Očevidac njezina mučeništva? Pogrebnik? Što te riječi ne kazuju, otkrivaju krhotine stakla koje su pronađene pokraj kostiju: Filomena je umrla kao mučenica. U takvim staklenim posudama prvi su kršćani obično čuvali krv ubijenih poradi vjere. Stoga je i Crkva svečano priznala njezino mučeništvo i odredila da je spomen njezine muke 11. kolovoza.

"Mir s tobom, Filumena!" Bila je počašćena da može umrijeti za Krista; tu nije priličila tupa bol. Otišla je u Kraljevstvo vječnog svjetla i slijedila je sada Janje u mnoštvu izabranih. Palmu za koju su se drugi cijeli život s mukom borili stekla je s četrnaest godina. Stoga je na njezinu grobu umuknuo svaki plač i jadikovanje. Ostala je samo jaka, pobjednička vjera u uskrsnuće tijela i ponovan susret nakon smrti. Ova je vjera sjajila iz tihog oproštajnog pozdrava.

srijeda, 8. kolovoza 2018.

Trebamo muški angažman!



,,Mudri može više, nego jaki, razboriti više, nego vrlo krepki! (Izr 24,5)

Vojska Bezgrješne koju je osnovao p. Maksimilian Kolbe a obnovio p. Karl Stehlin, danas ima više od 80.000 članova diljem svijeta. Sada radi na tome da za ovaj naročiti apostolat u Švicarskoj osnuje muške skupine, da bi muškarce pridobila kao sredstvo Bezgrješne za sasvim poseban oblik katoličke akcije. Hoće li doći na vidjelo božanski plan utemeljen na ljudskoj naravi i božanskom planu spasenja?

1. Katolička akcija

Neizrecivo je Božje otajstvo zašto se želi koristiti ljudskim sredstvima za širenje Njegova kraljevstva na zemlji i spasenje besmrtnih ljudskih duša. Tu naravno možemo navesti nekoliko prikladnih razloga.

Prije svega, kralj ne izvodi sam svoje naredbe, barem ne sve, nego ostavlja njihovu provedbu svojim slugama. To ni na koji način ne umanjuje kraljevsku čast i veličanstvo, nego ju uzvisuje. Nadalje je također vrlo prikladno za ljude i to da takav nalog također umanjuje ljudsku oholost. Doista je ponižavajuće da trebamo drugome čovjeku, pa bio on i svećenik, priznati svoje grijehe kako bismo se oslobodili svojih okova. S druge strane, ova naredba daje čovjeku sigurnost, budući da je tjelesno biće i da spoznaje pomoću osjetila. Za njega je utješno i smirujuće iskusiti Božje djelovanje kroz ljudske instrumente, posebice kada se radi o naviještanju Evanđelja i podjeli sakramenata. Ovdje dolazi do izražaja Božja pedagogija usmjerena prema čovjeku. Pogledajmo poznati primjer: Savla je na putu za Damask nebesko svjetlo zbacilo s konja i oslijepilo ga – to je izravan Božji zahvat. No povratak njegova vida nije se dogodio Božjim zahvatom, već polaganjem ruku Ananije, Isusova učenika u Damasku (usp. Dj 9, 3-19). Sam Gospodin u postupku ozdravljenja, koristi takva stvorena sredstva. On nije vratio vid čovjeku slijepom od rođenja jednostavnom zapovijedi, nego je učinio kal od pljuvačke i gline, premazao oči i rekao mu da se opere u kupalištu Siloam. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući (Iv 9,1-7).

Dostojanstvo je i čast za svakog krštenog i krizmanog kršćanina sudjelovati kao Božje sredstvo u vječnom spasenju ljudi. Nije li za kist čast ako slikar pomoću njega stvara prekrasnu sliku? Svakako, Bog nas ne treba, ali On nas želi. Neprocjenjiv je dar Božje milosti i nezaslužen izbor moći sudjelovati u tajni spasenja. Naravno, ovo se prvo odnosi na svećenika, a zatim redom na svakoga kršćanina. Roditelji, koji kroz kršćanski odgoj pripremaju svoju djecu za Bogu ugodan život, čine to u ime Boga. Učitelj koji prenosi djeci ne samo znanje nego i vrline i kršćansku mudrost, sredstvo je u ruci Svevišnjega. Kralj, predsjednik države, koji vlada svojim narodom u pravdi, sprječava bezbožnost i nemoralnost i aktivno podupire djelovanje Crkve, ispunjava svoju dužnost, štiti svoju dušu i duše mnogih iz njegova naroda. Ne kaže uzalud sv. Alfons Liguori da kršćanski kralj može više učiniti za spas naroda nego stotine misionara.


