Dragi
vitezovi Bezgrješne!
Da
bismo mogli ispravno razumjeti sv. Maksimilijana Kolbea, moramo se
vratiti važnim izvorima koji su oblikovali i nadahnuli njegov
unutarnji život: povijesti njegove domovine, Poljske, koja je posve
označena Marijinom prisutnošću gdje je se posebno časti kao
„glavnu zapovjednicu“ kršćanskih vojski; čudotvornoj
medaljici; Marijinu ukazanju u Lourdesu, a posebno svetom Ljudevitu
Montfortskom.
Vrlo
je vjerojatno da se susreo s velikim učiteljem „savršenog
predanja Mariji“ za vrijeme svog studija u Rimu. Zasigurno nije
slučajnost da je zaređen za svećenika 28. travnja, na blagdan sv.
Ljudevita Montfortskog (u to vrijeme još blaženog), prije točno
sto godina.
On
je raširio glas o sv. Ljudevitu u Poljskoj, a tiskao je i izdao i
prvi poljski prijevod „Marijine tajne“. U uvodu je sam napisao
kratku biografiju i opisao duhovnost sv. Ljudevita. Prije svega je
naglašavao sličnost stanja u različitim vremenima u kojima su njih
dvojica živjeli. U vrijeme sv. Ljudevita neprijatelji su bili
jansenisti, danas su to masoni i druge sekte: jedno osobito obilježje
svih njih je mržnja prema pravoj pobožnosti prema Isusu i Mariji.
Poput vitezova Bezgrješne danas, sv. Ljudevit je tada bio veliki
apostol Posrednice svih milosti: kao savršeno sredstvo Njezinih
bezgrješnih ruku, spasio je bezbrojne duše iz sotoninih lanaca za
vrijeme svojih popularnih misija. Kao što se danas MI suočava sa
svugdje dominirajućim vojskama zla, tako je i sv. Ljudevit bio
izložen moćnim neprijateljskim snagama. Često sam, napušten čak
i od svojih prijatelja, postao je meta zlobe i zavisti krivovjernika.
Prije svega su, međutim, sveti Ljudevit Montfortski i Maksimilijan
crpili svu svoju snagu i hrabrost iz sljedećega: dali su svo svoje
povjerenje našoj Gospi i bili su joj potpuno poslušni u svemu,
uvijek i svugdje i u potpunosti samo je NJEZINA volja bila važna!
Tu
je pak i još jedna važna podudarnost: sv. Ljudevit je zasigurno bio
nadahnut „odozgor“ kada je istaknuo Marijinu ulogu u posljednjim
vremenima: kada nadmoć zmaja i njegovih slugu bude tako velika
gotovo da uspiju uništiti Crkvu i zavesti skoro sve ljude na put
propasti, tu se javlja Žena iz Otkrivenja (Otkrivenje 12,1). Po
svojim vjernim slugama Ona će satrti glavu Sotoni i nadvladati
njegove napade, ali će prije svega ona po nekolicini svojih vjernih
„apostola Isusa i Marije posljednjih vremena“, ugrabiti brojne
duše od protivnika. Sveti Maksimilijan privlači pažnju vitezova
Bezgrješne, prema opisu sv. Ljudevita – tih vjernih Marijinih
robova – koji se ne boje nikakve moći, koji idu gdje god ih
Kraljica šalje i koji imaju imena Isusa i Marije upisana u svojim
srcima.