U ovom Božjem nalogu ne nalazimo samo dostojanstvo i čast, nego i nalog, obvezu i odgovornost. „Jao meni ako ne navješćujem Evanđelje” (1 Kor 9,16), uzvikuje Pavao, apostol pogana. Sluga koji je zakopao svoj talent umjesto da ga je odnio mjenjaču nije bačen u tamu gdje je plač i škrgut zubi zbog toga što je pronevjerio novac, nego zato što je besposličario i jer nije oplodio povjereni mu talent. Papa Pio XI. je upozorio biskupe: „Napominjite vašim vjernicima laicima da im valja kao laičkim apostolima u tišini ili javno, naravno u podređenosti vama i vašim svećenicima, pomoći širenju spoznaje Krista i ljubavi prema Njemu i tako zavrijediti časni naziv: rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod tebi stečen. Dalje isti Papa govori: „Cilj ove akcije je u skladu s njezinom naravi prodrijeti u duše s pravim duhom Isusa Krista pod nadzorom crkvene hijerarhije, s obzirom na obaveze i uvjete koji proizlaze od različitih položaja i razlika u staležima u privatnom i društvenom životu. Svatko mora shvatiti da je snažna Katolička akcija potrebna ne samo za razvoj vjerskog života i za dobro Crkve, već isto tako u interesu civilizacije i države. Još jednom ćemo citirati istog Papu: ,,Jasno je da Katolička akcija, baš kao i Crkva čiji je neposredni pomagač, ne slijedi materijalni, nego duhovni cilj. Sastavni je dio njezine naravi da je kao i Crkva iznad i izvan političkih stranaka. Jer ona ne služi posebnim interesima ove ili one skupine, nego spasenju duša. Radi se o što je moguće intenzivnijem širenju kraljevstva našega Gospodina Isusa Krista među pojedincima, u obiteljima i u javnom životu. Pod Kristovom zastavom mira okupiti u srdačnom skladu i čvrstom poretku sve vjernike koji dragovoljno žele služiti ovoj svetoj i sveobuhvatnoj apostolskoj kampanji.

ponedjeljak, 6. kolovoza 2018.

Pitanje papinskoga krivovjerja (VI.c)



Ovaj posljednji odjeljak šestoga dijela p. Gleizeove precizne studije o tome gubi li krivovjerni papa svoju službu ili ne, treba pročitati u svjetlu prethodnih odjeljaka. Ovaj odjeljak završava p. Gleizeovom kritičkom analizom raznih spekulativnih pristupa pitanju papinstva i krivovjerja.


VI. dio c) - Gubi li li papa koji upada u krivovjerje pravo na uvođenje u službu?

Komentari o pozivanju na autoritet sv. Klementa

Ranije predstavljeno novo objašnjenje p. Devillera neodrživo je. Prije svega jer je argument autoriteta na kojega se poziva nepostojeći. U navedenom odlomku iz Poslanice Korinćanima, sveti Klement ne podržava ni jednu tvrdnju koju mu pripisuje p. Devillers (vidi dio 6a).
Navod kojega je p. Devillers iznio u članku govori ,,da se takvo svrgnuće može obaviti samo s najvećom razboritošću, ponizno, diskretno i bez zavisti, kako govori sveti Klement u navedenom odlomku, a samo u slučaju stvarne nužnosti.

No sam odlomak sv. Klementa (Poslanica Korinćanima, br. 44 u Migneovoj Grčkoj patrologiji, sv. 1, stupci 295-299) bavi se nečim sasvim drugim. Sveti Klement govori o pastirima koje su apostoli postavili na čelo svojih stada i upravljali su njima ,,ponizno, mirno, velikodušno. S druge strane, cijeli kontekst ovoga br. 44 Poslanice nije povezan s predmetom koji se razmatra u ovoj studiji o krivovjernome papi. Sveti Klement zapravo govori o apostolima koji su postavili biskupe da vode vjernike. Spominje mogućnost da bi papa mogao svrgnuti ove biskupe, ali samo zato da bi rekao da će počiniti grijeh ako to učini bez ozbiljnih razloga. Ovaj odlomak u br. 44 ne odnosi se na Kristovu božansku ustanovu papinstva ili na svrgnuće pape.

Usput, nigdje u svojoj raspravi De comparatione Cajetan ne spominje ovaj odlomak sv. Klementa u prilog svojoj tezi. Nije održivo ni razmišljanje koje se temelji na ovom navodnom odlomku (npr. citat članka na str. 162, bilješka 2). Devillers ipak tvrdi da ,,Cajetan citira ovo pismo u prilog tezi koju ovdje branimo, koje se odnosi na 18. i 19. poglavlje djela De comparatione. No taj navod se uopće ne nalazi tamo, niti bilo gdje drugdje u cijeloj raspravi. Vjerojatno je referenca pogrešna, a autor bilježi citat kojega nije dao Cajetan nego Suarez. Zapravo, p. Devillers je priznao i prokazao ovu pogrešku kao takvu: stoga je nužno ispraviti njegov tekst dodjeljivanjem reference ne Cajetanu, nego Suarezu.

petak, 3. kolovoza 2018.

Proročanstvo o svecima posljednjih dana – Gospa i islam



Nekoliko posljednjih godina jedan od glavnih interesa mojih proučavanja osim islama bilo je ono o čemu Sveto pismo govori kao o „posljednjim danima“ odnosno razdoblje koje vodi k slavnome Kristovu drugom dolasku. Interes za tu temu doveo me je do nekoliko zanimljivih materijala, uključujući dvije knjige koje pružaju sažet, ali temeljit pogled na autentičan katolički nauk u vezi posljednjih vremena. Radi se o knjigama ,,Katoličko proročanstvo: dolazeća kazna Yvesa Duponta i ,,Proročanstvo za danas: Sažetak katoličke predaje u vezi razdoblja s kraja vremena Edwarda Connora. Oba ova djela predstavljaju veliku zbirku proročanstava iz pouzdanih katoličkih izvora zajedno s autorskim komentarima, a pokrivaju teme poput velike Marijine moći prije drugog dolaska, uspon velikog katoličkog monarha i vladavine jednog iznimno svetog pape. Definitivno uništenje islama, kao što ću uskoro izložiti, prorečeno je u kontekstu tih konkretnih tema. Ali prije nego što počnemo proučavati same proročke tekstove, vrijedi čuti svjedočanstvo gosp. Duponta u vezi važnosti proročanstava. U uvodu ove knjige on kaže:

Zbilja, proročanstva su za naše posvećenje: ona osvjetljuju mnoge probleme; upozoravaju nas na zablude; pripremaju nas na skore opasnosti; one su i manifestacija Božje moći. U isto vrijeme ona su ohrabrenje i utjeha. Sadašnja kriza u Crkvi i svijetu prorečena je davno prije, ali također je prorečena konačna pobjeda kršćanskih snaga; to je ohrabrenje i utjeha.“

Sada ću s vama podijeliti mali uzorak tih proročanstava koje citiraju Dupont i Connor u svojim cjenjenim knjigama, od kojih se neka nalaze u obje knjige, počinjući s onima koji proriču veliku moć Gospe u tim kasnijim danima. To razdoblje popularno se spominje kao „Marijino doba“, a kao da je isprepleteno s kraljevanjem velikog monarha i anđeoskim papom (više o tim temama malo kasnije). U vezi s Marijinim razdobljem – bl. Marija Agredska (1602. -1665.), cijenjena franjevka mistikinja iz Španjolske koja je imala brojne vizije o životu Blažene Djevice, je svjedočila:

Bilo mi je otkriveno po posredovanju Majke Božje da će sva krivovjerja nestati. Pobjedu nad krivovjerjem zadržao je Krist za svoju blaženu Majku. U kasnijim danima Gospodin će na poseban način proširiti slavu svoje Majke. Marija je započela spasenje te će njezino posredništvo biti ispunjeno. Prije drugoga Kristova dolaska Marija više nego ikada mora sjati u milosrđu, sili i milosti da bi nevjernike dovela katoličkoj vjeri. Marijina moć će u te dane biti vrlo očita. Ona će proširiti Kristovu vladavinu na pogane i muhamedance i bit će vrijeme velike radosti kada se ustoliči Marija kao gospodarica i kraljica srdaca.“

ponedjeljak, 30. srpnja 2018.

Pitanje papinskoga krivovjerja (VI.b)



U ovome drugome dijelu zaključka serije članaka, p. Gleize raspravlja o dva različita pristupa ovom pitanju te o razboritosti nadbiskupa Lefebvrea.


Napomena urednika (teksta izvornika)

Ovaj drugi odjeljak šestoga dijela p. Gleizeove precizne studije, o tome gubi li krivovjerni papa svoju službu ili ne, treba čitati u svjetlu prvoga odjeljka, osobito dijelova koji ovdje raspravljaju o teološkim spekulacijama Cajetana i Suareza.

Čitatelji trebaju posebno voditi računa o tome kako je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. pristupilo ovome problemu ne kao spekulativnom pitanju, nego kao pitanju razborite prosudbe.

Treći dio 6. dijela završava p. Gleizeovom kritičkom analizom raznih spekulativnih pristupa pitanju papinstva i krivovjerja.

VI. dio b) – Gubi li papa koji upadne u krivovjerje svoj primat?

Dva pristupa pitanju krivovjerja

Slijedeći ono što je rečeno u dijelu 6a, pitanje o papinskome krivovjerju možemo postaviti na dva različita načina. Prvo, kao čisto spekulativni problem, apstrahirajući od svih okolnosti. Potom se držimo čisto teoloških razloga, koji bi trebali biti valjani u svim slučajevima, ali su samo vjerojatni i nedostatni da daju spekulativnu sigurnost jer samo još nepostojeći argument učiteljske vlasti može dati apodiktični odgovor.

Drugo, kao problem razboritosti, uzimajući u obzir okolnosti, čije rješenje se može primijeniti samo na pojedinačni slučaj. Ne držimo se, dakle onoga što je sigurno teološki govoreći, nego onoga što je sigurno s obzirom na okolnosti. Prosudba nadbiskupa Marcela Lefebvrea i Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. o krizi u Crkvi nije teoretska, isključivo spekulativna prosudba (kakva je matematička prosudba); to je praktična i razborita prosudba. To objašnjava zašto bi se mogla razvijati i mijenjati zbog novih okolnosti. (Nasuprot tome, prosudba sedisvakantista i ED-ovaca je matematička prosudba koja se pokušava pridržavati jedinstvenoga, sveopćega zaključka koji je istinit i siguran u svim okolnostima.)

O spekulativnim stavovima se može raspravljati

Što se tiče čisto spekulativnih stavova starijih teologa, o njima se može raspravljati na istoj razini nagađanja (spekulacije).

Mišljenje Juana de Torquemade (vidi dio 6a) nije vjerojatno; dapače, ono je predstavljeno kao prigovor i opovrgnuo ga je Cajetan u svojoj
De comparatione, u poglavljima 17, 19 i 22. Krivovjerje počinjeno u unutarnjemu području savjesti ne može se verificirati; ako implicira gubitak pontifikata, nikada ju neće biti moguće verificirati i Crkva nikada neće imati sigurnost o mogućem prestanku službe. Takva situacija proturječi bitno vidljivome značaju Crkve.

petak, 27. srpnja 2018.

Pitanje papinskoga krivovjerja (VI.a)



Tijekom povijesti teolozi su se razilazili u svojim tezama o mogućnosti da krivovjerni papa ostane Kristov namjesnik.


VI. dio a) - Gubi li pravo na primat papa koji upadne u krivovjerje?

Mišljenje prije II. vatikanskog sabora

Teolozi koji su živjeli do Drugoga vatikanskoga sabora su svi odgovorali potvrdno na ovo pitanje. Oni su jednoglasno izjavljivali slijedeću činjenicu: u osobi pape je vrhovni pontifikat nespojiv s herezom. No oni nisu više jednoglasni kada je riječ o objašnjenjima za tu činjenicu i iznošenju razloga za to.

Kardinal Juan de Torquemada (1388.-1468.) u svojoj
Summa de Ecclesia, 4. knjiga, 2. dio, poglavlja 18-20, piše da je papina osoba nespojiva ne samo s vanjskim, već i s unutrašnjim krivovjerjem. Puka činjenica da se papa u unutarnjem području svoje savjesti priklanja uz krivovjerje suprotno nauku rezultirat će prestankom njegove papinske službe.


Zajedničko mišljenje srednjovjekovnih teologa je da krivovjernoga papu u vanjskom (a ne samo unutarnjem) području mora i može ukloniti ljudska vlast, budući da ovdje na zemlji (tvrdili su) postoji moć iznad njegove. Ova vlast je iznimno pretpostavljena papi u slučaju krivovjerja. To može biti vlast kolegija kardinala ili eventualno ekumenski sabor.

Cajetanova teza

Cajetan (1469.-1534.) u poglavljima 20.-21. svoje rasprave iz 1511. godine De Comparatione auctoritatis papae et concilii, smatra da postoji autoritet koji može poništiti postavljanje u službu, prouzročiti prestanak postojanja papinskog autoriteta i papinog posjedovanja autoriteta. Ali Cajetan nastoji razlikovati svoj stav od onoga teologa iz prethodnog razdoblja, smatrajući načelno da na zemlji ne može postojati autoritet nadređen papi, čak ni u slučaju krivovjerja. Doista, vlast (autoritet) potrebna da bi se izvršilo prestanak postavljanja u službu ne bi se izvršavala na papu, nego na povezanost koja postoji između osobe pape i papinstva.

srijeda, 25. srpnja 2018.

Raspored svetih Misa (kolovoz 2018.)





5. 8.
XI. nedjelja nakon Duhova
18 h
12. 8.
XII. nedjelja nakon Duhova
10 h
15. 8. (sri.)
Uznesenje BDM – Velika Gospa
18 h
16. 8. (čet.)
sv. Joakim, otac BDM
18 h
18. 8. (sub.)
Subotnja služba BDM
18 h
19. 8.
XIII. nedjelja nakon Duhova
10 h
26. 8.
XIV. nedjelja nakon Duhova
10 h





5. 8.
XI. nedjelja nakon Duhova
9 h
12. 8.
XII. nedjelja nakon Duhova
18 h
13. 8. (pon.)
Svagdan
(spomen: sv. Hipolit i Kasijan, mčč.)
18 h
14. 8. (ut.)
Bdijenje uoči blagdana Uznesenja BDM
(spomen: sv. Euzebije Rimski, isp.)
18 h
15. 8. (sri.)
Uznesenje BDM – Velika Gospa
9 h
19. 8.
XIII. nedjelja nakon Duhova
9 h
26. 8.
XIV. nedjelja nakon Duhova
18 h




11. kolovoza (subota, sv. Filomena, mč.) u 18 h

nedjelja, 22. srpnja 2018.

Završno priopćenje Generalnoga kapitula



Na kraju Generalnoga kapitula Svećeničko bratstvo sv. Pija X. želi podsjetiti na važnost bezvremenskoga proglasa njegova osnivača Marcela Lefebvrea od 21. studenoga 1974. Više od 50 godina ,,samouništenja” Crkve omogućuju da se potpuno vrednuje snaga toga proglasa koji Bratstvo u cijelosti prihvaća:

,,Cijelim srcem i cijelom dušom prianjamo uz katolički Rim, čuvara katoličke vjere i predaja potrebnih za očuvanje ove vjere, uz vječni Rim, učitelja mudrosti i istine. (…)

Nikakva vlast, pa čak ni najviša vlast u hijerarhiji, ne može nas prisiliti da se odreknemo svoje vjere ili da okrnjimo svoju vjeru koju je crkveno Učiteljstvo već devetnaest stoljeća jednoznačno formuliralo i naviještalo. (…)

Stoga se pridržavamo svega onoga što je Crkva svih vremena vjerovala i u vjeri prakticirala prije modernističkoga koncilskoga utjecaja: u ćudoređu, bogoštovlju, katekizmu, u svećeničkoj formaciji, u crkvenim ustanovama i svemu što je u knjigama kodificirano i zabilježeno. I tako čekamo da istinsko svjetlo Tradicije rastjera tmine koje zamračuju nebo vječnoga Rima.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. namjerava provoditi svoju glavnu svrhu koja je svećeništvo kako ga je ustanovio naš Gospodin Isus Krist te da uvijek drži svećeništvo usredotočeno na sam razlog njegova postojanja: svetu Misnu Žrtvu. Bratstvo se nadahnjuje istim osjećajima kao sv. Pio X., njegov svetac zaštitnik:

,,Odlučno naglašavamo da usred ljudskoga društva i s pomoću Božjom ne želimo biti ni postati ništa drugo negoli službenici Božji, čijom smo vlašću zaodjenuti. Njegovi interesi su naši interesi. To je naša nepokolebljiva odluka: naše sile i naš život staviti u službu tih interesa. Zato kada nas netko upita o geslu koje izražava cijeli temelj naše duše, ne možemo reći ništa drugo nego: 'Sve obnoviti u Kristu' (enciklika E supremi apostolatus, 4. listopada 1903.)

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. po svome propovijedanju i apostolatu, s istom vjerom i nadom kao ovaj sveti papa naviješta vladavinu našega Gospodina Isusa Krista nad svim ljudima i svim narodima, tako da svi priznaju i iskažu čast Njegovim pravima i Njegovoj vlasti. Iz toga razloga Bratstvo nastavlja djelovati za pobjedu Krista Kralja i poziva sve duše dobre volje da mu se pridruže u tom uzbudljivom nadnaravnom nastojanju.

Žalosno i bezgrješno Srce Marijino, moli za nas koji ti se utječemo!

Ecône, 21. srpnja 2018.

četvrtak, 19. srpnja 2018.

Hrvatsko srebro kao povod za izraz ljubavi prema domovini


Proteklo svjetsko nogometno prvenstvo bio je događaj koji je privukao prvorazrednu pozornost javnosti. Unatoč svim opasnostima komercijalizacije ili stvaranja idola od igrača i klubova, kojima je nogomet obilježen i koje izaziva, ovaj je događaj nadišao okvire sporta i s obzirom na igre naše reprezentacije prešao u događaj od nacionalne važnosti. Čak štoviše, on je kao mikrokozmos – kako u zbivanjima na terenu, tako onome što se događalo izvan njega – pokazao stanje prilika u hrvatskome društvu, stvarnosti koja je sastavni dio života svakoga katolika.

Sport je kao oblik rekreacije koristan tijelu koje je uz dušu sastavni dio čovjekova bića. Zato njegovo promicanje – ako apstrahiramo od već spomenutoga problema okretanja vrtoglavih suma novaca na najvišim profesionalnim razinama – služi čovjekovu dobru. Svjetsko nogometno prvenstvo uspjelo je pored toga privući pozornost cijelih naroda i tako ih ujediniti oko zajedničkih naravnih vrijednosti. To se pogotovo ostvarilo u našemu narodu zbog velikoga uspjeha koji je postigla naša reprezentacija.

Ljubav prema domovini sastavni je dio kreposti ljubavi prema rodu i domu (pietas) koju dugujemo prema zemaljskim autoritetima – roditeljima i obnašateljima državnih vlasti (sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II II, q. 101). O točnom značenju i važnosti ove kreposti prenosimo u nastavku izlaganje iz priručnika moralne teologije mons. Andrije Živkovića (Katoličko moralno bogoslovlje – Kršćanske kreposti [II. svezak], Zagreb, 1942. god., str. 380-384).

Pored zakona ljubavi Boga i bližnjega radi Boga, postoji još posebni zakon poštovanja onih, kojima iza Boga najviše dugujemo za svoj postanak i opstanak: roditelja i domovine. Na izljeve štovanja Boga nuka nas krepost bogoštovlja (religio), a na iskazivanje poštovanja najvećim dobročiniteljima iza Boga: krepost ljubavi prema rodu i domu (pietas).

1. - Pod izrazom 'ljubav' prema rodu i domu stvarno želimo označiti štovanje prema roditeljima, rođacima i domovini jer se radi o iskazivanju časti i poštovanja prema njima. Pa kako krepost bogoštovlja ima svoj socijalni značaj, tako ga ima i krepost rodbinske i domovinske ljubavi (...)

nedjelja, 15. srpnja 2018.

Intervju s p. Pagliaranijem, generalnim poglavarom FSSPX-a



Prenosimo intervju novoizabranoga generalnoga poglavara Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., p. Davidea Pagliaranija, objavljenoga na obavještajnome portalu Bratstva.

Velečasni Generalni poglavaru, kako se osjećate nakon Vašega izbora?

Recimo da sam, naravno, prije izbora čuo neke glasine. Ipak, pitao sam se koliko je to šala i je li to uopće ozbiljno. Tako da sam čekao do danas. Trebam priznati da ni sada nisam siguran koliko sam svjestan što se danas dogodilo.

Bio je to dugi dan, no tjedan prije, tijekom duhovnih vježbi, prepustio sam sve u ruke Blažene Djevice Marije i božanske providnosti. Doista smatram da je Ona uvijek bila prisutna u povijesti Bratstva. Ona također vodi ovaj kapitul i sve nas. No možda je još prerano da o tome razmišljam.

Možete li se predstaviti?

Dolazim iz Riminija, grada na jadranskoj obali u Italiji, gdje Bratstvo već dugo vremena ima priorat. Tu sam prvi puta došao u kontakt sa Bratstvom sv. Pija X. Ušao sam u Bogosloviju u Flavigniju 1989. Potom sam obavio vojni rok. 1996. sam bio zaređen za svećenika. Proveo sam sedam godina kao svećenik u gradu gdje sam bio rođen, tri godine u Singapuru, onda sam se vratio u Italiju i bio sam u Argentini šest i pol godina. A sada sam ovdje.

Dosada ste bili rektor u Bogosloviji u Argentini...

Mislim da će mi najteže biti ostaviti to mjesto. Smatram da je to najljepše mjesto za svećenika, a poglavito za svećenika Bratstva. Srce Bratstva su naše bogoslovije. Nije to Menzingen! Vjerujem da znate što mislim...

Tu se formiraju svećenici i možemo vidjeti kako još danas milost može potpuno preobraziti mladoga čovjeka. Svako zvanje je čudo i uvjeren sam da netko može potpuno razumjeti što Bratstvo jest kada je radio u Bogosloviji.

Što očekujete od Vaša dva pomoćnika?

Trebam priznati da su to dva čovjeka koje veoma poštujem. Poznajem ih prilično dobro jer znam p. Bouchacourta iz Argentine i znam također biskupa de Galarretu prilično dobro. Smatram se prilično sretnim što mogu raditi s ljudima starijima od mene, ljudima koji daju dobre savjete i moram reći, sa svećenikom koji je srdačan kao p. Bouchacourt.

Imate li kakve planirane projekte za Svećeničko bratstvo sv. Pija X.?

Cilj Bratstva je formacija svećenika. No u isto vrijeme svećenik treba nastaviti sazrijevati, učiti i posvećivati se tijekom cijeloga svoga života. Mislim da tu trebamo usredotočiti sve naše napore da pomognemo svećenicima da ustraju u svojoj težnji prema svetosti.

Doista smatram da je svaki svećenik, svaki svećenički život, nešto poput violinske žice koja treba biti dobro zapeta i podešena tako da može uvijek proizvoditi točan ton... ton koji Bog očekuje od svakoga od nas. Zato se od života i formacije u bogosloviji do onog što se očekuje od svećenika poslije u njegovoj službi, mora nastaviti određeno jedinstvo i slijed u težnji prema svetosti. Uvjeren sam da je to rješenje za većinu naših problema.

Što očekujete od vjernika i što mislite da oni očekuju od Vas?

To je dobro pitanje. Lakše je odgovoriti na prvi dio. Prije svega, želio bih zahvaliti vjernicima za sve njihove molitve za ovaj kapitul i reći im da je kapitul tek započeo. Tako sada trebamo raspraviti o svim predmetima na dnevnome redu u sljedećih nekoliko dana. Zato im zahvaljujem na molitvama od mjeseca siječnja i molim ih da sada velikodušno udvostruče svoja nastojanja.

A što oni očekuju od mene? Mislim da očekuju da Bratstvo bude vjerno svojem osnovnom poslanju. Već sam spomenuo da je ono osnovano da bi formiralo svećenike, a svećeništvo postoji radi posvećenja duša i tako vjernost svećenika njihovu svećeništvu, njihovu vlastitome posvećenju, nužno utječe na vjernike. To je ono što vjernici očekuju ne samo od mene, nego i od svih svećenika Bratstva.

Izvor: fsspx.news